U Sjedinjenim Američkim Državama i dalje je bura poslije tisuće dokumenata koje je objavila stranica WikiLeaks. Glavne obavještajne agencije javno su izrazile zabrinutost, upozoravajući da bi Amerikanci trebali biti "duboko zabrinuti" zbog mogućih posljedica.
Glasnogovornik CIA odbio je komentirati autentičnost 8.771 dokumenta, ali je utvrdio da može postojati malo sumnje o namjerama WikiLeaksa "da našteti sposobnosti obavještajne zajednice da štiti Ameriku od terorizma i drugih protivnika".
"Vrijeme je da WikiLeaks počnemo promatrati kao mrzitelja Amerike. Razumijem zabrinutost ljudi zbog alata koje posjedujemo, ali cyber rat je realnost. Ovo curenje je ugrozilo našu nacionalnu sigurnost, mnogo više nego migracija iz Središnje Amerike", rekla je senatorka Claire McCaskil.
Ali realnost je i da je sve što nosi prefiks pametno: vozilo, hladnjaci, telefoni, televizori - podesno za špijuniranje. To više nije teorija zavjere. Predsjednik SAD je poslije provale u poslove agencije CIA ekstremno zabrinut.
"I da ne bude zabune, kao što je predsjednik najavio: pronaći ćemo ljude koji odaju povjerljive informacije i osudit ćemo ih najstrože po zakonu", kaže glasnogovornik Bijele kuće Sean Spicer.
Novi dokumenti koje je počela objavljivati uzbunjivačka platforma WikiLeaks užasavajuće jasno, tvrdi DW, pokazuju koliko detaljno tajna služba CIA pokušava da špijunira našu privatnu i dijelom intimnu komunikaciju, javlja N1.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je danas da je objava WikiLeaksa pokazala da je CIA sposobna da imitira kompjuterski trag koji hakeri iz drugih zemalja ostavljaju za sobom.
"Osobno nastojim da ne nosim sa sobom telefon kada imam pregovore koji se tiču osjetljivih pitanja", rekao je Lavrov.
Washington u akciji WikiLeaksa ipak vidi prije svega ruske prste. "Prilično sam blizu stava da WikiLeaks djeluje kao produžena ruka, agent ruske federalne službe", kaže bivši direktor CIA, general Michael Hayden.
Kako su tajni dokumenti procurili i tko za tko ga radi u ovoj priči vjerojatno nikada nećemo saznati, ali mora se priznati da su teoretičari zavjere bili u pravu. Kako ćemo se kao građani suočiti sa masovnim prikupljanjem podataka i da li ćemo se radi privatnosti odreći komfora umreženog života?
Glasnogovornik CIA odbio je komentirati autentičnost 8.771 dokumenta, ali je utvrdio da može postojati malo sumnje o namjerama WikiLeaksa "da našteti sposobnosti obavještajne zajednice da štiti Ameriku od terorizma i drugih protivnika".
"Vrijeme je da WikiLeaks počnemo promatrati kao mrzitelja Amerike. Razumijem zabrinutost ljudi zbog alata koje posjedujemo, ali cyber rat je realnost. Ovo curenje je ugrozilo našu nacionalnu sigurnost, mnogo više nego migracija iz Središnje Amerike", rekla je senatorka Claire McCaskil.
Ali realnost je i da je sve što nosi prefiks pametno: vozilo, hladnjaci, telefoni, televizori - podesno za špijuniranje. To više nije teorija zavjere. Predsjednik SAD je poslije provale u poslove agencije CIA ekstremno zabrinut.
"I da ne bude zabune, kao što je predsjednik najavio: pronaći ćemo ljude koji odaju povjerljive informacije i osudit ćemo ih najstrože po zakonu", kaže glasnogovornik Bijele kuće Sean Spicer.
Novi dokumenti koje je počela objavljivati uzbunjivačka platforma WikiLeaks užasavajuće jasno, tvrdi DW, pokazuju koliko detaljno tajna služba CIA pokušava da špijunira našu privatnu i dijelom intimnu komunikaciju, javlja N1.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je danas da je objava WikiLeaksa pokazala da je CIA sposobna da imitira kompjuterski trag koji hakeri iz drugih zemalja ostavljaju za sobom.
"Osobno nastojim da ne nosim sa sobom telefon kada imam pregovore koji se tiču osjetljivih pitanja", rekao je Lavrov.
Washington u akciji WikiLeaksa ipak vidi prije svega ruske prste. "Prilično sam blizu stava da WikiLeaks djeluje kao produžena ruka, agent ruske federalne službe", kaže bivši direktor CIA, general Michael Hayden.
Kako su tajni dokumenti procurili i tko za tko ga radi u ovoj priči vjerojatno nikada nećemo saznati, ali mora se priznati da su teoretičari zavjere bili u pravu. Kako ćemo se kao građani suočiti sa masovnim prikupljanjem podataka i da li ćemo se radi privatnosti odreći komfora umreženog života?
