Na suđenju za zločine počinjene na području Prozora, svjedokinja Obrane Envera Buze je rekla da u mjestu Uzdol nije bilo civila i da su oni iseljeni u srpnju 1993. godine.
Erzimana Džogić je kazala da je bila pomoćnica za obavještajne poslove u Samostalnom bataljonu Prozor i da joj tu funkciju dodijelio Enver Buza kada je u maju 1993. došao na poziciju zapovjednika, nakon što je prethodno radila kao obavještajac.
Svjedokinja kaže da je jedinica bila sastavljena od izbjeglih boraca Teritorijalne odbrane (TO) Prozora i mještana Hera, Kuta i Šćipe, kao i da je prije Buzinog dolaska vladalo “haotično stanje” te su vojnici na svoju ruku odlazili sa prve linije.
Spomenula je da kako je više puta odlazila i vraćala se u Prozor, da joj je zadatak bio da prikuplja i provjerava informacije, kao i da joj je jednom prilikom vojnik Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) rekao da mora napustiti kuću u Prozoru i da tu moraju smjestiti civile iz Uzdola jer se plaše napada iz Hera.
“Prema našim informacijama, u Uzdolu nije bilo civila. To su nam govorili i muslimani koji su bili zarobljeni u Prozoru. Dok sam odlazila u Prozor, počelo je naseljavanje civila. U srpnju 1993. su iseljeni civili iz Uzdola”, kazala je svjedokinja.
Navela je da se područje Uzdola sastoji od nekoliko zaseoka sa po dvije ili tri kuće, da je u školi bio smješten centar veze te stacionirana brigada HVO-a Rama i interventni vod, dok su u okolnim kućama boravili vojnici i prateće službe.
“Ništa o akciji Uzdol nisam znala. U komandi Samostalnog bataljona Prozor nije bilo ni govora o tome, budući da nismo imali dovoljno snaga. Po meni, to bi bilo pogrešno”, rekla je svjedokinja koja je navela da je za njih Uzdol bio “nemogući cilj”.
Pojasnila je i da je sačinjavala zbirne procjene o vojnom stanju na suprotnoj strani koje je prosljeđivala načelniku za obavještajne poslove Šestog korpusa Armije BiH, a koji su se odnosili na šire područje Prozora.
Za stradanje civila u Uzdolu je, kako kaže, čula iz međusobnih priča ljudi i da je neko od njih slušao radio Rama kada je javljeno da se desio zločin, da ona nije dobila nikakva zaduženja oko toga, ali jeste pomoćnik komandanta bataljona za sigurnost.
“Komandant Buza mu je rekao da ispita šta se desilo. Naredba je bila da se ispitaju svi vojnici koji su bili mimo naših linija”, dodala je svjedokinja.
Džogić je kazala da joj se radiovezom kasnije javio Buza koji je bio na terenu i koji je tada bio ljut, jer izvještaji nisu proslijeđeni u korpus i da je tada govorio da ga “pritišću sa svih strana”, te da je ona izvještaj koji joj neko iz bataljona dao odnijela u vezu da se šalje u komandu.
Pripadnici Samostalnog bataljona Prozor su, prema optužnici, 14. rujna 1993. napali selo Uzdol, i u zaseocima Križ, Zelenike i Raiči na okrutan i svirep način ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti. Buzi je, kao komandantu Samostalnog bataljona, na teret stavljeno da je propustio da poduzme mjere da počinioci budu kažnjeni.
Nastavak suđenja je 7. svibnja.
Detektor.ba
Erzimana Džogić je kazala da je bila pomoćnica za obavještajne poslove u Samostalnom bataljonu Prozor i da joj tu funkciju dodijelio Enver Buza kada je u maju 1993. došao na poziciju zapovjednika, nakon što je prethodno radila kao obavještajac.
Svjedokinja kaže da je jedinica bila sastavljena od izbjeglih boraca Teritorijalne odbrane (TO) Prozora i mještana Hera, Kuta i Šćipe, kao i da je prije Buzinog dolaska vladalo “haotično stanje” te su vojnici na svoju ruku odlazili sa prve linije.
Spomenula je da kako je više puta odlazila i vraćala se u Prozor, da joj je zadatak bio da prikuplja i provjerava informacije, kao i da joj je jednom prilikom vojnik Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) rekao da mora napustiti kuću u Prozoru i da tu moraju smjestiti civile iz Uzdola jer se plaše napada iz Hera.
“Prema našim informacijama, u Uzdolu nije bilo civila. To su nam govorili i muslimani koji su bili zarobljeni u Prozoru. Dok sam odlazila u Prozor, počelo je naseljavanje civila. U srpnju 1993. su iseljeni civili iz Uzdola”, kazala je svjedokinja.
Navela je da se područje Uzdola sastoji od nekoliko zaseoka sa po dvije ili tri kuće, da je u školi bio smješten centar veze te stacionirana brigada HVO-a Rama i interventni vod, dok su u okolnim kućama boravili vojnici i prateće službe.
“Ništa o akciji Uzdol nisam znala. U komandi Samostalnog bataljona Prozor nije bilo ni govora o tome, budući da nismo imali dovoljno snaga. Po meni, to bi bilo pogrešno”, rekla je svjedokinja koja je navela da je za njih Uzdol bio “nemogući cilj”.
Pojasnila je i da je sačinjavala zbirne procjene o vojnom stanju na suprotnoj strani koje je prosljeđivala načelniku za obavještajne poslove Šestog korpusa Armije BiH, a koji su se odnosili na šire područje Prozora.
Za stradanje civila u Uzdolu je, kako kaže, čula iz međusobnih priča ljudi i da je neko od njih slušao radio Rama kada je javljeno da se desio zločin, da ona nije dobila nikakva zaduženja oko toga, ali jeste pomoćnik komandanta bataljona za sigurnost.
“Komandant Buza mu je rekao da ispita šta se desilo. Naredba je bila da se ispitaju svi vojnici koji su bili mimo naših linija”, dodala je svjedokinja.
Džogić je kazala da joj se radiovezom kasnije javio Buza koji je bio na terenu i koji je tada bio ljut, jer izvještaji nisu proslijeđeni u korpus i da je tada govorio da ga “pritišću sa svih strana”, te da je ona izvještaj koji joj neko iz bataljona dao odnijela u vezu da se šalje u komandu.
Pripadnici Samostalnog bataljona Prozor su, prema optužnici, 14. rujna 1993. napali selo Uzdol, i u zaseocima Križ, Zelenike i Raiči na okrutan i svirep način ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti. Buzi je, kao komandantu Samostalnog bataljona, na teret stavljeno da je propustio da poduzme mjere da počinioci budu kažnjeni.
Nastavak suđenja je 7. svibnja.
Detektor.ba
