Rusija uobičajeno napada susjede kad je svijet zabavljen drugim pitanjima. Kolovoz je povijesno najbolji mjesec za Moskvu za pokretanje vojne agresije, a ove godine su se stekli čimbenici koji bi mogli potaknuti obnovljeni rat s Ukrajinom. Usto, predsjednik Vladimir Putin računat će na konfuzan, podijeljen i konačno slab odgovor Zapada. Poput istrage zločina, treba uzeti u obzir četiri čimbenika koji bi mogli pokrenuti novi ruski napad: iskustvo, motiv, mogućnost i cilj. Povijesno, Moskva je pokrenula brojne agresivne korake u kolovozu: gradnja Berlinskog zida 1961., invazija na Čehoslovačku 1968., a u kolovozu 2008. je napala i rascjepkala Gruziju u jeku OI u Pekingu.
Kad je riječ o motivima, Putin je postao izuzetno nezadovoljan ukrajinskom vladom koja je odbila ustupke u "mirovnom procesu" iz Minska. Moskva je pritiskala Kijev da prizna pobunjenike u Donbasu legitimnom vladom, ali bez uspjeha. Umjesto toga, Ukrajina je sustavno gradila sve snažniju borbenu silu i počela niz reformi da bi se približila Zapadu. Izravni vojni napad stoga bi mogao biti usmjeren na smanjivanje pritiska na pobunjenike koje Moskva kontrolira i nastavak destabilizacije Ukrajine. Putinovi su motivi i unutarnjopolitički. U protekle dvije godine ruska je ekonomija potonula u recesiju i državni su prihodi drastično pali. Moskva tradicionalno napada susjede kako bi skrenula pozornost s pogoršanja uvjeta u zemlji.
Kolovoz također otvara prostor za vojne korake jednostavno zato što su brojni zapadni donositelji odluka ili na odmoru ili su predani nadolazećim izborima. Administracija Baracka Obame je pri kraju, a žestoka predsjednička kampanja fokusirala se na važne unutarnje probleme i na prijetnju međunarodnog terorizma.
Tijekom prošlog tjedna Moskva je optužila Ukrajinu za navodni "teroristički napad" na anektirani Krim. Tvrdila je da su dva člana njezinih sigurnosnih snaga ubijena, a da je FSB (prijašnji KGB) odvratio teroristički napad na ključnu infrastrukturu na Krimu koji su organizirale ukrajinske specijalne postrojbe. Prema ruskim medijima, koji su pod državnom kontrolom, nekoliko ukrajinskih i ruskih građana uhićeno je s improviziranim eksplozivnim napravama, a cilj im je bio, navodno, likvidacija ruskih lidera na Krimu. To podsjeća na gruzijski scenarij i stvara pretekst za intervenciju. Moskva optužuje Kijev i za organiziranje pokušaja ubojstva lidera marionetske Luhanske narodne republike, Igora Plotnitskog. No, protivno optužbama Kremlja, ukrajinske obavještajne službe krivnju prebacuju na unutarnje borbe za vlast u Luhansku.
Istodobno, Rusija je pokrenula gomilanje trupa i vježbe širokog razmjera. Stižu izvještaji o kretanju stotina tenkova i teškog topništva na Krimu i uz ukrajinsku istočnu granicu. To je dio vojne vježbe Kavkaz 2016. Predsjednik Petro Porošenko kao odgovor je stavio ukrajinsku vojsku na najvišu razinu pripravnosti. Putin je odgovorio da je "Ukrajina izabrala teror" i da nastoji provocirati sukob s Moskvom.
Kad je riječ o ciljevima, Moskva bi se mogla pripremati da zauzme strateški važan kopneni most od luke Mariupolj do Krima. To bi moglo zahtijevati opsežnu i intenzivnu vojnu operaciju jer je Ukrajina u toj osjetljivoj regiji smjestila svoje elitne trupe.
Neki promatrači ocjenjuju da je malo vjerojatno da Moskva pokrene veći rat, nego da nastoji iskoristiti prijetnju takvog sukoba kako bi prisilila Kijev na rješenje kakvo je u BiH. Ako bi se separatističkim regijama Donjeck-Luhansk dao federalni status kao i u ostatku Ukrajine, to bi efikasno blokiralo razvoj zemlje i napredak u kvalificiranju za članstvo u međunarodnim institucijama. Postoje i drukčija tumačenja Putinovih prijetnju Ukrajini. Sjena još jednog prijetećeg rata mogla bi osigurati uvjerljiviju pobjedu za Putinovu stranku Jedinstvena Rusija na izborima 18. rujna.
Kad je riječ o motivima, Putin je postao izuzetno nezadovoljan ukrajinskom vladom koja je odbila ustupke u "mirovnom procesu" iz Minska. Moskva je pritiskala Kijev da prizna pobunjenike u Donbasu legitimnom vladom, ali bez uspjeha. Umjesto toga, Ukrajina je sustavno gradila sve snažniju borbenu silu i počela niz reformi da bi se približila Zapadu. Izravni vojni napad stoga bi mogao biti usmjeren na smanjivanje pritiska na pobunjenike koje Moskva kontrolira i nastavak destabilizacije Ukrajine. Putinovi su motivi i unutarnjopolitički. U protekle dvije godine ruska je ekonomija potonula u recesiju i državni su prihodi drastično pali. Moskva tradicionalno napada susjede kako bi skrenula pozornost s pogoršanja uvjeta u zemlji.
Kolovoz također otvara prostor za vojne korake jednostavno zato što su brojni zapadni donositelji odluka ili na odmoru ili su predani nadolazećim izborima. Administracija Baracka Obame je pri kraju, a žestoka predsjednička kampanja fokusirala se na važne unutarnje probleme i na prijetnju međunarodnog terorizma.
Tijekom prošlog tjedna Moskva je optužila Ukrajinu za navodni "teroristički napad" na anektirani Krim. Tvrdila je da su dva člana njezinih sigurnosnih snaga ubijena, a da je FSB (prijašnji KGB) odvratio teroristički napad na ključnu infrastrukturu na Krimu koji su organizirale ukrajinske specijalne postrojbe. Prema ruskim medijima, koji su pod državnom kontrolom, nekoliko ukrajinskih i ruskih građana uhićeno je s improviziranim eksplozivnim napravama, a cilj im je bio, navodno, likvidacija ruskih lidera na Krimu. To podsjeća na gruzijski scenarij i stvara pretekst za intervenciju. Moskva optužuje Kijev i za organiziranje pokušaja ubojstva lidera marionetske Luhanske narodne republike, Igora Plotnitskog. No, protivno optužbama Kremlja, ukrajinske obavještajne službe krivnju prebacuju na unutarnje borbe za vlast u Luhansku.
Istodobno, Rusija je pokrenula gomilanje trupa i vježbe širokog razmjera. Stižu izvještaji o kretanju stotina tenkova i teškog topništva na Krimu i uz ukrajinsku istočnu granicu. To je dio vojne vježbe Kavkaz 2016. Predsjednik Petro Porošenko kao odgovor je stavio ukrajinsku vojsku na najvišu razinu pripravnosti. Putin je odgovorio da je "Ukrajina izabrala teror" i da nastoji provocirati sukob s Moskvom.
Kad je riječ o ciljevima, Moskva bi se mogla pripremati da zauzme strateški važan kopneni most od luke Mariupolj do Krima. To bi moglo zahtijevati opsežnu i intenzivnu vojnu operaciju jer je Ukrajina u toj osjetljivoj regiji smjestila svoje elitne trupe.
Neki promatrači ocjenjuju da je malo vjerojatno da Moskva pokrene veći rat, nego da nastoji iskoristiti prijetnju takvog sukoba kako bi prisilila Kijev na rješenje kakvo je u BiH. Ako bi se separatističkim regijama Donjeck-Luhansk dao federalni status kao i u ostatku Ukrajine, to bi efikasno blokiralo razvoj zemlje i napredak u kvalificiranju za članstvo u međunarodnim institucijama. Postoje i drukčija tumačenja Putinovih prijetnju Ukrajini. Sjena još jednog prijetećeg rata mogla bi osigurati uvjerljiviju pobjedu za Putinovu stranku Jedinstvena Rusija na izborima 18. rujna.
