Hrvatska košarkaška reprezentacija u nedjelju od 20:30 igra jednu od ključnih utakmica ove generacije – meč osmine finala Eurobasketa protiv Rusije.
Dva dana prije utakmice iz Istanbula nam se javio Dino Rađa, legenda hrvatske košarke i jedan od čelnih ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza.
Rađa je od početka priprema s reprezentacijom, pa stoga dobro zna koliko ona može. S nama je podijelio dojmove i očekivanja i dao nam odgovor na vječno pitanje – zvati stranca za playa ili ne.
''Protiv Rusije bit će drame, igrat će se možda i na jednu loptu, ali vjerujem da prolazimo''
''Nakon što sam punih mjesec dana proveo s ovim momcima, kao i s mladom reprezentacijom, tek sad shvaćam što i kako moramo raditi i u kojem smjeru moramo ubuduće ići. Što se tiče igre, zadovoljan sam. Na dobrom smo putu. Nakon nesigurnog otvaranja turnira pokazali smo da možemo igrati protiv svakoga. Sad treba zaboraviti sve što je bilo jer počinje sasvim drugi turnir. Više mjesta za popravni nema i u nedjelju nas čeka dramatična utakmica, jedna od onih koje se rješavaju na jednu loptu. Ipak, mislim da smo bolji, da smo pronašli igru, da smo u formi i da ćemo izboriti četvrtfinale'', rekao nam je Rađa.
Vidjeli smo protiv Crne Gore kakvu razliku je na parketu činio Tyrese Rice. Crnogorskog Amerikanca nisu mogli čuvati ni Popović ni Ukić, a čovjek koji je prije tri godine praktički sam odveo Maccabi do naslova prvaka Europe simultankom je u zadnjim trenucima utakmice umalo donio nevjerojatan preokret. Srećom, to se nije dogodilo i Hrvatska je pobijedila. Ali, ta nam je utakmica pokazala što se može dogoditi u budućnosti kad u nokaut fazi naletimo na reprezentaciju koja ima dominantnog razigravača.
Rađu smo pitali misli li Savez možda ponovno posegnuti za angažmanom nekog kvalitetnog Amerikanca, jer je jasno da u domaćem dvorištu klasu na toj poziciji nemamo. Pripremne utakmice pokazala su da, nažalost, Dominik Mavra ipak nije taj kalibar, a Ukić i Popović su na zalazu.
"Ne želimo kupovati rezultate. Stranci nam ne trebaju"
''Mislim da sam i tebi jednom rekao svoj stav o tom pitanju. Tako nešto me ne interesira. Nemam namjeru kupovati rezultat. Hrvati bi trebali igrati za Hrvatsku, Turci za Tursku, a Amerikanci za Ameriku. Zar nije dovoljno što su klubovi odavno već isprostituirani, u toj mjeri da je to postalo gadljivo. Moramo li uništiti i reprezentaciju? Fenerbahče je prvak Europe, a u momčadi imaju samo dva Turčina. Je li to normalno? Igranje za reprezentaciju trebalo bi biti pitanje časti i ponosa i zaista ne vidim nikakvog smisla u davanju papira nekom Amerikancu kako bi on preko noći postao Hrvat. Pa tako bi onda i moja mater mogla voditi reprezentaciju. Neka drugi to rade ako žele, mi nećemo i igrat ćemo s onim što imamo'', bila je jasna legenda hrvatske košarke.
Rusija je opet jaka, a sad ima i vođu
Vratimo se mi na protivnika koji Hrvatsku čeka u nedjelju. Rusija je ozbiljan protivnik i reprezentacija koja je puno napredovala posljednjih godina.
Nakon nekoliko godina lutanja napokon imaju talentiranu generaciju. Fridzon, Kurbanov, Voroncevič i gorostasni Timofej Mozgov odlični su igrači, a Aleksej Šved izrastao je u pravog vođu reprezentacije, lidera kojeg momčad prati.
Na ovom Eurobasketu igraju vrlo dobru košarku. Organizirani su, fizički su izuzetno moćni, taktički su jako dobro potkovani, svaki igrač u momčadi zna što mu je zadatak i jako teško ih je izbaciti iz sustava igre koji njeguju.
Protiv Srbije i Turske pokazali su snagu, Latvija im je razotkrila slabosti
U skupini su snagu pokazali pobjedama protiv domaćina Turske i Srbije, ali pokazali su ranjivost protiv Latvije koja ih je pregazila s 15 razlike. Bila je to jako čudna, atipična utakmica. Rusi su imali uvjerljivu prednost, a u trenutku kad je prva zvijezda Latvije, Kristaps Porziņģis, zbog četiri osobne morala van, gotovo svi koji su gledali utakmicu očekivali su rutinsku pobjedu Rusa. Dogodilo se upravo suprotno. Ruska igra se raspala, momčad s Baltika počela je igrati, a Janis Timma i Davis Bertans bili su glavni akteri čudesnog preokreta.
Teško je reći tko će u nedjelju biti favorit – Hrvatska ili Rusija. Obje reprezentacije na turniru su pokazale puno kvaliteta, ali i puno slabosti.
Hrvatska je u turnir ušla pomalo ''dizelaški''. Nesigurne igre protiv autsajdera Mađarske i Rumunjske te panika protiv Crne Gore u zadnjim trenucima utakmice bili su dovoljan razlog da se košarkaški navijači u Hrvatskoj zabrinu, ali odlična igra protiv Španjolske i demoliranje Češke pokazali su da Aco ima reprezentaciju koja, kad ima dobar dan, može ravnopravno igrati i protiv puno jačih ekipa od Rusije.
Šarić je čudo, a Aco mora više korisiti Bendera i njegovu košarkašku inteligenciju
Protiv Češke smo dobili Dragana Bendera. Godinama znamo da je 19-godišnji Čapljinac nesvakidašnji talent, ali tek sad smo ga prvi put vidjeli u dresu reprezentacije i to izgleda jako dobro. Onako krakat, sa svojih 216 centimetara izuzetno je pokretan, ima meku ruku i sposoban je protivnika uništiti serijom trica ako ga se ostavi samog. Ipak, ono što najviše veseli kod Bendera je njegova košarkaška inteligencija i čitanje igre. Obranu igra odlično, a u napadu smo s njim dobili dimenziju više i bilo bi krasno kad bi Aco uspio složiti pokoju akciju gdje bi Bender u tandemu sa Šarićem, u igri s dvije četvorke, pokazao što može. Vidi se da Dragan želi igrati, samo mu treba to omogućiti.
Šarić igra fantastično. Iza Darija je odlična NBA sezona i znali smo da je u proteklih godinu dana napredovao puno. Srećom, ni sami nismo bili svjesni koliko. Šarić je u turnir ušao pospano. Prve tri utakmice tražio je formu, a onda se probudio te je protiv Španjolske i Češke dokazao kako je izrastao u pravog vođu koji može sam nositi momčad čak i kad Bogdanovića ne ide.
Vjerujemo da će to pokazati i u nedjelju navečer, piše Index.hr
Dva dana prije utakmice iz Istanbula nam se javio Dino Rađa, legenda hrvatske košarke i jedan od čelnih ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza.
Rađa je od početka priprema s reprezentacijom, pa stoga dobro zna koliko ona može. S nama je podijelio dojmove i očekivanja i dao nam odgovor na vječno pitanje – zvati stranca za playa ili ne.
''Protiv Rusije bit će drame, igrat će se možda i na jednu loptu, ali vjerujem da prolazimo''
''Nakon što sam punih mjesec dana proveo s ovim momcima, kao i s mladom reprezentacijom, tek sad shvaćam što i kako moramo raditi i u kojem smjeru moramo ubuduće ići. Što se tiče igre, zadovoljan sam. Na dobrom smo putu. Nakon nesigurnog otvaranja turnira pokazali smo da možemo igrati protiv svakoga. Sad treba zaboraviti sve što je bilo jer počinje sasvim drugi turnir. Više mjesta za popravni nema i u nedjelju nas čeka dramatična utakmica, jedna od onih koje se rješavaju na jednu loptu. Ipak, mislim da smo bolji, da smo pronašli igru, da smo u formi i da ćemo izboriti četvrtfinale'', rekao nam je Rađa.
Vidjeli smo protiv Crne Gore kakvu razliku je na parketu činio Tyrese Rice. Crnogorskog Amerikanca nisu mogli čuvati ni Popović ni Ukić, a čovjek koji je prije tri godine praktički sam odveo Maccabi do naslova prvaka Europe simultankom je u zadnjim trenucima utakmice umalo donio nevjerojatan preokret. Srećom, to se nije dogodilo i Hrvatska je pobijedila. Ali, ta nam je utakmica pokazala što se može dogoditi u budućnosti kad u nokaut fazi naletimo na reprezentaciju koja ima dominantnog razigravača.
Rađu smo pitali misli li Savez možda ponovno posegnuti za angažmanom nekog kvalitetnog Amerikanca, jer je jasno da u domaćem dvorištu klasu na toj poziciji nemamo. Pripremne utakmice pokazala su da, nažalost, Dominik Mavra ipak nije taj kalibar, a Ukić i Popović su na zalazu.
"Ne želimo kupovati rezultate. Stranci nam ne trebaju"
''Mislim da sam i tebi jednom rekao svoj stav o tom pitanju. Tako nešto me ne interesira. Nemam namjeru kupovati rezultat. Hrvati bi trebali igrati za Hrvatsku, Turci za Tursku, a Amerikanci za Ameriku. Zar nije dovoljno što su klubovi odavno već isprostituirani, u toj mjeri da je to postalo gadljivo. Moramo li uništiti i reprezentaciju? Fenerbahče je prvak Europe, a u momčadi imaju samo dva Turčina. Je li to normalno? Igranje za reprezentaciju trebalo bi biti pitanje časti i ponosa i zaista ne vidim nikakvog smisla u davanju papira nekom Amerikancu kako bi on preko noći postao Hrvat. Pa tako bi onda i moja mater mogla voditi reprezentaciju. Neka drugi to rade ako žele, mi nećemo i igrat ćemo s onim što imamo'', bila je jasna legenda hrvatske košarke.
Rusija je opet jaka, a sad ima i vođu
Vratimo se mi na protivnika koji Hrvatsku čeka u nedjelju. Rusija je ozbiljan protivnik i reprezentacija koja je puno napredovala posljednjih godina.
Nakon nekoliko godina lutanja napokon imaju talentiranu generaciju. Fridzon, Kurbanov, Voroncevič i gorostasni Timofej Mozgov odlični su igrači, a Aleksej Šved izrastao je u pravog vođu reprezentacije, lidera kojeg momčad prati.
Na ovom Eurobasketu igraju vrlo dobru košarku. Organizirani su, fizički su izuzetno moćni, taktički su jako dobro potkovani, svaki igrač u momčadi zna što mu je zadatak i jako teško ih je izbaciti iz sustava igre koji njeguju.
Protiv Srbije i Turske pokazali su snagu, Latvija im je razotkrila slabosti
U skupini su snagu pokazali pobjedama protiv domaćina Turske i Srbije, ali pokazali su ranjivost protiv Latvije koja ih je pregazila s 15 razlike. Bila je to jako čudna, atipična utakmica. Rusi su imali uvjerljivu prednost, a u trenutku kad je prva zvijezda Latvije, Kristaps Porziņģis, zbog četiri osobne morala van, gotovo svi koji su gledali utakmicu očekivali su rutinsku pobjedu Rusa. Dogodilo se upravo suprotno. Ruska igra se raspala, momčad s Baltika počela je igrati, a Janis Timma i Davis Bertans bili su glavni akteri čudesnog preokreta.
Teško je reći tko će u nedjelju biti favorit – Hrvatska ili Rusija. Obje reprezentacije na turniru su pokazale puno kvaliteta, ali i puno slabosti.
Hrvatska je u turnir ušla pomalo ''dizelaški''. Nesigurne igre protiv autsajdera Mađarske i Rumunjske te panika protiv Crne Gore u zadnjim trenucima utakmice bili su dovoljan razlog da se košarkaški navijači u Hrvatskoj zabrinu, ali odlična igra protiv Španjolske i demoliranje Češke pokazali su da Aco ima reprezentaciju koja, kad ima dobar dan, može ravnopravno igrati i protiv puno jačih ekipa od Rusije.
Šarić je čudo, a Aco mora više korisiti Bendera i njegovu košarkašku inteligenciju
Protiv Češke smo dobili Dragana Bendera. Godinama znamo da je 19-godišnji Čapljinac nesvakidašnji talent, ali tek sad smo ga prvi put vidjeli u dresu reprezentacije i to izgleda jako dobro. Onako krakat, sa svojih 216 centimetara izuzetno je pokretan, ima meku ruku i sposoban je protivnika uništiti serijom trica ako ga se ostavi samog. Ipak, ono što najviše veseli kod Bendera je njegova košarkaška inteligencija i čitanje igre. Obranu igra odlično, a u napadu smo s njim dobili dimenziju više i bilo bi krasno kad bi Aco uspio složiti pokoju akciju gdje bi Bender u tandemu sa Šarićem, u igri s dvije četvorke, pokazao što može. Vidi se da Dragan želi igrati, samo mu treba to omogućiti.
Šarić igra fantastično. Iza Darija je odlična NBA sezona i znali smo da je u proteklih godinu dana napredovao puno. Srećom, ni sami nismo bili svjesni koliko. Šarić je u turnir ušao pospano. Prve tri utakmice tražio je formu, a onda se probudio te je protiv Španjolske i Češke dokazao kako je izrastao u pravog vođu koji može sam nositi momčad čak i kad Bogdanovića ne ide.
Vjerujemo da će to pokazati i u nedjelju navečer, piše Index.hr
