Nakon nedavnog incidenta u Jablanici i verbalnog napada na katoličkog svećenika don Marina Marića, ekipa RTV Herceg-Bosne posjetila je mjesto Kostajnica nadomak Konjica kako bi provjerila je li ovaj nemili događaj unio paniku i strah među malobrojno hrvatsko stanovništvo konjičkog kraja.
Dok su pojedinci slavili Dan neovisnosti BiH, hrvatski narod Konjica i Jablanice 1. ožujka obilježava kao drugi rođendan. Toga dana, naime, raspušten je logor “Muzej”, pa se redovito služi sveta misa za sve preminule i ubijene branitelje, kao i misa zahvalnica za preživjele logoraše. Ove godine, taj je dan obilježila velika neugodnost koju je doživio župnik župa Obri i Solakova Kula, don Marin Marić.
Krećući se centrom općine Jablanica, bila je kolona automobila koji su taj dan slavili 1. ožujka. Doista je prošlo trideset do četrdeset automobila. Nitko ništa nije dobacivao. U jednom trenu se zaustavilo auto, otvorila su se sva četiri stakla, i mene i mog poznanika nazvalo je ustašom i drugim pogrdnim riječima koje ne mogu izgovoriti jer to nije dio mog vokabulara, prepričao je don Marin Marić za RTV HB.
Bez straha i s porukom zajedništva
Župnik navodi kako je dobio brojne poruke podrške, od apostolskog nuncija do vrhbosanskog nadbiskupa. Iako ističe da je policija svoj posao odradila profesionalno, ostao je razočaran odnosom lokalnih vlasti, prije svega Konjica i Jablanice. Ipak, straha nema, a život ide dalje.
Ja ću i dalje ići u Jablanicu, kročiti Jablanicom, hodati Jablanicom. Razmišljam da u ovoj državi moramo širiti zajedništvo i suživot. Vrijeme je korizme kada razmišljamo o muci i križu Gospodina našega Isusa Krista. Meni je netko pokvario korizmu, ali ja želim nadići to, ići dalje i gledati da što bolje i lakše oprostim, poručio je don Marin.
Progon Hrvata iz Konjica započeo je u ratu, a mnogi su svoje domove pronašli daleko od rodnog kraja. Rane su još uvijek svježe, a svako novo zastrašivanje, podsjećajući na teroristički napad na obitelj Anđelić u vrijeme povratka, otvara bolne uspomene. Prema riječima don Marina, Hrvati u Konjicu danas “životare, ali drže oganj i čuvaju ognjište koje je ostalo”, pri čemu većinu stanovništva čine stariji ljudi.
Povratak u politički život i nada u budućnost
Nakon godina nezastupljenosti u lokalnoj vlasti, Hrvati su napokon dobili jednog gradskog vijećnika u Konjicu. Zamjenik predsjedatelja Gradskog vijeća Konjica (HDZ BiH), Ilija Kozarić, ističe važnost ovog iskoraka: “Nakon četrnaest, petnaest godina dobili smo vijećnika ispred hrvatskog naroda. Sada u koordinaciji s gradonačelnikom i našim vlastima pokušavamo pronaći modus kako si najbolje pomoći.”
Od vlasti se očekuju konkretni potezi u poboljšanju prometne i komunalne infrastrukture u povratničkim naseljima.
Prije rata u Konjicu je živjelo oko 11.500 Hrvata, dok ih je danas oko 600. Ipak, ohrabruje podatak da se u Konjic vratilo 25 mladih obitelji. Kozarić navodi da te obitelji, koje imaju djecu školskog uzrasta, žive uglavnom u gradu i predgrađu, dok je starija populacija smještena u ruralnim mjestima.
Don Marin Marić naglašava da incidenata, osim ovog posljednjeg, uglavnom nema.
Meni nije poznato da ovdje ima nekih većih incidenata i provokacija. Suživot je prisutan. Može li bolje – može. Može li se više ulagati u mjesta gdje žive Hrvati – može, zaključuje župnik.
Jedini hrvatski vijećnik Ilija Kozarić ističe zadovoljstvo što Hrvati Konjica, iako razasuti širom svijeta, ne zaboravljaju svoja ognjišta, ne prodaju zemlju i čuvaju svoj identitet. Poručuje da mjesta ima za svakoga, a budućnost i suživot mogući su samo uz uzajamno poštovanje.
Dok su pojedinci slavili Dan neovisnosti BiH, hrvatski narod Konjica i Jablanice 1. ožujka obilježava kao drugi rođendan. Toga dana, naime, raspušten je logor “Muzej”, pa se redovito služi sveta misa za sve preminule i ubijene branitelje, kao i misa zahvalnica za preživjele logoraše. Ove godine, taj je dan obilježila velika neugodnost koju je doživio župnik župa Obri i Solakova Kula, don Marin Marić.
Krećući se centrom općine Jablanica, bila je kolona automobila koji su taj dan slavili 1. ožujka. Doista je prošlo trideset do četrdeset automobila. Nitko ništa nije dobacivao. U jednom trenu se zaustavilo auto, otvorila su se sva četiri stakla, i mene i mog poznanika nazvalo je ustašom i drugim pogrdnim riječima koje ne mogu izgovoriti jer to nije dio mog vokabulara, prepričao je don Marin Marić za RTV HB.
Bez straha i s porukom zajedništva
Župnik navodi kako je dobio brojne poruke podrške, od apostolskog nuncija do vrhbosanskog nadbiskupa. Iako ističe da je policija svoj posao odradila profesionalno, ostao je razočaran odnosom lokalnih vlasti, prije svega Konjica i Jablanice. Ipak, straha nema, a život ide dalje.
Ja ću i dalje ići u Jablanicu, kročiti Jablanicom, hodati Jablanicom. Razmišljam da u ovoj državi moramo širiti zajedništvo i suživot. Vrijeme je korizme kada razmišljamo o muci i križu Gospodina našega Isusa Krista. Meni je netko pokvario korizmu, ali ja želim nadići to, ići dalje i gledati da što bolje i lakše oprostim, poručio je don Marin.
Progon Hrvata iz Konjica započeo je u ratu, a mnogi su svoje domove pronašli daleko od rodnog kraja. Rane su još uvijek svježe, a svako novo zastrašivanje, podsjećajući na teroristički napad na obitelj Anđelić u vrijeme povratka, otvara bolne uspomene. Prema riječima don Marina, Hrvati u Konjicu danas “životare, ali drže oganj i čuvaju ognjište koje je ostalo”, pri čemu većinu stanovništva čine stariji ljudi.
Povratak u politički život i nada u budućnost
Nakon godina nezastupljenosti u lokalnoj vlasti, Hrvati su napokon dobili jednog gradskog vijećnika u Konjicu. Zamjenik predsjedatelja Gradskog vijeća Konjica (HDZ BiH), Ilija Kozarić, ističe važnost ovog iskoraka: “Nakon četrnaest, petnaest godina dobili smo vijećnika ispred hrvatskog naroda. Sada u koordinaciji s gradonačelnikom i našim vlastima pokušavamo pronaći modus kako si najbolje pomoći.”
Od vlasti se očekuju konkretni potezi u poboljšanju prometne i komunalne infrastrukture u povratničkim naseljima.
Prije rata u Konjicu je živjelo oko 11.500 Hrvata, dok ih je danas oko 600. Ipak, ohrabruje podatak da se u Konjic vratilo 25 mladih obitelji. Kozarić navodi da te obitelji, koje imaju djecu školskog uzrasta, žive uglavnom u gradu i predgrađu, dok je starija populacija smještena u ruralnim mjestima.
Don Marin Marić naglašava da incidenata, osim ovog posljednjeg, uglavnom nema.
Meni nije poznato da ovdje ima nekih većih incidenata i provokacija. Suživot je prisutan. Može li bolje – može. Može li se više ulagati u mjesta gdje žive Hrvati – može, zaključuje župnik.
Jedini hrvatski vijećnik Ilija Kozarić ističe zadovoljstvo što Hrvati Konjica, iako razasuti širom svijeta, ne zaboravljaju svoja ognjišta, ne prodaju zemlju i čuvaju svoj identitet. Poručuje da mjesta ima za svakoga, a budućnost i suživot mogući su samo uz uzajamno poštovanje.
