Iako će proteći još skoro mjesec dana do objave konačnih, službenih rezultata izbora, već sada su počela nagađanja koje bi stranke mogle činiti vladajuću koaliciju u Federaciji BiH.
Izvijesno je da će okosnica nove vladajuće koalicije biti SDA i HDZ BiH, dvije stranke kje su ostvarile uvjerljivu pobjedu među bočnjačkim odnosno hrvatskim biračkim tijelom. Bez njih neće biti moguće formirati vlast ne samo na federalnoj razini, već ni u županijama s bošnjačkom, odnosno hrvatskom većinom. SDA i HDZ BiH, također će imati većinu u hrvatskom, odnosno bošnjačkom klubu Doma naroda, koji potvrđuje zakone usvojene u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Iako je koalicija predvođena HDZ BiH, od građana hrvatske nacionalnosti dobila dvotrećinsku podršku birača, što je znatno više od podrške građana bošnjačke nacionalnosti SDA, Stranka demokratske akcije će imati trostruko više zastupnika u Zastupničkom (građanskom) domu Federalnog parlamenta od HDZ BiH, jer je Bošnjaka tri i pol puta više od Hrvata u F BiH, dok će HDZ BiH imati više (vjerojatno dvije trećine) delegata u hrvatskom klubu, nego što će SDA imati delegata u klubu Bošnjaka Doma naroda.
Koalicija ovih dviju stranaka kao pobjednica među Bošnjacima i Hrvatima zapravo bi bila optimalno riješenje- činile bi je pobjedničke stranke unutar jednog i drugog korpusa, i bila bi ideološki srodna jer bi je činile narodne stranke desnog centra. Osim toga, iskustvo pokazuje kako je stabilnost koalicije obrnuto srazmjerna broju koalicijskih partnera- što je manje članica koalicije to je koalicija stabilnija
Koalicija SDA i HDZ BiH, prema broju osvojenih zastupničkih mandata ne bi, međutim, imala nadpolovičnu većinu u Zastupničkom domu Parlemta BiH koji broji 98 zastupnika.
Samodiskvalifikacija i nesnošljivost
SDA bi naime, u konačnici mogla imati 28, a HDZ BiH oko 12 zastupnika, Stoga će biti nužno da HDZ BiH i SDA nađu još bar jednog partnera.
S aspekta ideloške kompatibilnosti bilo bi idealno da se SDA pridruži SBB, a HDZ BiH HDZ 1990. Ta koalicija uz nominalnu ideološku srodnost imala bi uvjerljivu većinu u Parlamentu. Problem je, međutim, što je lider HDZ 1990 Martin Raguž, sam sebe diskvalificirao pokušavajući bošnjačkim glasovima ući u Predsjedništvo BiH, dok su između Izetbegovića i Radončića, u kampanji, i prije nje, pale teške riječi i međusobne optužbe za kriminal i politička ubojstva.
I dok lider HDZ BiH Dragan Čović ističući kako “nema obvezu prema onim hrvatskim strankama koje su negirale hrvatski identitet”, aludirajući na HDZ 1990., preferira da koaliciju SDA- HDZ BiH kao treći partner “podeblja” Radončićev SBB, mada nebiimao ništa protiv da u vlasti bude i Komšićev DF, Izetbegoviću je Radončić zadnji s kojim bi koalirao, dok mu je DF manje neprihvatljiv od SBB.
DF-ov kandidat Suljagić i Izetbegovićeva SDA u kampanji su se, međusobno, nadmetali u optužbama tko je veći lažov, a tko veći lopov, ali, ipak, nisu išli tako daleko da se nazivaju ubojicama.
Treći partner?
Što bi bila prednost koalicije SDA, SBB, HDZ BiH, u odnosu na koaliciju SDA, DF, HDZ BiH
Pretpostaviti je kako bi koalicija SDA, SBB, HDZ BiH relativno lako postigla dogovor o rješevanju presude Sejdić- Finci na način da se otkloni diskriminacija pripadnika nacionalnih manjina, ali i diskriminacija Hrvata u izboru za Predsjedništvo BiH, jer je takav dogovor na sastanku u Bruxellesu, već bio postignut, ali ga je minirao Lagumdžija.
Rješavanjem tog pitanja, uklonila bi se glavna prepreka BiH u stjecanju statusa za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Time bi se osigurao pristup europskim fondovima, i dao snažan signal inozemnim ulagačima. I jedno i drugo nužno je za zaustavljanje siromaštva, porast zaposlenosti i spriječavanje bankrota zemlje.
Ulazak Komšićevog DF-a u koaliciju mogao bi, međutim, zbog ideoloških razlika i Komšićevog ranije poznatog stava oko presude Sejdić- Finci, zbog koeg je, bar tako je javno rekao, napustio SDP, zakomplicirati već načelno postignutu suglasnost između Izetbegovića, Čovića i Radončića o načinu riješenja pitanja implementacije presude Sejdić- Finci u izborni zakon i Ustav BiH. Time bi, BiH nastavila stagnirati na europskom puti sa svim posljedicama koje bi to zemlji donijelo na ekonomskom i socijalnom planu.
Moguća i četvorka
Nije, međutim, isključeno, dapače, vrlo je moguće, da kompromisna odluka Izetbegovića i Čovića o izboru koalicijskih partnera ne bude Radončić ili Komšić, već i Radončić i Komšić. Takva odluka imal bi i svojih prednosti zbog izbornog potencijala koji Komšićev DF ima ne samo na federalnoj i na razini BiH, već i u kantonima s bošnjačkom većinom, što bi Izetbegoviću olakšalo formiranje vlasti na kantonalnoj razini, ali i već spomenutih nedostataka.
Politika je kažu “umjeće mogućeg”, a izborni rezultati potvrdili su ako su i Čović i Izetbegović vrsni političari. Ostaje vidjeti hoće li to potvrditi i pri sastavljanju vlasti/HMS/
Izvijesno je da će okosnica nove vladajuće koalicije biti SDA i HDZ BiH, dvije stranke kje su ostvarile uvjerljivu pobjedu među bočnjačkim odnosno hrvatskim biračkim tijelom. Bez njih neće biti moguće formirati vlast ne samo na federalnoj razini, već ni u županijama s bošnjačkom, odnosno hrvatskom većinom. SDA i HDZ BiH, također će imati većinu u hrvatskom, odnosno bošnjačkom klubu Doma naroda, koji potvrđuje zakone usvojene u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Iako je koalicija predvođena HDZ BiH, od građana hrvatske nacionalnosti dobila dvotrećinsku podršku birača, što je znatno više od podrške građana bošnjačke nacionalnosti SDA, Stranka demokratske akcije će imati trostruko više zastupnika u Zastupničkom (građanskom) domu Federalnog parlamenta od HDZ BiH, jer je Bošnjaka tri i pol puta više od Hrvata u F BiH, dok će HDZ BiH imati više (vjerojatno dvije trećine) delegata u hrvatskom klubu, nego što će SDA imati delegata u klubu Bošnjaka Doma naroda.
Koalicija ovih dviju stranaka kao pobjednica među Bošnjacima i Hrvatima zapravo bi bila optimalno riješenje- činile bi je pobjedničke stranke unutar jednog i drugog korpusa, i bila bi ideološki srodna jer bi je činile narodne stranke desnog centra. Osim toga, iskustvo pokazuje kako je stabilnost koalicije obrnuto srazmjerna broju koalicijskih partnera- što je manje članica koalicije to je koalicija stabilnija
Koalicija SDA i HDZ BiH, prema broju osvojenih zastupničkih mandata ne bi, međutim, imala nadpolovičnu većinu u Zastupničkom domu Parlemta BiH koji broji 98 zastupnika.
Samodiskvalifikacija i nesnošljivost
SDA bi naime, u konačnici mogla imati 28, a HDZ BiH oko 12 zastupnika, Stoga će biti nužno da HDZ BiH i SDA nađu još bar jednog partnera.
S aspekta ideloške kompatibilnosti bilo bi idealno da se SDA pridruži SBB, a HDZ BiH HDZ 1990. Ta koalicija uz nominalnu ideološku srodnost imala bi uvjerljivu većinu u Parlamentu. Problem je, međutim, što je lider HDZ 1990 Martin Raguž, sam sebe diskvalificirao pokušavajući bošnjačkim glasovima ući u Predsjedništvo BiH, dok su između Izetbegovića i Radončića, u kampanji, i prije nje, pale teške riječi i međusobne optužbe za kriminal i politička ubojstva.
I dok lider HDZ BiH Dragan Čović ističući kako “nema obvezu prema onim hrvatskim strankama koje su negirale hrvatski identitet”, aludirajući na HDZ 1990., preferira da koaliciju SDA- HDZ BiH kao treći partner “podeblja” Radončićev SBB, mada nebiimao ništa protiv da u vlasti bude i Komšićev DF, Izetbegoviću je Radončić zadnji s kojim bi koalirao, dok mu je DF manje neprihvatljiv od SBB.
DF-ov kandidat Suljagić i Izetbegovićeva SDA u kampanji su se, međusobno, nadmetali u optužbama tko je veći lažov, a tko veći lopov, ali, ipak, nisu išli tako daleko da se nazivaju ubojicama.
Treći partner?
Što bi bila prednost koalicije SDA, SBB, HDZ BiH, u odnosu na koaliciju SDA, DF, HDZ BiH
Pretpostaviti je kako bi koalicija SDA, SBB, HDZ BiH relativno lako postigla dogovor o rješevanju presude Sejdić- Finci na način da se otkloni diskriminacija pripadnika nacionalnih manjina, ali i diskriminacija Hrvata u izboru za Predsjedništvo BiH, jer je takav dogovor na sastanku u Bruxellesu, već bio postignut, ali ga je minirao Lagumdžija.
Rješavanjem tog pitanja, uklonila bi se glavna prepreka BiH u stjecanju statusa za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Time bi se osigurao pristup europskim fondovima, i dao snažan signal inozemnim ulagačima. I jedno i drugo nužno je za zaustavljanje siromaštva, porast zaposlenosti i spriječavanje bankrota zemlje.
Ulazak Komšićevog DF-a u koaliciju mogao bi, međutim, zbog ideoloških razlika i Komšićevog ranije poznatog stava oko presude Sejdić- Finci, zbog koeg je, bar tako je javno rekao, napustio SDP, zakomplicirati već načelno postignutu suglasnost između Izetbegovića, Čovića i Radončića o načinu riješenja pitanja implementacije presude Sejdić- Finci u izborni zakon i Ustav BiH. Time bi, BiH nastavila stagnirati na europskom puti sa svim posljedicama koje bi to zemlji donijelo na ekonomskom i socijalnom planu.
Moguća i četvorka
Nije, međutim, isključeno, dapače, vrlo je moguće, da kompromisna odluka Izetbegovića i Čovića o izboru koalicijskih partnera ne bude Radončić ili Komšić, već i Radončić i Komšić. Takva odluka imal bi i svojih prednosti zbog izbornog potencijala koji Komšićev DF ima ne samo na federalnoj i na razini BiH, već i u kantonima s bošnjačkom većinom, što bi Izetbegoviću olakšalo formiranje vlasti na kantonalnoj razini, ali i već spomenutih nedostataka.
Politika je kažu “umjeće mogućeg”, a izborni rezultati potvrdili su ako su i Čović i Izetbegović vrsni političari. Ostaje vidjeti hoće li to potvrditi i pri sastavljanju vlasti/HMS/
