Mars je u prošlosti vjerojatno bio više nalik Zemlji nego što je itko do sada pretpostavljao, otkrili su novi podaci sa robotskog rovera Curiosity. Crveni je planet u jednom trenutku u svojoj povijesti imao visoke razine kisika u atmosferi, na razini kakva je bila na Zemlji nakon pojave fotosinteze.
Curiosity je proučavao uzorke stijena i kamenja svojim ChemCam senzorom, te otkrio iznimno visoku razinu prisutnosti manganovog oksida - kristala koji nastaje jedino uz prisustvo velikih količina kisika u atmosferi.
Znanstvenici se slažu kako to otkriće znači da je Mars nekada imao atmosferu vrlo nalik Zemljinoj, kao i velike količine tekuće vode na površini, na što su već ranije ukazala mnoga istraživanja.
Kako je nastao kisik u atmosferi?
Jedino je otvoreno pitanje otkud visoke razine kisika na Marsu. Jedan od mogućih scenarija je postojanje života koji je fotosintetizirao kisik u to vrijeme, kao što se dogodilo i na Zemlji. Ipak, kako do danas nisu otkriveni nikakvi tragovi čak ni mikroskopskog života na Marsu, radi se o malo izglednom scenariju.
- Jedan od načina na koje je kisik mogao doći u atmosferu Marsa je kroz raspadanje molekula vode kada je Mars gubio svoje magnetno polje, vjeruje Nina Lanza, znanstvenica s Nacionalnog laboratorija Los Alamos u Novom Meksiku.
Magnetno polje Zemlje, koje nastaje uslijed rotacije tekuće željezne jezgre našeg planeta, štiti Zemljinu atmosferu od Sunčevog vjetra, dok ozon u atmosferi štiti od ionizirajućeg zračenja.
Zašto ga danas više nema?
Marsova se jezgra, znatno manja od Zemljine, ranije ohladila i prestala stvarati magnetno polje, zbog čega je Sunčev vjetar počeo 'otpuhivati' Marsovu atmosferu. Pod utjecajem ionizirajućeg zračenja, molekule vode na površini planeta raspadale bi se na vodik i kisik. Vodik bi, kao lakši plin, završio u višim predjelima atmosfere otkud bi ga izbacio Sunčev vjetar, dok bi se teži kisik zadržao duže vremena.
U tom periodu, najvjerojatnije, došlo je do visoke koncentracije kisika u atmosferi, te su nastale stijene pune manganovog oksida. U istom periodu nastali su i željezovi oksidi, zbog kojih je površina Marsa danas crvena.
Danas je razina kisika u atmosferi Marsa izrazito niska, ili zato što je većina završila u kemijskim spojevima, ili je otpuhana u svemir zajedno s najvećim dijelom Marsove atmosfere. Atmosferski pritisak na površini Marsa danas je jedva 0,6% prosječnog pritiska na Zemlji.
Curiosity je proučavao uzorke stijena i kamenja svojim ChemCam senzorom, te otkrio iznimno visoku razinu prisutnosti manganovog oksida - kristala koji nastaje jedino uz prisustvo velikih količina kisika u atmosferi.
Znanstvenici se slažu kako to otkriće znači da je Mars nekada imao atmosferu vrlo nalik Zemljinoj, kao i velike količine tekuće vode na površini, na što su već ranije ukazala mnoga istraživanja.
Kako je nastao kisik u atmosferi?
Jedino je otvoreno pitanje otkud visoke razine kisika na Marsu. Jedan od mogućih scenarija je postojanje života koji je fotosintetizirao kisik u to vrijeme, kao što se dogodilo i na Zemlji. Ipak, kako do danas nisu otkriveni nikakvi tragovi čak ni mikroskopskog života na Marsu, radi se o malo izglednom scenariju.
- Jedan od načina na koje je kisik mogao doći u atmosferu Marsa je kroz raspadanje molekula vode kada je Mars gubio svoje magnetno polje, vjeruje Nina Lanza, znanstvenica s Nacionalnog laboratorija Los Alamos u Novom Meksiku.
Magnetno polje Zemlje, koje nastaje uslijed rotacije tekuće željezne jezgre našeg planeta, štiti Zemljinu atmosferu od Sunčevog vjetra, dok ozon u atmosferi štiti od ionizirajućeg zračenja.
Zašto ga danas više nema?
Marsova se jezgra, znatno manja od Zemljine, ranije ohladila i prestala stvarati magnetno polje, zbog čega je Sunčev vjetar počeo 'otpuhivati' Marsovu atmosferu. Pod utjecajem ionizirajućeg zračenja, molekule vode na površini planeta raspadale bi se na vodik i kisik. Vodik bi, kao lakši plin, završio u višim predjelima atmosfere otkud bi ga izbacio Sunčev vjetar, dok bi se teži kisik zadržao duže vremena.
U tom periodu, najvjerojatnije, došlo je do visoke koncentracije kisika u atmosferi, te su nastale stijene pune manganovog oksida. U istom periodu nastali su i željezovi oksidi, zbog kojih je površina Marsa danas crvena.
Danas je razina kisika u atmosferi Marsa izrazito niska, ili zato što je većina završila u kemijskim spojevima, ili je otpuhana u svemir zajedno s najvećim dijelom Marsove atmosfere. Atmosferski pritisak na površini Marsa danas je jedva 0,6% prosječnog pritiska na Zemlji.
