Arapi ne odustaju od nekretnina u Bosni i Herecegovini. U općini Ilijaš, za godinu dana iznikla su dva arapska naselja. Nekada većinski srpsko selo Popovići postalo je poznato po elitnom kompleksu, ali i po tome što u njega mogu ući samo Kuvajćani, javlja ATV. Novo arapsko naselje u selu Popovići nisu uspjeli snimiti, jer investitor tog projekta nije dao dozvolu. S okolnih brda nazire se naselje od oko pedesetak vila. Glavni investitori su bh. tvrtke. Pred kamere, za sada, ne žele. Najavljuju da će objektivi uskoro moći sve snimiti i to na spektakulatnom otvaranju.
Mještani, čije su kuće udaljene svega nekoliko kilometara, jedni su od rijetkih koji su imali privilegiju posjetiti susjede Arape. “Jeste li išli u ovo naselje? – Jesam, gledao sam, fino urađeno, pustili su, sve smo pregledali, nitko nam ništa nije rekao”, rekao je mještanin sela Popovići Adem Ćosić. Mještanka sela Popovići Sabina Šuvalija kaže kako ih povremeno sreće, da se pozdravljaju s njima... Dolazak Arapa, starosjediocima se baš i ne sviđa. Ipak, oni mlađi, koji su bez posla, s novim susjedima napravili su biznis.
Student Edin Smajić vozi ih po BiH i zarađuje i po stotinu eura dnevno. Najčešće ture su mu od Ilijaša do Mostara. Arapi, kaže, imaju dva uvjeta – klimatiziran automobil i poznavanje engleskog jezika. S vozačem priča samo glava obitelji. “Važno je da ih odvezete na neko izletište gdje ima vode i prirode. Do žena njihovih, apsolutno nikako ne možete doći, one su pokrivene, ne možete im vidjeti ni lice, ni ništa, ali muškarci su dosta otvoreni, hoće puno komunikacije, što ima, što nema, koliko se što kreće”, rekao je Edin Smajić. Oni koji ih češće viđaju, kažu da su to susjedi na mjesec ili dva. Tu su ljeti, a ostatak godine kuće su im, uglavnom, prazne. A, nekretnina ima na svakom koraku. Prodaju se nove kuće, poslovni objekti, ali i ruševine. Za sve to, Arapi ne štede novac, ali im je najvažnije da su im imanja izolirana. Baš ta izoliranost kod susjeda izaziva sumnjičavost da se, ipak, ne radi samo o turistima koji papreno plaćaju svjež zrak, zelenilo i vodu, već da tu ima i političke pozadine koja je u BiH još pod velom tajne.
Mještani, čije su kuće udaljene svega nekoliko kilometara, jedni su od rijetkih koji su imali privilegiju posjetiti susjede Arape. “Jeste li išli u ovo naselje? – Jesam, gledao sam, fino urađeno, pustili su, sve smo pregledali, nitko nam ništa nije rekao”, rekao je mještanin sela Popovići Adem Ćosić. Mještanka sela Popovići Sabina Šuvalija kaže kako ih povremeno sreće, da se pozdravljaju s njima... Dolazak Arapa, starosjediocima se baš i ne sviđa. Ipak, oni mlađi, koji su bez posla, s novim susjedima napravili su biznis.
Student Edin Smajić vozi ih po BiH i zarađuje i po stotinu eura dnevno. Najčešće ture su mu od Ilijaša do Mostara. Arapi, kaže, imaju dva uvjeta – klimatiziran automobil i poznavanje engleskog jezika. S vozačem priča samo glava obitelji. “Važno je da ih odvezete na neko izletište gdje ima vode i prirode. Do žena njihovih, apsolutno nikako ne možete doći, one su pokrivene, ne možete im vidjeti ni lice, ni ništa, ali muškarci su dosta otvoreni, hoće puno komunikacije, što ima, što nema, koliko se što kreće”, rekao je Edin Smajić. Oni koji ih češće viđaju, kažu da su to susjedi na mjesec ili dva. Tu su ljeti, a ostatak godine kuće su im, uglavnom, prazne. A, nekretnina ima na svakom koraku. Prodaju se nove kuće, poslovni objekti, ali i ruševine. Za sve to, Arapi ne štede novac, ali im je najvažnije da su im imanja izolirana. Baš ta izoliranost kod susjeda izaziva sumnjičavost da se, ipak, ne radi samo o turistima koji papreno plaćaju svjež zrak, zelenilo i vodu, već da tu ima i političke pozadine koja je u BiH još pod velom tajne.
