Da je zdrav predsjednik SDA Sulejman Tihić, moglo bi se ustvrditi kako tzv. “sedmorka” na predstojeće opće izbore izlazi s udarnom liderskom postavom.
Predsjednici HDZ-a BiH, SBB-a i HDZ-a 1990., Dragan Čović, Fahrudin Radončić, Martin Raguž, pa moglo bi se slobodno kazati i SDA, jer Bakir Izetbegović već mjesecima u punom kapacitetu rukovodi najjačom bošnjačkom strankom, odlučili su se utrkivati za pozicije u Predsjedništvu države.
Pobjeda i poraz
Sukladno prokušanoj matrici i tretmanu tročlanoga šefa države, ključni stranački šefovi iz RS-a, Milorad Dodik, čelnik SNSD-a, i Mladen Bosić, vođa SDS-a, odlučili su ukrstiti koplja oko najjačih entitetskih poluga vlasti.
Dodik želi novi mandat na čelu RS-a, Bosić planira preuzeti ogroman rizik premijerske funkcije s teretom izvlačenja entiteta iz gospodarskoga i socijalnoga kaosa. Listopadski izbori su podjednako važni i za političke stranke i za njihove čelnike i na neki način će determinirati političke pravce i pojedinačne sudbine. Pobjeda uvijek donosi trijumfalističko ozračje, novi zamah i dodatno učvršćuje političku moć i autoritet; eventualni poraz ostavlja duboke ožiljke i unosi nervozu i brutalno prizemljenje te gura na periferiju pozornice.
Mogući izborni debakl ipak neće imati jednake posljedice za sve predsjednike stranaka. Pred najvećim izazovom i kušnjom su dakako oni najjači čiji je trenutačni autoritet neupitan i oni su zapravo na vrhuncu svoje političke moći. To se osobito odnosi na Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Mladena Bosića i Fahrudina Radončića. Raščlamba je čak i jednostavna, lideri HDZ-a BiH, SNSD-a, SDS-a i SBB-a ulažu u izbornu utrku najviše, pa stoga je i logično da mogu i izgubiti najviše.
U slučaju da SIP objavi pobjedu Raguža nad Čovićem u utrci za Predsjedništvo BiH, Ognjena Tadića nad Miloradom Dodikom za predsjednika RS-a, da Bosić bude poražen u borbi za premijera RS-a ili da pak Fahrudin Radončić slomi Izetbegovića ili ovaj njega, a tek ako netko sasvim treći obojicu “unakazi”, njihovi bi autoriteti stranačkih vođa bili izmasakrirani. To bi ostavilo nezacijeljene bolne ožiljke na njihovu lidersku nedodirljivost.
Manji teret
Poraz od ljutih protivnika ohrabrio bi stranačke oportuniste da konačno “ustanu iz mrtvih”, maknu flaster s usta i glasno progovore o mnogim stvarima o kojima trenutačno zucnuti ne smiju.
Samo za nijansu bi po čelnike udarne “petorke” bilo manje frustrirajuće ako bi oni i pobijedili na izborima, a da pri tome dobiju manje glasova od svoje stranke. Predsjednici HDZ-a 1990. i PDP-a, Martin Raguž i Mladen Ivanić, u posve su komotnijoj situaciji. Oni nemaju takav pritisak kao njihovi konkurenti, naravno da će oni svim silama pokušati potući svoje rivale, ali i eventualni poraz za njih dvojicu ne bi bila tragedija.
Obojica imaju daleko manje stranke, pa dakle nose i manji teret i, što se čini jako bitnim, vjerojatno će i Raguž i Ivanić dobiti više glasova od svojih stranka. To će im ostaviti manevra i legitimiteta da mogu bez kompleksa i repova nastaviti svoj posao vođenja “devedesetke”, odnosno PDP-a. Izborna pobjeda, koja nije nedokučiva, i Martinu Ragužu i Mladenu Ivaniću bi dala novi elan i krila da sa svojim strankama doista visoko polete.
Dakako, pobjeda bi i Čoviću, Izetbegoviću, Dodiku, Bosiću i Radončiću značila potvrdu snage i autoriteta i trasirala iznova ulogu ključnih političkih aktera u zemlji. S tim da bi Radončiću eventualni drugi uzastopni krah poražavajuće otupio oštricu njegovih neskrivenih ambicija i projekcija.
Lukavi Lagumdžija
Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija već treći put zaredom izbjegava odmjeravanje snaga s najjačim konkurentima i na izborima sudjeluje “na sigurno”. Nitko više i ne taji progovoriti kako se lukavi Lagumdžija ne želi izlagati riziku izbornoga poraza jer je svjestan da je jedan od najomraženijih političkih vođa koji je doslovce smrvio ljevicu u BiH i pretvorio je, brojčano gledano, gotovo u nacionalnu stranku, a u biti kao veliku interesnu skupinu.
Od ostalih prepoznatljivih izbornih aktera Željka Cvijanović, Ognjen Tadić i Živko Budimir ne trebaju previše strahovati za svoju političku karijeru u slučaju izbornoga debakla. Sadašnja premijerka RS-a ima iza sebe moćnu stranku kojoj će svakako pripasti dio izbornoga kolača, jednako kao i kandidat za predsjednika toga entiteta iz SDS-a Ognjen Tadić. Ali, Tadić može zadati bolni udarac Miloradu Dodiku od kojeg bi se ovaj teško ili nikako oporavio.
Živko Budimir je čelnik stranke u razvoju, ima velike ambicije, a u slučaju da ne prođe u Predsjedništvo države, ima šansi opstati na političkoj pozornici, u zakonodavnoj ili nekoj izvršnoj instituciji, to je teško sada dokučiti. Mirsad Kebo, Mustafa Cerić, Emir Suljagić i Bakir Hadžiomerović će nakon listopada morati dobro osmisliti svoj budući politički angažman ili se kaniti “vražjega” političkoga života. Ulog je za neke ogroman, sve su opcije otvorene, a u tome i jest draž izbornoga testiranja.
Mnogi bi željeli preslagivanje na političkoj pozornici u BiH, ali je objektivno mali broj optimista koji vjeruju da će “narod poludjeti” i u listopadu pomesti generatore duboke političke i gospodarske krize u našoj zemlji. Prije će biti da ćemo opet dobiti “šestorku” ili “sedmorku”, samo za nijansu izmiješane.
Piše: A.Mrkonjić / Dnevni list
Predsjednici HDZ-a BiH, SBB-a i HDZ-a 1990., Dragan Čović, Fahrudin Radončić, Martin Raguž, pa moglo bi se slobodno kazati i SDA, jer Bakir Izetbegović već mjesecima u punom kapacitetu rukovodi najjačom bošnjačkom strankom, odlučili su se utrkivati za pozicije u Predsjedništvu države.
Pobjeda i poraz
Sukladno prokušanoj matrici i tretmanu tročlanoga šefa države, ključni stranački šefovi iz RS-a, Milorad Dodik, čelnik SNSD-a, i Mladen Bosić, vođa SDS-a, odlučili su ukrstiti koplja oko najjačih entitetskih poluga vlasti.
Dodik želi novi mandat na čelu RS-a, Bosić planira preuzeti ogroman rizik premijerske funkcije s teretom izvlačenja entiteta iz gospodarskoga i socijalnoga kaosa. Listopadski izbori su podjednako važni i za političke stranke i za njihove čelnike i na neki način će determinirati političke pravce i pojedinačne sudbine. Pobjeda uvijek donosi trijumfalističko ozračje, novi zamah i dodatno učvršćuje političku moć i autoritet; eventualni poraz ostavlja duboke ožiljke i unosi nervozu i brutalno prizemljenje te gura na periferiju pozornice.
Mogući izborni debakl ipak neće imati jednake posljedice za sve predsjednike stranaka. Pred najvećim izazovom i kušnjom su dakako oni najjači čiji je trenutačni autoritet neupitan i oni su zapravo na vrhuncu svoje političke moći. To se osobito odnosi na Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Mladena Bosića i Fahrudina Radončića. Raščlamba je čak i jednostavna, lideri HDZ-a BiH, SNSD-a, SDS-a i SBB-a ulažu u izbornu utrku najviše, pa stoga je i logično da mogu i izgubiti najviše.
U slučaju da SIP objavi pobjedu Raguža nad Čovićem u utrci za Predsjedništvo BiH, Ognjena Tadića nad Miloradom Dodikom za predsjednika RS-a, da Bosić bude poražen u borbi za premijera RS-a ili da pak Fahrudin Radončić slomi Izetbegovića ili ovaj njega, a tek ako netko sasvim treći obojicu “unakazi”, njihovi bi autoriteti stranačkih vođa bili izmasakrirani. To bi ostavilo nezacijeljene bolne ožiljke na njihovu lidersku nedodirljivost.
Manji teret
Poraz od ljutih protivnika ohrabrio bi stranačke oportuniste da konačno “ustanu iz mrtvih”, maknu flaster s usta i glasno progovore o mnogim stvarima o kojima trenutačno zucnuti ne smiju.
Samo za nijansu bi po čelnike udarne “petorke” bilo manje frustrirajuće ako bi oni i pobijedili na izborima, a da pri tome dobiju manje glasova od svoje stranke. Predsjednici HDZ-a 1990. i PDP-a, Martin Raguž i Mladen Ivanić, u posve su komotnijoj situaciji. Oni nemaju takav pritisak kao njihovi konkurenti, naravno da će oni svim silama pokušati potući svoje rivale, ali i eventualni poraz za njih dvojicu ne bi bila tragedija.
Obojica imaju daleko manje stranke, pa dakle nose i manji teret i, što se čini jako bitnim, vjerojatno će i Raguž i Ivanić dobiti više glasova od svojih stranka. To će im ostaviti manevra i legitimiteta da mogu bez kompleksa i repova nastaviti svoj posao vođenja “devedesetke”, odnosno PDP-a. Izborna pobjeda, koja nije nedokučiva, i Martinu Ragužu i Mladenu Ivaniću bi dala novi elan i krila da sa svojim strankama doista visoko polete.
Dakako, pobjeda bi i Čoviću, Izetbegoviću, Dodiku, Bosiću i Radončiću značila potvrdu snage i autoriteta i trasirala iznova ulogu ključnih političkih aktera u zemlji. S tim da bi Radončiću eventualni drugi uzastopni krah poražavajuće otupio oštricu njegovih neskrivenih ambicija i projekcija.
Lukavi Lagumdžija
Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija već treći put zaredom izbjegava odmjeravanje snaga s najjačim konkurentima i na izborima sudjeluje “na sigurno”. Nitko više i ne taji progovoriti kako se lukavi Lagumdžija ne želi izlagati riziku izbornoga poraza jer je svjestan da je jedan od najomraženijih političkih vođa koji je doslovce smrvio ljevicu u BiH i pretvorio je, brojčano gledano, gotovo u nacionalnu stranku, a u biti kao veliku interesnu skupinu.
Od ostalih prepoznatljivih izbornih aktera Željka Cvijanović, Ognjen Tadić i Živko Budimir ne trebaju previše strahovati za svoju političku karijeru u slučaju izbornoga debakla. Sadašnja premijerka RS-a ima iza sebe moćnu stranku kojoj će svakako pripasti dio izbornoga kolača, jednako kao i kandidat za predsjednika toga entiteta iz SDS-a Ognjen Tadić. Ali, Tadić može zadati bolni udarac Miloradu Dodiku od kojeg bi se ovaj teško ili nikako oporavio.
Živko Budimir je čelnik stranke u razvoju, ima velike ambicije, a u slučaju da ne prođe u Predsjedništvo države, ima šansi opstati na političkoj pozornici, u zakonodavnoj ili nekoj izvršnoj instituciji, to je teško sada dokučiti. Mirsad Kebo, Mustafa Cerić, Emir Suljagić i Bakir Hadžiomerović će nakon listopada morati dobro osmisliti svoj budući politički angažman ili se kaniti “vražjega” političkoga života. Ulog je za neke ogroman, sve su opcije otvorene, a u tome i jest draž izbornoga testiranja.
Mnogi bi željeli preslagivanje na političkoj pozornici u BiH, ali je objektivno mali broj optimista koji vjeruju da će “narod poludjeti” i u listopadu pomesti generatore duboke političke i gospodarske krize u našoj zemlji. Prije će biti da ćemo opet dobiti “šestorku” ili “sedmorku”, samo za nijansu izmiješane.
Piše: A.Mrkonjić / Dnevni list
