Veće obeshrabrenje za južnohercegovačke povrtlare od nedavnog juga, koji je rušio plastenike, razvoj je situacije na veletržnici u Tasovčićima, kraj Čapljine, glavnoj burzi povrća u Federaciji BiH, piše Večernji list BiH.
Rijetki su proizvodi čija cijena, na veliko, prelazi marku, ali ni to nije osnovni problem.
Roba iz Albanije
“Nije bilo gore godine što se tiče prodaje. Robe ima, ali je prodaja katastrofalna i ono što se uspije prodati ima bagatelne cijene, tako da je mnogo ljudi odustalo, ne dovozi robu, već ju je, kako mi kažemo, ‘zafrezalo’. Prisilno su ljudi pravili zelenu gnojidbu. Nisu samo kontejneri puni povrća, nego i ‘hendeci’ i ‘blinje’, uz Bregavu i Neretvu. Ljudi se stide vraćati robu kući, prospu je negdje uz cestu. Idite na sporedne ceste pa ćete vidjeti”, kaže Grgo Marić iz Višića kraj Čapljine opisujući stanje, te objašnjava:
“Problemi su počeli od Nove godine, uz druge nepovoljne okolnosti, proizvođače doline Neretve, koju su nekada zvali Kalifornija, pogađaju i svjetski sukobi kao što je trgovinski rat između Turske i Rusije, pa tako robe koje su trebale ići na rusko, završavaju na tržištu država bivše Jugoslavije, a najviše u BiH, gdje su svakoj robi širom otvorena vrata”, ističe sarkastično Matić, dok Hilmo Krehić iz Radišića kod Ljubuškog konstatira:
“Ništa nema dobru cijenu. Kad su špinat i blitva u ovo doba bili 70, 80 feniga? Nikada! Ove je sezona sve bilo naopako, topla zima, prodavao se samo kupus i ništa više. Bit će što će biti, ništa ne možemo promijeniti”, dodaje rezignirano.
Zanimljivo, u Tasovčićima je sve više robe iz Albanije, što je iznenađenje samo za neupućene:
“Albanska roba je ovdje prisutna godinama, samo se to nije govorilo. Pričalo se da je to roba s “Koridora” (Distrikt Brčko op. a.), međutim, nije, to je albanska roba. Nismo mi protiv konkurencije, ali jedna činjenica bode oči - nije mi jasno kako ta roba onako u ‘refuži’ pređe dvije, tri granice”, pita se Matić, kao i mnogi drugi. Valjda bi im na to pitanje odgovor mogli dati odgovorni iz GP-a?!
Ponuda i cijene
Uglavnom, krumpiri se na veletržnici cijene od 40 do 70 feninga, blitva od 50 pa do rijetko 80 feninga, špinat 60 do 90 feninga, kupus od 70 albanski, pa do 90 feninga domaći, mladi kupus koji ima već mjesec dana, od 1,6 KM albanski, pa do 2 KM domaći. Cikla je 0,6 do 1 KM, cvjetača i mrkva od 0,7 do 1 KM, kelj je od 0,8 do 1 KM, zelena salata je od 0,8 do 1,5 KM, kupus pupčar je 1 do 1,3 KM, raštika 1 do 2 KM, crveni luk je od 80 feninga uvozni nizozemski, pa do 1,3 KM domaći, dok je bijeli uglavnom srbijanski luk 6 do 10 KM, brokula od 1,5 do 2 KM…
Ni s voćem stvari nisu puno bolje pa su tako domaće jabuke od 0,5 pa do 1,5 KM, domaće kruške (iz Bosne) od 1,7 do 2 KM, suhe smokve od 3 do 6 KM, orasi u ljusci 4 do 5 KM za kilogram, dok je jezgra 12 do 15 KM, a kivi je od 0,6 do 1 KM. Nema navale ni na kuke, čija je sezona počela nešto ranije, trenutačno se svežanj prodaje po cijeni od 2 do 2,5 KM, što znači da bi kilogram bio oko 20 KM itd. Loša sezona povrća odrazila se i na prodaju stajskog gnojiva ispred veletržnice, koje se prvi put može nabaviti po 3 do 4 KM za vreću…
Rijetki su proizvodi čija cijena, na veliko, prelazi marku, ali ni to nije osnovni problem.
Roba iz Albanije
“Nije bilo gore godine što se tiče prodaje. Robe ima, ali je prodaja katastrofalna i ono što se uspije prodati ima bagatelne cijene, tako da je mnogo ljudi odustalo, ne dovozi robu, već ju je, kako mi kažemo, ‘zafrezalo’. Prisilno su ljudi pravili zelenu gnojidbu. Nisu samo kontejneri puni povrća, nego i ‘hendeci’ i ‘blinje’, uz Bregavu i Neretvu. Ljudi se stide vraćati robu kući, prospu je negdje uz cestu. Idite na sporedne ceste pa ćete vidjeti”, kaže Grgo Marić iz Višića kraj Čapljine opisujući stanje, te objašnjava:
“Problemi su počeli od Nove godine, uz druge nepovoljne okolnosti, proizvođače doline Neretve, koju su nekada zvali Kalifornija, pogađaju i svjetski sukobi kao što je trgovinski rat između Turske i Rusije, pa tako robe koje su trebale ići na rusko, završavaju na tržištu država bivše Jugoslavije, a najviše u BiH, gdje su svakoj robi širom otvorena vrata”, ističe sarkastično Matić, dok Hilmo Krehić iz Radišića kod Ljubuškog konstatira:
“Ništa nema dobru cijenu. Kad su špinat i blitva u ovo doba bili 70, 80 feniga? Nikada! Ove je sezona sve bilo naopako, topla zima, prodavao se samo kupus i ništa više. Bit će što će biti, ništa ne možemo promijeniti”, dodaje rezignirano.
Zanimljivo, u Tasovčićima je sve više robe iz Albanije, što je iznenađenje samo za neupućene:
“Albanska roba je ovdje prisutna godinama, samo se to nije govorilo. Pričalo se da je to roba s “Koridora” (Distrikt Brčko op. a.), međutim, nije, to je albanska roba. Nismo mi protiv konkurencije, ali jedna činjenica bode oči - nije mi jasno kako ta roba onako u ‘refuži’ pređe dvije, tri granice”, pita se Matić, kao i mnogi drugi. Valjda bi im na to pitanje odgovor mogli dati odgovorni iz GP-a?!
Ponuda i cijene
Uglavnom, krumpiri se na veletržnici cijene od 40 do 70 feninga, blitva od 50 pa do rijetko 80 feninga, špinat 60 do 90 feninga, kupus od 70 albanski, pa do 90 feninga domaći, mladi kupus koji ima već mjesec dana, od 1,6 KM albanski, pa do 2 KM domaći. Cikla je 0,6 do 1 KM, cvjetača i mrkva od 0,7 do 1 KM, kelj je od 0,8 do 1 KM, zelena salata je od 0,8 do 1,5 KM, kupus pupčar je 1 do 1,3 KM, raštika 1 do 2 KM, crveni luk je od 80 feninga uvozni nizozemski, pa do 1,3 KM domaći, dok je bijeli uglavnom srbijanski luk 6 do 10 KM, brokula od 1,5 do 2 KM…
Ni s voćem stvari nisu puno bolje pa su tako domaće jabuke od 0,5 pa do 1,5 KM, domaće kruške (iz Bosne) od 1,7 do 2 KM, suhe smokve od 3 do 6 KM, orasi u ljusci 4 do 5 KM za kilogram, dok je jezgra 12 do 15 KM, a kivi je od 0,6 do 1 KM. Nema navale ni na kuke, čija je sezona počela nešto ranije, trenutačno se svežanj prodaje po cijeni od 2 do 2,5 KM, što znači da bi kilogram bio oko 20 KM itd. Loša sezona povrća odrazila se i na prodaju stajskog gnojiva ispred veletržnice, koje se prvi put može nabaviti po 3 do 4 KM za vreću…
