Po podacima američke agencije za zaštitu okoliša, hrana predstavlja najveći dio američkog smeća i godišnje na odlagalištima završi oko 33 milijuna tona hrane. Tako, primjerice, na smetlištima završi oko 23 posto svih proizvedenih jaja.
"Zaboravimo da imamo sve to svježe voće i povrće i na kraju tjedna sve to bacimo", kaže Esther Gove iz Mainea koja više ne kupuje svježe proizvode u količini u kojoj je ranije kupovala.
Stručnjaci upozoravaju da je poljoprivreda jedan od najvećih svjetskih potrošača vode, energije i kemikalija te jedan od velikih proizvođača stakleničkih plinova. Oni ističu da bi smanjenje količine bačene hrane bio jednostavni način da se smanji stres za okoliš dok se istodobno smanjuje pritisak na poljoprivrednike koji bi do 2050. godine trebali osigurati hranu za gotovo devet milijarda stanovnika na zemlji.
U bogatijim zemljama jestivo voće i povrće završi na odlagalištima zato što nije dovoljno lijepo po standardima trgovaca, kao i zbog toga što se pokvarilo u hladnjacima ili nije pojedeno u restoranima. U zemljama u razvoju dosta se hrane pokvari već zbog toga što se ne uskladišti na odgovarajući način ili zbog loše prometne povezanosti.
"Problem je i cijena hrane koja je zbog toga nekima nedostupna", upozorava Patrick Woodall iz organizacije Food and Water Watch koji ističe da je hrane na svijetu dovoljno da se svi prehrane, ali je za neke preskupa.
Europa je u ovom trenutku predvodnica u bavljenju problemom bacanja hrane, no ubrzano ju slijedi SAD zbog toga što proizvođači, suočeni s padom prodaje traže načine da kontroliraju troškove.
(H)
