Krvavog 16. travnja 1993. pripadnici bošnjačke Armije BiH svirepo su, u selu Trusina u Općini Konjic, ubili šest bojovnika HVO-a i 16 civila. Od toga dana, kojega po zlu, ali u režiji Hrvata pamti i muslimansko selo Ahmići u središnjoj Bosni, prošlo je 28 godina.
Selo Trusina nalazi se u Općini Konjic u Federaciji BiH, a u njemu je prema popisu iz 1991. živjelo 309 stanovnika od kojeg je ukupnog broja bilo 155 Hrvata, to jest 50.2 % stanovništva te 152 Bošnjaka i nekoliko ostalih…
To bi danas bilo sasvim obično i širem auditoriju nepoznato mjesto u dolini Seončice i Neretvice, koje pripada župi Podhum-Žitače, da u petak, 16. travnja 1993., između 8 i 9 sati ujutro, nisu započele borbe između Armije BiH i HVO-a.
Podsjetimo, nakon inicijalnog puškaranja, postrojba Armije BiH, pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage, probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila bojovnike. Šest pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na različitim lokacijama. Preostali, uglavnom žene i djeca, bili su zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni iz sela.
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR te snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, preživjeli Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali medijsku pozornost za svoje ubijene.
U Trusini danas nema mladih, djece. Kraj je opustio, polako zarasta. Život kao da je stao. Malo živne ljeti kada su godišnji odmori i određene obljetnice, ali to traje nekoliko dana u godini.
Važno je napomenuti da u župi ima još jedan bitan datum, a to je prva nedjelja u kolovozu kada se slavi sv. misa za sve poginule ovog kraja.
Za povijest će ostati zabilježeno kako mnogi teški i nedovoljno istraženi zločini, uglavnom protiv civilnog hrvatskog stanovništva, u kojem je masakrirano više stotina ljudi na mnogim lokalitetima kao što su Trusina, Doljani, Briševo, Uzdol…, nisu zadovoljavajuće tretirane niti od svjetskih medija, a ni od međunarodnih organizacija zaduženih za utvrđivanje ratnih zločina i istine.
Sud BiH je Zulfikaru Ališpagi Zuki omogućio izbjeći odgovornost za ratni zločin u Trusini i Grabovici proglašavajući ga „nesposobnim za suđenje“ iako je prema fotografijama koje su kružile po internetu 2015. itekako bio sposoban za sjedenje u sarajevskim kafićima i slikanje s omladinom.
Ipak, pred Sudom BiH za zločin u Trusini pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13, Rasema Handanović na pet, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora, dok su Dževad Salčin i Senad Hakalović oslobođeni.
Nedjelja.ba
Selo Trusina nalazi se u Općini Konjic u Federaciji BiH, a u njemu je prema popisu iz 1991. živjelo 309 stanovnika od kojeg je ukupnog broja bilo 155 Hrvata, to jest 50.2 % stanovništva te 152 Bošnjaka i nekoliko ostalih…
To bi danas bilo sasvim obično i širem auditoriju nepoznato mjesto u dolini Seončice i Neretvice, koje pripada župi Podhum-Žitače, da u petak, 16. travnja 1993., između 8 i 9 sati ujutro, nisu započele borbe između Armije BiH i HVO-a.
Podsjetimo, nakon inicijalnog puškaranja, postrojba Armije BiH, pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage, probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila bojovnike. Šest pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na različitim lokacijama. Preostali, uglavnom žene i djeca, bili su zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni iz sela.
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR te snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, preživjeli Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali medijsku pozornost za svoje ubijene.
U Trusini danas nema mladih, djece. Kraj je opustio, polako zarasta. Život kao da je stao. Malo živne ljeti kada su godišnji odmori i određene obljetnice, ali to traje nekoliko dana u godini.
Važno je napomenuti da u župi ima još jedan bitan datum, a to je prva nedjelja u kolovozu kada se slavi sv. misa za sve poginule ovog kraja.
Za povijest će ostati zabilježeno kako mnogi teški i nedovoljno istraženi zločini, uglavnom protiv civilnog hrvatskog stanovništva, u kojem je masakrirano više stotina ljudi na mnogim lokalitetima kao što su Trusina, Doljani, Briševo, Uzdol…, nisu zadovoljavajuće tretirane niti od svjetskih medija, a ni od međunarodnih organizacija zaduženih za utvrđivanje ratnih zločina i istine.
Sud BiH je Zulfikaru Ališpagi Zuki omogućio izbjeći odgovornost za ratni zločin u Trusini i Grabovici proglašavajući ga „nesposobnim za suđenje“ iako je prema fotografijama koje su kružile po internetu 2015. itekako bio sposoban za sjedenje u sarajevskim kafićima i slikanje s omladinom.
Ipak, pred Sudom BiH za zločin u Trusini pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13, Rasema Handanović na pet, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora, dok su Dževad Salčin i Senad Hakalović oslobođeni.
Nedjelja.ba
