Više od 205 milijuna maraka BiH je izdvojila za kupovinu vode iz uvoza u prvih osam mjeseci ove godine. Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, zaključno s kolovozom, uvezli smo gotovo 166,6 milijuna litara vode.
Vode, uključujući prirodne ili vještačke mineralne, kao i gazirane vode bez šećera, platili smo blizu 26,65 milijuna KM, a vode, mineralne i gazirane s dodatim šećerom i drugim sredstvima za zaslađivanje i aromatizaciju čak 178,4 milijuna maraka, javlja BL portal.
Najveće količine stigle su iz susjedstva, Srbije i Hrvatske, zatim Mađarske i Slovenije, ali građani BiH piju i vodu iz Italije, Turske, Njemačke, Poljske, Češke, Sjeverne Makedonije, Rumunjske, Kosova, Norveške, Belgije, Grčke, čak i iz SAD, Litvanije, Estonije, Portugala, Egipta, Južne i Sjeverne Koreje…
Put do BiH pronašle su i manje količine iz Moldavije, Tajlanda, Vijetnama, Kine, Japana, Libana ili Brazila.
Trend u vezi s uvozom vode višestruki je pokazatelj našeg neznanja, a što u praksi znači kupovina domaćih proizvoda, ali i loš odnos prema domaćoj ekonomiji, objašnjava za ''Dnevni avaz'' profesor Ekonomskog fakulteta UNSA Željko Šain.
''Na ovaj način isijavamo naivnost i ekonomsku nepismenost. Nemam ništa protiv uvoza, svega, ali moramo znati kako se cijeli svijet, koji je razumniji, pametniji i koji više voli svoju ekonomiju nego što mi volimo svoju, odnosi prema vlastitim, a kako prema uvoznim robama i uslugama. Umjesto da masovno koristimo ono čega imamo u izobilju očito je da se više oslanjamo na uvoz'', dodaje prof. dr Šain.
Pojašnjava da moramo biti svjesni šta se sve nalazi u cijeni domaćeg proizvoda i da njegovom kupovinom izravno utječemo na rast prihoda, ali i rashoda u smislu većih izdataka za obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, infrastrukturu… Istovremeno, pomažemo domaćoj ekonomiji, utječemo na rast zaposlenosti, te na kraju cijelog lanca praktično pomažemo samima sebi.
Ovako, izdvajanjem milijardi za vodu i hranu iz uvoza, umjesto vlastite gradimo tuđe, uglavnom ekonomije drugih država.
“Mi, ustvari, ne znamo što znači ekonomski patriotizam, kao dokaz ljubavi prema svojoj državi i domovini”, kaže prof. dr Željko Šain.
Zaključuje da BiH ima potencijal da od uvoznika postane veliki izvoznik vode, posebno u prijateljske arapske zemlje, koje su i prije rata pokazivale interes.
“Ovako ispadamo naivni i smiješni pred onima koji nam to dovoze ovdje, jer svi u svijetu najviše cijene svoje, dok mi izgleda više cijenimo tuđe. Na tome moramo poraditi od vrtića do staračkih domova”, ističe prof. dr Željko Šain.
Vode, uključujući prirodne ili vještačke mineralne, kao i gazirane vode bez šećera, platili smo blizu 26,65 milijuna KM, a vode, mineralne i gazirane s dodatim šećerom i drugim sredstvima za zaslađivanje i aromatizaciju čak 178,4 milijuna maraka, javlja BL portal.
Najveće količine stigle su iz susjedstva, Srbije i Hrvatske, zatim Mađarske i Slovenije, ali građani BiH piju i vodu iz Italije, Turske, Njemačke, Poljske, Češke, Sjeverne Makedonije, Rumunjske, Kosova, Norveške, Belgije, Grčke, čak i iz SAD, Litvanije, Estonije, Portugala, Egipta, Južne i Sjeverne Koreje…
Put do BiH pronašle su i manje količine iz Moldavije, Tajlanda, Vijetnama, Kine, Japana, Libana ili Brazila.
Trend u vezi s uvozom vode višestruki je pokazatelj našeg neznanja, a što u praksi znači kupovina domaćih proizvoda, ali i loš odnos prema domaćoj ekonomiji, objašnjava za ''Dnevni avaz'' profesor Ekonomskog fakulteta UNSA Željko Šain.
''Na ovaj način isijavamo naivnost i ekonomsku nepismenost. Nemam ništa protiv uvoza, svega, ali moramo znati kako se cijeli svijet, koji je razumniji, pametniji i koji više voli svoju ekonomiju nego što mi volimo svoju, odnosi prema vlastitim, a kako prema uvoznim robama i uslugama. Umjesto da masovno koristimo ono čega imamo u izobilju očito je da se više oslanjamo na uvoz'', dodaje prof. dr Šain.
Pojašnjava da moramo biti svjesni šta se sve nalazi u cijeni domaćeg proizvoda i da njegovom kupovinom izravno utječemo na rast prihoda, ali i rashoda u smislu većih izdataka za obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, infrastrukturu… Istovremeno, pomažemo domaćoj ekonomiji, utječemo na rast zaposlenosti, te na kraju cijelog lanca praktično pomažemo samima sebi.
Ovako, izdvajanjem milijardi za vodu i hranu iz uvoza, umjesto vlastite gradimo tuđe, uglavnom ekonomije drugih država.
“Mi, ustvari, ne znamo što znači ekonomski patriotizam, kao dokaz ljubavi prema svojoj državi i domovini”, kaže prof. dr Željko Šain.
Zaključuje da BiH ima potencijal da od uvoznika postane veliki izvoznik vode, posebno u prijateljske arapske zemlje, koje su i prije rata pokazivale interes.
“Ovako ispadamo naivni i smiješni pred onima koji nam to dovoze ovdje, jer svi u svijetu najviše cijene svoje, dok mi izgleda više cijenimo tuđe. Na tome moramo poraditi od vrtića do staračkih domova”, ističe prof. dr Željko Šain.
