Najveće, ali i najmanje životinje najizloženije su prijetnji izumiranja zbog čovjekove aktivnosti na planetu, upozorava međunarodna studija objavljena u američkom znanstvenom časopisu Proceeding of the National Academy of Sciences (PNAS).
Veliki gubitak među tim vrstama, najvećima i najmanjima na zemlji, prijeti da izazove duboke promjene u šumama i stepama, oceanima, rijekama i potocima koji čine "arhitekturu živog svijeta našeg planeta", kažu znanstvenici u studiji objavljenoj u ponedjeljak, piše Metroportal.hr.
"Znati kako veličina neke životinje utječe na prijetnju da ona izumre za nas je dragocjen alat koji nam služi da procijenimo koliki je rizik nestanka brojnih vrsta o kojima malo znamo", rekao je William Ripple, profesor ekologije na Sveučilištu Oregon na sjeverozapadu Sjedinjenih Država. Ripple je bio voditelj studije u kojoj su znanstvenici iz SAD-a, Australije i Švicarske proučavali više od 27.000 vrsta kralješnjaka upisanih na crvenu listu Međunarodne unije za očuvanje prirode (UICN), a među njima izumiranje prijeti 4.400 vrsta.
Među ugroženim skupinama su sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci kao i ribe, kako koštunjače tako i hrskavičnjače kao što su morski psi i ražovke. Najvećim životinjskim vrstama na planetu najveća su prijetnja lovci, a za 90 posto malenih vrste koje teže kilogram ili više, pogubni su žetva i ribolov, primjerice za školjke i ribe, kaže prof Ripple. To se odvija u "različitim oblicima, među kojima je ribolov, bilo da je s dozvolom ili bez nje, zatim lov i postavljanje zamki za ulov životinja za hranu ili kako bi se njima ljudi koristili u medicinske svrhe", napisali su autori i upozorili da brojne životinje stradaju "slučajno, uhvaćene u ribarske mreže".
Malenim kralješnjacima težine ispod 77 grama najviše prijete promjene u okolišu i gubitak njihovih prirodnih staništa. Primjeri za to su žabica Afrixalus clarkei, kolibrić Lepidopyga coeruleogularis (koji ima vrat boje safira), sivi gekon (gušter) s Madagaskara, šišmiš Kitti, riba koja hoda crytotora thamicoma.
Posebno su ugrožene malene vrste koje žive u slatkovodnim staništima.
Najveći sisavci - kitovi, slonovi, nosorozi, lavovi - vrste su kojima borci za očuvanje prirode pridaju najveću pozornost, ali znanstvenici upozoravaju da se valja posvetiti zaštiti velikih životinja koje nisu sisavci. Takve su velike ribe kao što je kitopsina, atlantska jesetra (Acipenser oxyrhynchus) ili velike ptice kakav je somalski noj, te gmazovi poput divovskog kineskog daždevnjaka ili komodskog varana.
Veliki gubitak među tim vrstama, najvećima i najmanjima na zemlji, prijeti da izazove duboke promjene u šumama i stepama, oceanima, rijekama i potocima koji čine "arhitekturu živog svijeta našeg planeta", kažu znanstvenici u studiji objavljenoj u ponedjeljak, piše Metroportal.hr.
"Znati kako veličina neke životinje utječe na prijetnju da ona izumre za nas je dragocjen alat koji nam služi da procijenimo koliki je rizik nestanka brojnih vrsta o kojima malo znamo", rekao je William Ripple, profesor ekologije na Sveučilištu Oregon na sjeverozapadu Sjedinjenih Država. Ripple je bio voditelj studije u kojoj su znanstvenici iz SAD-a, Australije i Švicarske proučavali više od 27.000 vrsta kralješnjaka upisanih na crvenu listu Međunarodne unije za očuvanje prirode (UICN), a među njima izumiranje prijeti 4.400 vrsta.
Među ugroženim skupinama su sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci kao i ribe, kako koštunjače tako i hrskavičnjače kao što su morski psi i ražovke. Najvećim životinjskim vrstama na planetu najveća su prijetnja lovci, a za 90 posto malenih vrste koje teže kilogram ili više, pogubni su žetva i ribolov, primjerice za školjke i ribe, kaže prof Ripple. To se odvija u "različitim oblicima, među kojima je ribolov, bilo da je s dozvolom ili bez nje, zatim lov i postavljanje zamki za ulov životinja za hranu ili kako bi se njima ljudi koristili u medicinske svrhe", napisali su autori i upozorili da brojne životinje stradaju "slučajno, uhvaćene u ribarske mreže".
Malenim kralješnjacima težine ispod 77 grama najviše prijete promjene u okolišu i gubitak njihovih prirodnih staništa. Primjeri za to su žabica Afrixalus clarkei, kolibrić Lepidopyga coeruleogularis (koji ima vrat boje safira), sivi gekon (gušter) s Madagaskara, šišmiš Kitti, riba koja hoda crytotora thamicoma.
Posebno su ugrožene malene vrste koje žive u slatkovodnim staništima.
Najveći sisavci - kitovi, slonovi, nosorozi, lavovi - vrste su kojima borci za očuvanje prirode pridaju najveću pozornost, ali znanstvenici upozoravaju da se valja posvetiti zaštiti velikih životinja koje nisu sisavci. Takve su velike ribe kao što je kitopsina, atlantska jesetra (Acipenser oxyrhynchus) ili velike ptice kakav je somalski noj, te gmazovi poput divovskog kineskog daždevnjaka ili komodskog varana.
