U krajevima širom BiH katolici slave Božić gotovo na isti način – početkom došašća ide se na zornice, sije se pšenica, kiti se jelka, postavljaju jaslice, pred sam Božić se prave kolači, priprema meso, na Badnji dan se ide na polnoćku, kao i na misu na Božić, iza toga se okuplja obitelj na svečani ručak i slavi se..
No, ima razlika u tradiciji kako se u kojem dijelu BiH slavi Božić. Iako su običaji gotovo isti, ipak ima malih razlika od kraja do kraja.
Piše: Velimir Bugarin/Travnički vjesnik
Pripreme za božićne blagdane počinju krajem studenog. Na području Središnje Bosne već za svetu Katu obavljale su se svinjokolje, no u okolici Vareša krajem studenoga nabavljala bi se zaoblica (prase, janje i tele) da se utovi do Božića. Božićne običaje karakterizira kićenje zelenilom i drugim ukrasima, unošenje slame i priprema božićnog stola, paljenje panja badnjaka, izricanje čestitki i govornih formula za dobrobit kućanstva i ukućana te posjeta čestitara.
U zapadnoj Hercegovini na Badnji dan žene su mijesile božićnu pogaču, beskvasni kruh, koji se ukrašavao raznim šarama. Ova pogača se jela na Božić ujutro, a komad od nje ostavljali su za Novu godinu. Svaki član obitelji dobivao je po komad ove pogače. Domaćin bi na Badnji dan ujutro donio pred kuću badnjake.
U okolici Širokog Brijega običaj je bio da se prvi iver od usječenog badnjaka ostavi u njivu. Badnjak je od hrastovog drveta koje je pravo i puno. Smatralo se da badnjak treba biti što veći. Badnjak je u kuću obično unosio domaćin, a jedna od žena ga je na vratima posipala žitom i škropila posvećenom vodom.
Badnjaci su na ognjištu bili postavljeni paralelno, i to dva, jedan do drugoga, a treći preko njih. Na jedan od badnjaka domaćin je urezivao jaram ili križ, a zatim badnjake posipao vinom i onom vrstom žita za koju je želio da najbolje rodi u idućoj godini uz to govoreći obredne formule.
Na području Neuma običaj je bio da žene koje imaju slabu kosu sjednu na badnjak i češljaju se. Paljenje badnjaka u okolici Širokog Brijega oglašavalo se nekada pucanjem i tad se na vatru od badnjaka stavljala da se peče zaoblica i božićna pogača. Dio badnjaka na kome je jaram, odnosno križ čuva se i ponovno pali na Novu godinu. Zaoblica je ovca ili koza koja se klala na Badnji dana. Nije bilo ograničenja u pogledu spola ili drugih osobina zaoblice.
U selima u okolici Brčkog na Badnjak muški su zaduženi za pečenje pečenice. Ona će biti poslužena nakon ponoći i drugi dan za ručak, možda i koji dan poslije, ako je nakon ručka ostane. Danas je pečenica gotovo obavezna, no prije su manje imućni umjesto pečenice kupovali oroza (pijetla) ili gusku.
Uoči badnje večeri u okolici Vareša djeca su s majkom kitila krizban, koji je usječen prije badnje večeri u jelovoj šumi. Ispod krizbana obavezno se stavljalo janje od slatkog tijesta, pečeno u kalupu. Također, ispod krizbana stavljalo se žito, pšenica u malim posudama posijana na svetu Luciju sa svijećama u sredini.
Večera na Badnjak uvijek je posna ili barem nemrsna, popraćena molitvom u znaku pripreme za odlazak na misu. Molitvu je predvodio najstariji član obitelji. Prije molitve palile su se svijeće na prozorima i žitu, te su one gorjele sve dok traje večera.
Nakon molitve najstariji član obitelji za stolom nazdravljao je svima čašicom domaće rakije (šljivovice). Ugarci i ostaci badnjaka odnose se u polja, vrtove, stavljaju u sjemensko žito, na pčelinjake i torove, s vjerom u njihovu plodonosnu zaštitu i moć.
Na Badnji dan u Središnjoj Bosni bi se postilo tako da bi se tijekom dana jelo vrlo malo (čaja, kuhanih krumpira, grahove čorbe). Navečer, ukućani bi se okupljali oko stola na zajedničku večeru, koja je također posna, i obično se sastojala od posnog graha ili grah-salate, posne potkrže s lukom i ribe te gibanice. Za one koji nisu voljeli slatko i koji su uz večeru popili koju čašicu rakije, umjesto gibanice, spravljala bi se pita od bijelog luka ili koja druga pita.
No, prije večere, u sumrak bi se svetom vodom poškropila kuća i sve oko kuće uz molitvu Vjerovanja. Također bi se upalile svijeće za mrtve članove obitelji ili rodbine i molilo bi se za njihove duše u čistilištu. U vareškom kraju također se objedovala riba s crvenim lukom, zatim kombos (kuhani kiseli kupus bez ikakvih dodataka), korice od pogače prelivene kuhanim grahom i sitno sjeckanim češnjakom, posna sarma (zavici) te gibanica.
U livanjskom kraju običaj je da se nakon večere gase svijeće umakanjem korice ili ukrasom iz sredine božićnog kruha u čašicu crnog vina uz molitvu Vjerovanja. Isti je postupak za Božić i Novu godinu. Svaki ukućanin poslije svakog gašenja popije malo vina što ostane jer se vjeruje da ono štiti od svake bolesti grla. Poslije večere, kako je to običaj, uglavnom se odlazilo na misu polnoćku. Nakon polnoćke počinje božično slavlje. To je stara tradicija koja se sačuvala i do naših dana a karakterizira je čestitanje Božića ne samo rodbini i susjedima nego i svim poznanicima.
Božić je dan mira i odmora. Obitelji se na dan Božića većinom zadržavaju u svojim domovima i okupljanju na božićnom doručku i ručku. Prije svakog božičnog obroka u selima u okolici Brčkog obvezna je bila molitva nad posebno ukrašenim kruhom (kršnjak, kićenjak) na koji je položena pšenica posađena na svetu. Luciju s tri blagoslovljen svijeće. I najsiromašniji su nastojali jesti na Božić obilno, makar time iscrpili sve svoje mogućnosti.
U tradicijskoj kulturi Hrvata Bosne i Hercegovine božićna svijeća zauzima posebno mjesto. Osim sakralne simbolike svijeća ima i pronicateljsku ulogu. U duvanjskom kraju posebna pozornost tijekom božićnog ručka posvećivala bi se upaljenim svijećama. Ako bi se ne daj Bože koja od svijeća sama od sebe ugasila tijekom ručka, značilo bi da će u toj obitelji netko umrijeti u idućoj godini. U takvim prilikama obično bi se stariji članovi obitelji javili kako je to njihova svijeća hrabreći ostale kako se ne trebaju bojati toga znaka.
U Grabovici kod Mostara pogača bi se kitila bršljanom, a svijeće bi se stavile u pšenicu ili kukuruz, koji bi se poslije bacao kokošima kako bi bolje nesla jaja. Poseban kruh koji se pravi u Središnjoj Bosni zove se krsnica. To je pogača ukrašena viticama, pletenicama i pticama. Krsnica stoji na sofri svih božićnih blagdana kod svakog obroka. U sredini krsnice gori svijeća, a u žitu kraj nje tri svijeće. Svijeća bi se obično gasila komadićem kruha namočenim u vino.
U posuškom kraju uz svijeće se veže kult pokojnika. Prema narodnom vjerovanju za božićnom večerom i paljenju svijeća nazoče i pokojnici iz obitelji. Zato je stol morao biti raskošno postavljen kako bi pored živih bili zadovoljni i mrtvi.
No, ima razlika u tradiciji kako se u kojem dijelu BiH slavi Božić. Iako su običaji gotovo isti, ipak ima malih razlika od kraja do kraja.
Piše: Velimir Bugarin/Travnički vjesnik
Pripreme za božićne blagdane počinju krajem studenog. Na području Središnje Bosne već za svetu Katu obavljale su se svinjokolje, no u okolici Vareša krajem studenoga nabavljala bi se zaoblica (prase, janje i tele) da se utovi do Božića. Božićne običaje karakterizira kićenje zelenilom i drugim ukrasima, unošenje slame i priprema božićnog stola, paljenje panja badnjaka, izricanje čestitki i govornih formula za dobrobit kućanstva i ukućana te posjeta čestitara.
U zapadnoj Hercegovini na Badnji dan žene su mijesile božićnu pogaču, beskvasni kruh, koji se ukrašavao raznim šarama. Ova pogača se jela na Božić ujutro, a komad od nje ostavljali su za Novu godinu. Svaki član obitelji dobivao je po komad ove pogače. Domaćin bi na Badnji dan ujutro donio pred kuću badnjake.
U okolici Širokog Brijega običaj je bio da se prvi iver od usječenog badnjaka ostavi u njivu. Badnjak je od hrastovog drveta koje je pravo i puno. Smatralo se da badnjak treba biti što veći. Badnjak je u kuću obično unosio domaćin, a jedna od žena ga je na vratima posipala žitom i škropila posvećenom vodom.
Badnjaci su na ognjištu bili postavljeni paralelno, i to dva, jedan do drugoga, a treći preko njih. Na jedan od badnjaka domaćin je urezivao jaram ili križ, a zatim badnjake posipao vinom i onom vrstom žita za koju je želio da najbolje rodi u idućoj godini uz to govoreći obredne formule.
Na području Neuma običaj je bio da žene koje imaju slabu kosu sjednu na badnjak i češljaju se. Paljenje badnjaka u okolici Širokog Brijega oglašavalo se nekada pucanjem i tad se na vatru od badnjaka stavljala da se peče zaoblica i božićna pogača. Dio badnjaka na kome je jaram, odnosno križ čuva se i ponovno pali na Novu godinu. Zaoblica je ovca ili koza koja se klala na Badnji dana. Nije bilo ograničenja u pogledu spola ili drugih osobina zaoblice.
U selima u okolici Brčkog na Badnjak muški su zaduženi za pečenje pečenice. Ona će biti poslužena nakon ponoći i drugi dan za ručak, možda i koji dan poslije, ako je nakon ručka ostane. Danas je pečenica gotovo obavezna, no prije su manje imućni umjesto pečenice kupovali oroza (pijetla) ili gusku.
Uoči badnje večeri u okolici Vareša djeca su s majkom kitila krizban, koji je usječen prije badnje večeri u jelovoj šumi. Ispod krizbana obavezno se stavljalo janje od slatkog tijesta, pečeno u kalupu. Također, ispod krizbana stavljalo se žito, pšenica u malim posudama posijana na svetu Luciju sa svijećama u sredini.
Večera na Badnjak uvijek je posna ili barem nemrsna, popraćena molitvom u znaku pripreme za odlazak na misu. Molitvu je predvodio najstariji član obitelji. Prije molitve palile su se svijeće na prozorima i žitu, te su one gorjele sve dok traje večera.
Nakon molitve najstariji član obitelji za stolom nazdravljao je svima čašicom domaće rakije (šljivovice). Ugarci i ostaci badnjaka odnose se u polja, vrtove, stavljaju u sjemensko žito, na pčelinjake i torove, s vjerom u njihovu plodonosnu zaštitu i moć.
Na Badnji dan u Središnjoj Bosni bi se postilo tako da bi se tijekom dana jelo vrlo malo (čaja, kuhanih krumpira, grahove čorbe). Navečer, ukućani bi se okupljali oko stola na zajedničku večeru, koja je također posna, i obično se sastojala od posnog graha ili grah-salate, posne potkrže s lukom i ribe te gibanice. Za one koji nisu voljeli slatko i koji su uz večeru popili koju čašicu rakije, umjesto gibanice, spravljala bi se pita od bijelog luka ili koja druga pita.
No, prije večere, u sumrak bi se svetom vodom poškropila kuća i sve oko kuće uz molitvu Vjerovanja. Također bi se upalile svijeće za mrtve članove obitelji ili rodbine i molilo bi se za njihove duše u čistilištu. U vareškom kraju također se objedovala riba s crvenim lukom, zatim kombos (kuhani kiseli kupus bez ikakvih dodataka), korice od pogače prelivene kuhanim grahom i sitno sjeckanim češnjakom, posna sarma (zavici) te gibanica.
U livanjskom kraju običaj je da se nakon večere gase svijeće umakanjem korice ili ukrasom iz sredine božićnog kruha u čašicu crnog vina uz molitvu Vjerovanja. Isti je postupak za Božić i Novu godinu. Svaki ukućanin poslije svakog gašenja popije malo vina što ostane jer se vjeruje da ono štiti od svake bolesti grla. Poslije večere, kako je to običaj, uglavnom se odlazilo na misu polnoćku. Nakon polnoćke počinje božično slavlje. To je stara tradicija koja se sačuvala i do naših dana a karakterizira je čestitanje Božića ne samo rodbini i susjedima nego i svim poznanicima.
Božić je dan mira i odmora. Obitelji se na dan Božića većinom zadržavaju u svojim domovima i okupljanju na božićnom doručku i ručku. Prije svakog božičnog obroka u selima u okolici Brčkog obvezna je bila molitva nad posebno ukrašenim kruhom (kršnjak, kićenjak) na koji je položena pšenica posađena na svetu. Luciju s tri blagoslovljen svijeće. I najsiromašniji su nastojali jesti na Božić obilno, makar time iscrpili sve svoje mogućnosti.
U tradicijskoj kulturi Hrvata Bosne i Hercegovine božićna svijeća zauzima posebno mjesto. Osim sakralne simbolike svijeća ima i pronicateljsku ulogu. U duvanjskom kraju posebna pozornost tijekom božićnog ručka posvećivala bi se upaljenim svijećama. Ako bi se ne daj Bože koja od svijeća sama od sebe ugasila tijekom ručka, značilo bi da će u toj obitelji netko umrijeti u idućoj godini. U takvim prilikama obično bi se stariji članovi obitelji javili kako je to njihova svijeća hrabreći ostale kako se ne trebaju bojati toga znaka.
U Grabovici kod Mostara pogača bi se kitila bršljanom, a svijeće bi se stavile u pšenicu ili kukuruz, koji bi se poslije bacao kokošima kako bi bolje nesla jaja. Poseban kruh koji se pravi u Središnjoj Bosni zove se krsnica. To je pogača ukrašena viticama, pletenicama i pticama. Krsnica stoji na sofri svih božićnih blagdana kod svakog obroka. U sredini krsnice gori svijeća, a u žitu kraj nje tri svijeće. Svijeća bi se obično gasila komadićem kruha namočenim u vino.
U posuškom kraju uz svijeće se veže kult pokojnika. Prema narodnom vjerovanju za božićnom večerom i paljenju svijeća nazoče i pokojnici iz obitelji. Zato je stol morao biti raskošno postavljen kako bi pored živih bili zadovoljni i mrtvi.
