Kabul je grad čiji se život još treba oblikovati. Mnogo pritom, dakako, ovisi o hirovima novih, talibanskih gospodara. Kako BBC prenosi, u zemlji koja je primila golemu količinu stranog novca milijuni žive u apsolutnom siromaštvu. Naime, oko 9 milijardi dolara koje su ostavljene u rezervama banki zamrznuli su Amerikanci kako ih se ne bi domogli talibani.
Svakog jutra radnici se okupljaju na trgu u Kabulu kako bi pronašli nekakav posao. Ipak, malo toga je u ponudi. Veliki građevinski projekti u gradu su stali, banke su zatvorene, a do stranog se novca više ne može doći. Lokalno stanovništvo osjeća se prevareno, bijesni su zbog neimaštine.
Lokalac Hayat Khan se žali: "Bogati ljudi razmišljaju o sebi, a ne o siromašnima. Ne mogu ni kupiti kruh. Vjerujte mi da ne mogu pronaći nijedan dolar, a ostatak bogatih ljudi pomoć sa Zapada stavlja u džep. Nitko ne brine za siromašne ljude. Kad pomoć stiže izvana, ljudi na vlasti pobrinuli su se da ona ide njihovim obiteljima, a ne siromašnima."
Samo privilegirani nisu gladni
Cijene hrane su ono što najviše pogađa Afganistance. Kako one idu u nebo tako se milijuni bore da bi svojim obiteljima omogućili ono osnovno. Svjetski program za hranu (WFP) procjenjuje kako čak 93 posto Afganistanaca ne raspolaže dovoljnom količinom hrane. Prije nego što su talibani preuzeli kontrolu, situacija je bila nešto bolja te je taj postotak iznosio oko 80. Zbog navedene situacije sretnici koji su uspjeli akumulirati nešto bogatstva sada prodaju svoju imovinu kako bi uspjeli namaknuti novac za hranu.
Moralna dilema Zapada
Zemlje koje bi htjele pružiti pomoć Afganistanu, ali ne priznaju talibane, sada se suočavaju s ozbiljnom moralnom dilemom. Naime, da bi ljudi mogli raditi, a onda i zaraditi za ono osnovno, potrebno je da talibani uspostave donekle stabilnu vlast.
Nova kriza u Afganistanu odvija se oko osnovnih ljudskih potreba – hrane, sigurnosti i nade, praćena očajem i bijesom kada nešto od navedenog izostane, zaključuje BBC.
Svakog jutra radnici se okupljaju na trgu u Kabulu kako bi pronašli nekakav posao. Ipak, malo toga je u ponudi. Veliki građevinski projekti u gradu su stali, banke su zatvorene, a do stranog se novca više ne može doći. Lokalno stanovništvo osjeća se prevareno, bijesni su zbog neimaštine.
Lokalac Hayat Khan se žali: "Bogati ljudi razmišljaju o sebi, a ne o siromašnima. Ne mogu ni kupiti kruh. Vjerujte mi da ne mogu pronaći nijedan dolar, a ostatak bogatih ljudi pomoć sa Zapada stavlja u džep. Nitko ne brine za siromašne ljude. Kad pomoć stiže izvana, ljudi na vlasti pobrinuli su se da ona ide njihovim obiteljima, a ne siromašnima."
Samo privilegirani nisu gladni
Cijene hrane su ono što najviše pogađa Afganistance. Kako one idu u nebo tako se milijuni bore da bi svojim obiteljima omogućili ono osnovno. Svjetski program za hranu (WFP) procjenjuje kako čak 93 posto Afganistanaca ne raspolaže dovoljnom količinom hrane. Prije nego što su talibani preuzeli kontrolu, situacija je bila nešto bolja te je taj postotak iznosio oko 80. Zbog navedene situacije sretnici koji su uspjeli akumulirati nešto bogatstva sada prodaju svoju imovinu kako bi uspjeli namaknuti novac za hranu.
Moralna dilema Zapada
Zemlje koje bi htjele pružiti pomoć Afganistanu, ali ne priznaju talibane, sada se suočavaju s ozbiljnom moralnom dilemom. Naime, da bi ljudi mogli raditi, a onda i zaraditi za ono osnovno, potrebno je da talibani uspostave donekle stabilnu vlast.
Nova kriza u Afganistanu odvija se oko osnovnih ljudskih potreba – hrane, sigurnosti i nade, praćena očajem i bijesom kada nešto od navedenog izostane, zaključuje BBC.
