U mjestu Doljani u nedjelju je obilježena 30. godišnjica pogibije troje pripadnika Brigade kralj Tomislav HVO-a. Program obilježavanja započeo je svetom misom u župnoj crkvi sv. Ilije, nakon čega je na Pomenu, mjestu nesreće, odana počast molitvom i polaganjem vijenaca.
Bio je četvrtak, 16. prosinca 1993. godine kada je ABiH napala položaje brigade „Kralj Tomislav“ na platou Oklajnice. U tom napadu, troje pripadnik brigada Ljiljana Zrno, Ivan Petrović i Ivan Radoš za rodnu grudu položili su svoje živote.
-Armija RBiH izvršila je napad iz tri pravca u popodnevnim satima. Ni na jednom od pravaca Armija RBIH nije uspjela i mi smo zadržali svoje pozicije, rekao je za RTV HB Boško Papić, pripadnik Brigade kralj Tomislav HVO-a.
Kako ne bi zaboravili žrtvu i tragične sudbine hrvatskih vojnika koji su dali život u obrani za domovinu, u župnoj crkvi sv. Ilije u Doljanima služena je sveta misa. I ove godine na Pomenu počast im je odana molitvom i polaganjem vijenaca.
Načelnik općine Tomislavgrad Ivan Buntić kazao je da obilježavanju ovakvih obljetnica treba dati još više pozornosti kako se nijedna žrtva ne bi zaboravila.
-Poginula je Ljiljana Zrno koja je bila članica saniteta i nije bila vojnik; spašavala je i davala je svoj život. Ivan Radoš je taj dan krenuo na svadbu svoje sestre i vratio se kada je došlo do borbe i poginuo je. Ivan Petrović dao je svoj život, a supruga mu je ostala trudna. Oni danas trebaju živjeti u nama i svojoj djeci kako se njihova žrtva nikada ne bi zaboravila, kazao je načelnik Buntić.
Emotivni su ovo dani, osobito za obitelji žrtava. Dajana, kćerka Ivana Petrovića, sa svojim sinom i kćerkom svake godine dolazi na obilježavanje, kako bi njezina djeca znala sudbinu svoga djeda i njegovih suboraca.
-Ja sam bila mala i nisam još pošla u školu. Mama je bila trudna, a nije ni znala da je trudna. Saznala je tek kasnije kad joj je već postalo loše od svega toga što je proživljavala nakon njegove smrti, kazala je Dajana Bešlić, kćerka pokojnog Ivana Petrovića. Bešlić pojašnjava da njena baka, majka njenog oca, nikada nije došla na mjesto pogibije svoga sina.
-Njoj je to jednostavno teško. Ja bih voljela da je došla, ali u jednu ruku, danas kada imam svoju djecu, opet je neko mogu razumjeti, kazala je Bešlić.
Poginuli pripadnici HVO-a na Oklanici imali su različite životne puteve, ali zajednički cilj - ljubav prema svom narodu i Domovini, što su svojom žrtvom i dokazali.
Bio je četvrtak, 16. prosinca 1993. godine kada je ABiH napala položaje brigade „Kralj Tomislav“ na platou Oklajnice. U tom napadu, troje pripadnik brigada Ljiljana Zrno, Ivan Petrović i Ivan Radoš za rodnu grudu položili su svoje živote.
-Armija RBiH izvršila je napad iz tri pravca u popodnevnim satima. Ni na jednom od pravaca Armija RBIH nije uspjela i mi smo zadržali svoje pozicije, rekao je za RTV HB Boško Papić, pripadnik Brigade kralj Tomislav HVO-a.
Kako ne bi zaboravili žrtvu i tragične sudbine hrvatskih vojnika koji su dali život u obrani za domovinu, u župnoj crkvi sv. Ilije u Doljanima služena je sveta misa. I ove godine na Pomenu počast im je odana molitvom i polaganjem vijenaca.
Načelnik općine Tomislavgrad Ivan Buntić kazao je da obilježavanju ovakvih obljetnica treba dati još više pozornosti kako se nijedna žrtva ne bi zaboravila.
-Poginula je Ljiljana Zrno koja je bila članica saniteta i nije bila vojnik; spašavala je i davala je svoj život. Ivan Radoš je taj dan krenuo na svadbu svoje sestre i vratio se kada je došlo do borbe i poginuo je. Ivan Petrović dao je svoj život, a supruga mu je ostala trudna. Oni danas trebaju živjeti u nama i svojoj djeci kako se njihova žrtva nikada ne bi zaboravila, kazao je načelnik Buntić.
Emotivni su ovo dani, osobito za obitelji žrtava. Dajana, kćerka Ivana Petrovića, sa svojim sinom i kćerkom svake godine dolazi na obilježavanje, kako bi njezina djeca znala sudbinu svoga djeda i njegovih suboraca.
-Ja sam bila mala i nisam još pošla u školu. Mama je bila trudna, a nije ni znala da je trudna. Saznala je tek kasnije kad joj je već postalo loše od svega toga što je proživljavala nakon njegove smrti, kazala je Dajana Bešlić, kćerka pokojnog Ivana Petrovića. Bešlić pojašnjava da njena baka, majka njenog oca, nikada nije došla na mjesto pogibije svoga sina.
-Njoj je to jednostavno teško. Ja bih voljela da je došla, ali u jednu ruku, danas kada imam svoju djecu, opet je neko mogu razumjeti, kazala je Bešlić.
Poginuli pripadnici HVO-a na Oklanici imali su različite životne puteve, ali zajednički cilj - ljubav prema svom narodu i Domovini, što su svojom žrtvom i dokazali.
