U srcu smo zime, dan je još uvijek kratak i nije baš praktično planirati duže ture. Stoga smo se odmah odlučili za uspon na Radušu i njen 1956 m visok vrh Idovac kojega nazivaju prirodnim sjecištem i granicom Hercegovine i Bosne.
Nakon okupljanja i brzinskoga pijenja kave u gradu, uputili smo se u nekoliko vozila ka Zahumu i od Divina spomen doma u, stazom “Fenix”, u dužini od 6,3 kilometara krenuli ka vrhu. Nismo imali susreta s ljudima no bilo je, što bližih (zec, srna), što daljnjih (vuk) susreta s divljim životinjama.
Na vrhu smo svi uživali u pravom zimskom, hladnom i vjetrovitom danu, okruženi prekrasnim vidicima prema Kupresu, Bugojnu, Uskoplju, Rami…
Nakon zajedničkog fotografiranja (a uspelo se svih nas 25 članova PD Orlova stina), krenuli smo nazad i u povratku svratili na vidikovac s kojega puca prekrasan pogled na Ramu i Ramsko jezero koje ima nizak vodostaj, ali i dalje plijeni ljepotom i zaokuplja pažnju svih koji ga promatraju.
Nakon okupljanja i brzinskoga pijenja kave u gradu, uputili smo se u nekoliko vozila ka Zahumu i od Divina spomen doma u, stazom “Fenix”, u dužini od 6,3 kilometara krenuli ka vrhu. Nismo imali susreta s ljudima no bilo je, što bližih (zec, srna), što daljnjih (vuk) susreta s divljim životinjama.
Na vrhu smo svi uživali u pravom zimskom, hladnom i vjetrovitom danu, okruženi prekrasnim vidicima prema Kupresu, Bugojnu, Uskoplju, Rami…
Nakon zajedničkog fotografiranja (a uspelo se svih nas 25 članova PD Orlova stina), krenuli smo nazad i u povratku svratili na vidikovac s kojega puca prekrasan pogled na Ramu i Ramsko jezero koje ima nizak vodostaj, ali i dalje plijeni ljepotom i zaokuplja pažnju svih koji ga promatraju.
