Čuda ponekad nisu pristupačna svim zemaljskim očima i pametima. Pametima koje imaju za sve odgovor i ujedno za sve opravdanje, pa čak i za nehumanost koja se širi među ljudima. Da ne bih duljio i razočarao onaj dio čitateljstva koji mi kaže da gađam u „sridu“ i da sam oštar poput britve, krenut ću odmah s onim što imam za reći – napisati.
Ljudi ispiru usta pričama o krizi, o novcu smanjenju plaća i to po prodajnim centrima. Kada bih se naše društvo analiziralo u svojim svim segmentima došli bi do zanimljivih paradoksa koji istim vladaju. Društvo paradoksa na početku trećeg tisućljeća obiluje svojim potrošačkim i inim bolestima. Bolestima koje su kronične i koje već traju desetljeće i više.
Uspostaviti dijagnozu je teško, jer za ovakve paradokse prethodno znanje i logika nemaju adekvatne odgovore. Liječenje će, ukoliko do njega i dođe trajati jako dugo i biti će možda i bolnije od same bolesti koja se nahvatala na sve dijelove društva i ušla u sve njegove pore. Vratimo se samo na izgubljene sate u prodajnim centrima gdje su podignuti oltari konzumerizmu u obliku izloga, a blizu takvih oltara nalaze se i mjesta za „odmor“ tj. kavane i kafići u kojima se komentira i pljuje po drugima, jer uvijek je drugi krivac za vlastito neznanje i nesnalaženje u vremenu i prostoru. Teško je, ali bolest još neznanog imena nalaže da se prenese vlastiti jad na drugoga i da se njega povuče u isto stanje beznađa i bezvoljnosti da se išta pokrene i napravi.
U Božićno vrijeme kad sve sjaji i blista, zaboravio se onaj kojeg očekujemo i kojeg tako često ostavljamo negdje na kraju svake priče utopljeni u kratkoročno blještavilo! Pitam se da li današnji čovjek slavi Božić ili reklamu za popuste u nekim trgovinama u kojima će na istim popustima kupiti stvari koje mu čak i ne trebaju samo zato što su upola cijena niže? I tako dan za danom, paradoks za paradoksom, novo izopačenje za novim… A čudo s početka teksta treba tek da nam dođe među nas takve kakvi jesmo! Čudo u obliku Djeteta u jaslicama, koji rodi se kao siromah i koji ostade Nada nad svim nadama i Kralj nad svim ovozemaljskim kraljevima. Kralj koji je došao u miru, rođen od Kraljice Mira za spasenje svega svijeta! Dajmo mu da se rodi i u našim srcima i u našim obiteljima kako bi Njegov mir zavladao! Zaboravimo na svoje političke i ekonomske frustracije i podjele koje nas kao eto zabrinjavaju, oprostimo jedni drugima teške i ružne riječi i otvorimo vrata Miru!
Sretan Božić!
Dražen Stojanović
* TEKST NIJE LEKTORIRAN!
