Baka Fadila Ikanović (83) iz Živinica više od pola stoljeća ruši stereotipe i predrasude o ženama i automobilima. U karijeri je bila samostalni prijevoznik, rally vozačica, instruktorica vožnje i automehaničarka. Danas, s 83 godine života, volan ne prepušta nikome.
U razgovoru za Fenu Fadila je kazala da je vozački ispit položila 20. siječnja 1966. i od tada do danas je platila samo dvije prometne kazne.
Kada bih primijetila da bi mi se malo ‘zamantalo’, ne bih sjela više za volan. Obišla sam ja cijelu Njemačku automobilom i cijelu bivšu Jugoslaviju. Nema mjesta i sela gdje ja nisam bila, kaže Fadila.
Prema njezinim riječima, kao djevojka željela je postati automehaničarka, ali vrijeme i sredina u kojoj je rasla tada nisu bili pogodni za njezine ambicije. Kako je ispričala, u sve se upetljala njezina strina, koja je uvjerila Fadilinu majku da automehaničarski zanat nije za djevojku.
Umjesto toga, upisala je trgovačku-tekstilnu školu i kada ju je završila, diplomu je poklonila strini, a ona je nastavila raditi ono što voli – s bratom je popravljala automobile.
Naradila sam se kao automehaničar. Cijele Živinice znaju da ja to znam i razumijem se. To je bila moja velika želja i meni nije bilo teško. Namijenjala sam se i malih automobila i kombija, svega, kaže Fadila i dodaje da ni sama ne zna koliko je automobilom prešla kilometara.
Prvi automobil koji je kupila bio je “Fićo“, zamijenila ga je za kombijem “DKW” s kojim je zarađivala za život. U njemu je vozila daske, krave, ovce …
Najviše sam voljela kupiti stare automobile. Samo sam jednom kupila “”tojadina”, u Beogradu 1975. godine. Malo sam ga vozila, djeca su više. Ja volim kombije, kazala je Fadila.
Govoreći o prošlosti, Fadila je kazala da je jako voljela rally utrke. Tada, u vrijeme kada je vozila utrke, postojalo je auto-moto društvo iz Živinica, s kojim je posjetila Sutjesku, Novi Sad, Brčko… Fadila danas živi u Živinicama, više nije toliko aktivna kada je riječ o automobilima i automehaničarskim radovima.
Izrađuje predmete od drva, kao što su kućice za ptice i male stolice, da njen unuk, kako je kazala, može sjesti i lako obući cipele.
(Fena)
U razgovoru za Fenu Fadila je kazala da je vozački ispit položila 20. siječnja 1966. i od tada do danas je platila samo dvije prometne kazne.
Kada bih primijetila da bi mi se malo ‘zamantalo’, ne bih sjela više za volan. Obišla sam ja cijelu Njemačku automobilom i cijelu bivšu Jugoslaviju. Nema mjesta i sela gdje ja nisam bila, kaže Fadila.
Prema njezinim riječima, kao djevojka željela je postati automehaničarka, ali vrijeme i sredina u kojoj je rasla tada nisu bili pogodni za njezine ambicije. Kako je ispričala, u sve se upetljala njezina strina, koja je uvjerila Fadilinu majku da automehaničarski zanat nije za djevojku.
Umjesto toga, upisala je trgovačku-tekstilnu školu i kada ju je završila, diplomu je poklonila strini, a ona je nastavila raditi ono što voli – s bratom je popravljala automobile.
Naradila sam se kao automehaničar. Cijele Živinice znaju da ja to znam i razumijem se. To je bila moja velika želja i meni nije bilo teško. Namijenjala sam se i malih automobila i kombija, svega, kaže Fadila i dodaje da ni sama ne zna koliko je automobilom prešla kilometara.
Prvi automobil koji je kupila bio je “Fićo“, zamijenila ga je za kombijem “DKW” s kojim je zarađivala za život. U njemu je vozila daske, krave, ovce …
Najviše sam voljela kupiti stare automobile. Samo sam jednom kupila “”tojadina”, u Beogradu 1975. godine. Malo sam ga vozila, djeca su više. Ja volim kombije, kazala je Fadila.
Govoreći o prošlosti, Fadila je kazala da je jako voljela rally utrke. Tada, u vrijeme kada je vozila utrke, postojalo je auto-moto društvo iz Živinica, s kojim je posjetila Sutjesku, Novi Sad, Brčko… Fadila danas živi u Živinicama, više nije toliko aktivna kada je riječ o automobilima i automehaničarskim radovima.
Izrađuje predmete od drva, kao što su kućice za ptice i male stolice, da njen unuk, kako je kazala, može sjesti i lako obući cipele.
(Fena)
