Da je gastabajterski kruh sa sedam kora i da nije lako pošteno zaraditi novac u “obećanim zemljama” potvrdio nam je Darijo Bebek iz Veljaka u općini Ljubuški u potresnoj priči nakon povratka iz Katara gdje je 5 mjeseci ove godine boravio kao djelatnik tvrtke C.T.B.A. u kojoj je većinski vlasnik šeik Muhamed Bin Kalifa, a manjinski vlasnik Mario Lozančić iz Kupresa u BiH. - Otišao sam u Dohu, u Katar, 12. 6. 2014. nakon što sam e-mailom poslao zahtjev za boravišnu i radnu vizu.
Pristao sam na satnicu od 6 dolara. Kad sam došao tamo želio sam nakon 15 dana odmah natrag, ali nisam mogao. Odmah sam vidio da tu neće sve biti kao što je obećavano. Kad sam došao tamo nismo imali uvjeta za normalan život. Mnogo se radi, a hrana je prilično loša. Jeli smo većinom jaja, hrenovke, za večeru samo malo kruha i jogurt, ručak je manje-više bio u redu. Higijenske potrepštine smo sami morali kupovati. Za posao sam saznao preko prijatelja koji je već radio tamo tri-četiri mjeseca prije mene. Radio sam knauf i gipserske radove, a nakon mjesec dana dobio sam satnicu od 8 umjesto 6 dolara. Poslovođa na gradilištu je vidio da probijam normu i stavio mi je 8 dolara po satu - govori nam Dario Bebek. - Vlasnik Lozančić mi je kasnije skinuo satnicu na 6 dolara jer smo išli na sud izboriti se za svoja prava. Željeli smo kući, a on nas nije htio pustiti. Po mom mišljenju, to je bila obična prijevara.
Ono što je kazao na početku, ništa se nije ispunilo. Ljudi koji žele otići kući, a imaju za naplatiti 10-20.000 eura, leže po više mjeseci, ne rade. Tražili smo pomoć Veleposlanstava Hrvatske i BiH. Koliko-toliko su nam mogli pomoći, nisu nam oni mogli stvoriti novac pa je sve završilo na sudu. Većinski vlasnik tvrtke šeik Muhamed bin Kalifa isplatio nas je na sudu i dao nam izlazne vize i karte za zrakoplov. Sud im je naredio da nas moraju isplatiti, jer nas naša tvrtka nije htjela isplatiti. Rekli su da nemaju novac i da će to napraviti tek kada ga budu imali. Taj naš Mario Lozančić je krio od šeika pravu istinu i tek se na sudu saznalo o našoj situaciji i vidjeli smo da mu nije bilo ugodno pred sucem i nama - sjeća se naš sugovornik. - Uz sve te probleme imali smo i fizički sukob s nekim Srbima koji su napali mene i jednog kolegu dok smo čekali taksi ispred trgovačkog centra. Bili su u alkoholiziranom stanju. Završili smo u bolnici. Razbili su mi arkadu i slomili nos, nakon čega sam otišao na policiju dati iskaz. U pritvoru sam bio 2 dana, a na sudu su vidjeli da nisam kriv pa su me pustili. Ja sam zvao policiju jer smo se bojali za svoju sigurnost - prepričava nam Bebek događaje s Dalekog istoka. - Naša ostala prava smo izborili također na sudu.
Tamo smo od njihovog suca doznali da je nazvao vlasnika Marija Lozančića i šeika, sponzora, investitora, da sutra dan do 9 sati donesu novac, a ako ne donesu da će ići u zatvor te da će tvrtka će biti blokirana. Nama je rekao da idemo kući i čekamo, da se ništa ne brinemo te kako smo sad njegova obitelj i da smo pod njegovom zaštitom. Sutra ujutro sponzor je donio novac te smo dobili karte i izlazne vize. Tada nas je 13 dobilo novac i papire, još smo morali sami s po 60 eura potvrditi karte da možemo otići isti dan kući. Ukupno nas je, koliko znam, 37 tražilo hitnu isplatu i mogućnost odlaska iz Katara. Ovu priču želim podijeliti sa svima koji možda žele ići u Katar preko tvrtke C.T.B.A. kako bih ih upozorio da ne nasjednu na pusta obećanja kao ja i ostali. Nismo mi krivi što je Lozančić zapao u dugove. Koliko mi je poznato, on iz Katara ne može nigdje izaći, dok ne stane opet na noge. Ostale tvrtke i žitelji Katara su u redu. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli - zaključio je Bebek na kraju.
Večernji list
Pristao sam na satnicu od 6 dolara. Kad sam došao tamo želio sam nakon 15 dana odmah natrag, ali nisam mogao. Odmah sam vidio da tu neće sve biti kao što je obećavano. Kad sam došao tamo nismo imali uvjeta za normalan život. Mnogo se radi, a hrana je prilično loša. Jeli smo većinom jaja, hrenovke, za večeru samo malo kruha i jogurt, ručak je manje-više bio u redu. Higijenske potrepštine smo sami morali kupovati. Za posao sam saznao preko prijatelja koji je već radio tamo tri-četiri mjeseca prije mene. Radio sam knauf i gipserske radove, a nakon mjesec dana dobio sam satnicu od 8 umjesto 6 dolara. Poslovođa na gradilištu je vidio da probijam normu i stavio mi je 8 dolara po satu - govori nam Dario Bebek. - Vlasnik Lozančić mi je kasnije skinuo satnicu na 6 dolara jer smo išli na sud izboriti se za svoja prava. Željeli smo kući, a on nas nije htio pustiti. Po mom mišljenju, to je bila obična prijevara.
Ono što je kazao na početku, ništa se nije ispunilo. Ljudi koji žele otići kući, a imaju za naplatiti 10-20.000 eura, leže po više mjeseci, ne rade. Tražili smo pomoć Veleposlanstava Hrvatske i BiH. Koliko-toliko su nam mogli pomoći, nisu nam oni mogli stvoriti novac pa je sve završilo na sudu. Većinski vlasnik tvrtke šeik Muhamed bin Kalifa isplatio nas je na sudu i dao nam izlazne vize i karte za zrakoplov. Sud im je naredio da nas moraju isplatiti, jer nas naša tvrtka nije htjela isplatiti. Rekli su da nemaju novac i da će to napraviti tek kada ga budu imali. Taj naš Mario Lozančić je krio od šeika pravu istinu i tek se na sudu saznalo o našoj situaciji i vidjeli smo da mu nije bilo ugodno pred sucem i nama - sjeća se naš sugovornik. - Uz sve te probleme imali smo i fizički sukob s nekim Srbima koji su napali mene i jednog kolegu dok smo čekali taksi ispred trgovačkog centra. Bili su u alkoholiziranom stanju. Završili smo u bolnici. Razbili su mi arkadu i slomili nos, nakon čega sam otišao na policiju dati iskaz. U pritvoru sam bio 2 dana, a na sudu su vidjeli da nisam kriv pa su me pustili. Ja sam zvao policiju jer smo se bojali za svoju sigurnost - prepričava nam Bebek događaje s Dalekog istoka. - Naša ostala prava smo izborili također na sudu.
Tamo smo od njihovog suca doznali da je nazvao vlasnika Marija Lozančića i šeika, sponzora, investitora, da sutra dan do 9 sati donesu novac, a ako ne donesu da će ići u zatvor te da će tvrtka će biti blokirana. Nama je rekao da idemo kući i čekamo, da se ništa ne brinemo te kako smo sad njegova obitelj i da smo pod njegovom zaštitom. Sutra ujutro sponzor je donio novac te smo dobili karte i izlazne vize. Tada nas je 13 dobilo novac i papire, još smo morali sami s po 60 eura potvrditi karte da možemo otići isti dan kući. Ukupno nas je, koliko znam, 37 tražilo hitnu isplatu i mogućnost odlaska iz Katara. Ovu priču želim podijeliti sa svima koji možda žele ići u Katar preko tvrtke C.T.B.A. kako bih ih upozorio da ne nasjednu na pusta obećanja kao ja i ostali. Nismo mi krivi što je Lozančić zapao u dugove. Koliko mi je poznato, on iz Katara ne može nigdje izaći, dok ne stane opet na noge. Ostale tvrtke i žitelji Katara su u redu. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli - zaključio je Bebek na kraju.
Večernji list
