Ustavni sud BiH, na sjednici održanoj 11. siječnja 2017. godine usvojio je priziv žrtava i obitelji žrtava Muamera Topalović te donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
Pojednostavljeno, Ustavni sud BiH zaključio je da je utvrđena povrjeda na pravično suđenje kao i odgovornost Federacije BiH koja je propustila i nije zaštitila hrvatske povratnike iako joj je to bila dužnost po Aneksu 7, Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, a kojeg su supotpisnice Republika BiH, F BiH i Republika Srpska, u dijelu o zaštiti izbjeglica i raseljenih. Zaključeno je da F BiH, kao i počinitelj zločina, mora obeštetiti oštećene te da je nad njima izvšen teroristički čin, kao i da je zločin nad povratnicima – zločin protiv države BiH.
Isto znači da će Federacija BiH i ubojica Muamer Topalović žrtvama terorističkog napada nad povratničkom obitelji Anđelić, isplatiti odštetu u ukupnom iznosu od nešto više od 200.000 KM kao i troškove sudskih postupaka.
Federacija BiH negirala terorizam kako bi izbjegla odgovornost i plaćanje odštete
Ovom presudom Ustavnog suda BiH ukinuta je presuda Vrhovnog suda Federacije BiH iz prosinca 2013. te se istom predmet vraća i koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku te u roku od dva mjeseca izvijestiti Ustavni sud BiH o poduzetim mjerama i izvršenju odluke.
Faktički, presudom Ustavnog suda BiH potvrđena je prvobitna presuda Općinskog suda u Konjicu prema kojem je presuđeno da Federacija BiH i počinitelj Muamer Topalović isplate apelantima precizirane novčane iznose na ime duševnih bolova zbog gubitka oca i sestara, naknade štete zbog umanjenja opće životne aktivnosti i pretrpljenog straha i bola kao i zbog gubitka bliskih srodnika.
No, maratonska pravna bitka, te tako i postupci na županijskom i Vrhovnom sudu, počinje kada pravni zastupnici F BiH da tužbeni zahtjev oštećenih prema njima nije osnovan jer se, po njihovom stajalištu, nije radilo o terorističkom činu pojedinca, nego ubojstvu koje je izvršio pripadnik vehabijskog pokreta”.
Također, i ubojica Topalović je inzistirao izjavljivao kako smatra da odštetu kao i sudske troškove treba snositi država, a ne on.
Topalović nudio šerijatski zakon: ‘krvarinu’ koju će skupiti njegova ‘braća’ u zamjenu za slobodu
Muamer Topalović, pripadnik vehabijskog pokreta u BiH, na Badnju večer 24. prosinca 2002. godine u Kostajnici kod Konjica ubio je troje Hrvata u mjestu Kostajnica kod Konjica. Ubijeni su Anđelko i njegove kćeri Mara i Zora te teško ranjen brat Marinko Anđelić. Topalović je osuđen na 35 godina zatvora.
U svojoj završnoj riječi na Općinskom sudu u Konjicu on je kazao kako će platiti ‘krvarinu’ ali da nakon toga i po šerijatskom zakonu, on mora biti slobodan čovjek.
“Ja vam nudim dogovor: ja sam musliman i poštujem samo šerijat. Po šerijatu ja vama jesam dužan isplatiti krvarinu (to što vi nazivate materijalnom štetom), ali tada ja moram biti slobodan čovjek. Da pojasnim: Vi preko svoga odvjetnika da pogurate moju slobodu, a ja vama isplatim krvarinu. Možda se pitate odakle mi toliki iznos ako sam već ranije naveo da ga nemam. Spomenuo sam imovinu koja se ne vodi na moje ime, ali imam brojnu obitelj, a što je najvažnije, imam na slobodi svoju braću i prijatelje, svoje istomišljenike koji su spremni skupiti taj novac”, kazao je Topalović navodeći da “većina te moje braće povezani su u razne organizacije i raspolažu velikim financijskim sredstvima. Ako odbijete puno gubite”.
“Ako odbijete, puno gubite. Još za suđenja sam naveo razloge zašto sam počinio ovo djelo. Da muslimanski povratnici nisu bili napadani, a država ih nije kao potpisnica Daytonskog sporazuma zaštitila, ja to ne bih ni učinio. Zato smatram da je država dužna snositi troškove obitelji Anđelić i sudske troškove”, kazao je svojedobno Topalović u svojoj završnoj riječi u Općinskom sudu Konjic.
Nije se zaštitilo povratnike
Naime, Marinko Anđelić, Ruža Anđelić, Luca Kaleb, Ivanka Medunić, Ljubica Kralj, Šima Andrić, Ivan Anđelić, Mira Anđelić, Anđa Stojanović i Iva Stojanović koje zastupa Davor Šilić, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 29. siječnja 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine priziv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH od 12. prosinca 2013. godine i Presude Županijskog suda u Mostaru lipnja 2012. godine.
Ustavni sud BiH je podsjetio da u 1. poglavlju, članak 1. stavak 2. i 3. stoji da će “strane osigurati da se izbjeglicama i prognanicima omogući siguran povratak, bez rizika uznemiravanja, zastraivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog podrijetla, vjeroispovijedi ili političkog uvjerenja. Strane će poduzeti sve potrebne korake za sprječavanje aktivnosti unutar svoje teritorije, koje bi ugrozile ili spriječile siguran i dragovoljan povratak izbjeglica i prognanika”.
Također se podsjeća da u Ustavu Federacije BiH stoji kako će Federacija BiH osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovog Ustava, između ostalog i “na slobodu glede diskriminacije temeljem rase, boje kože, spola, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih ili drugih stavova, nacionalnog ili socijalnog podrijetla”.
Ustavni sud BiH odluku obrazlaže i navodeći Zakon o obligacijskim odnosima u dijelu oko naknade štete oštećenima ističući kako se “za štetu nastalu smrću, tjelesnom povrjedom ili oštećenjem, odnosno, uništenjem imovine fizičkog lica uslijed akta nacilja ili terora, kao i prilikom javnih prosvjeda i manifestacija, odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni istu spriječiti”, kao i da “društveno-politička zajednica ima pravo i obvezu zahtijevati naknadu isplaćenog iznosa od osoba koje su štetu nanijele”.
Pouka: Nasilje i teror nad povratnicima – nasilje nad državom BiH
Mostarski odvjetnik Davor Šilić, zastupnik oštećenih u ovom procesu, potvrdio je da je Ustavni sud BiH zaključio da je povrijeđeno pravo oštećenih na pravično suđenje te da je Federacija BiH trebala zaštititi povratnike nad kojima je izvršen čin terorizma.
“Dokazano je da je nad oštećenima izvršen akt terora i nasilja nad povratnicima kao i kršen princip pravednosti i pravičnog suđenja. Ovo je velika satisfakcija nakon dugogodišnje pravne borbe. Ovaj slučaj i ovaj ishod vrlo lako će biti primjer i za ostale slične slučajeve nasilja i terora nad svim povratnicima”, zaključio je odvjetnik Šilić.
Pojednostavljeno, Ustavni sud BiH zaključio je da je utvrđena povrjeda na pravično suđenje kao i odgovornost Federacije BiH koja je propustila i nije zaštitila hrvatske povratnike iako joj je to bila dužnost po Aneksu 7, Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, a kojeg su supotpisnice Republika BiH, F BiH i Republika Srpska, u dijelu o zaštiti izbjeglica i raseljenih. Zaključeno je da F BiH, kao i počinitelj zločina, mora obeštetiti oštećene te da je nad njima izvšen teroristički čin, kao i da je zločin nad povratnicima – zločin protiv države BiH.
Isto znači da će Federacija BiH i ubojica Muamer Topalović žrtvama terorističkog napada nad povratničkom obitelji Anđelić, isplatiti odštetu u ukupnom iznosu od nešto više od 200.000 KM kao i troškove sudskih postupaka.
Federacija BiH negirala terorizam kako bi izbjegla odgovornost i plaćanje odštete
Ovom presudom Ustavnog suda BiH ukinuta je presuda Vrhovnog suda Federacije BiH iz prosinca 2013. te se istom predmet vraća i koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku te u roku od dva mjeseca izvijestiti Ustavni sud BiH o poduzetim mjerama i izvršenju odluke.
Faktički, presudom Ustavnog suda BiH potvrđena je prvobitna presuda Općinskog suda u Konjicu prema kojem je presuđeno da Federacija BiH i počinitelj Muamer Topalović isplate apelantima precizirane novčane iznose na ime duševnih bolova zbog gubitka oca i sestara, naknade štete zbog umanjenja opće životne aktivnosti i pretrpljenog straha i bola kao i zbog gubitka bliskih srodnika.
No, maratonska pravna bitka, te tako i postupci na županijskom i Vrhovnom sudu, počinje kada pravni zastupnici F BiH da tužbeni zahtjev oštećenih prema njima nije osnovan jer se, po njihovom stajalištu, nije radilo o terorističkom činu pojedinca, nego ubojstvu koje je izvršio pripadnik vehabijskog pokreta”.
Također, i ubojica Topalović je inzistirao izjavljivao kako smatra da odštetu kao i sudske troškove treba snositi država, a ne on.
Topalović nudio šerijatski zakon: ‘krvarinu’ koju će skupiti njegova ‘braća’ u zamjenu za slobodu
Muamer Topalović, pripadnik vehabijskog pokreta u BiH, na Badnju večer 24. prosinca 2002. godine u Kostajnici kod Konjica ubio je troje Hrvata u mjestu Kostajnica kod Konjica. Ubijeni su Anđelko i njegove kćeri Mara i Zora te teško ranjen brat Marinko Anđelić. Topalović je osuđen na 35 godina zatvora.
U svojoj završnoj riječi na Općinskom sudu u Konjicu on je kazao kako će platiti ‘krvarinu’ ali da nakon toga i po šerijatskom zakonu, on mora biti slobodan čovjek.
“Ja vam nudim dogovor: ja sam musliman i poštujem samo šerijat. Po šerijatu ja vama jesam dužan isplatiti krvarinu (to što vi nazivate materijalnom štetom), ali tada ja moram biti slobodan čovjek. Da pojasnim: Vi preko svoga odvjetnika da pogurate moju slobodu, a ja vama isplatim krvarinu. Možda se pitate odakle mi toliki iznos ako sam već ranije naveo da ga nemam. Spomenuo sam imovinu koja se ne vodi na moje ime, ali imam brojnu obitelj, a što je najvažnije, imam na slobodi svoju braću i prijatelje, svoje istomišljenike koji su spremni skupiti taj novac”, kazao je Topalović navodeći da “većina te moje braće povezani su u razne organizacije i raspolažu velikim financijskim sredstvima. Ako odbijete puno gubite”.
“Ako odbijete, puno gubite. Još za suđenja sam naveo razloge zašto sam počinio ovo djelo. Da muslimanski povratnici nisu bili napadani, a država ih nije kao potpisnica Daytonskog sporazuma zaštitila, ja to ne bih ni učinio. Zato smatram da je država dužna snositi troškove obitelji Anđelić i sudske troškove”, kazao je svojedobno Topalović u svojoj završnoj riječi u Općinskom sudu Konjic.
Nije se zaštitilo povratnike
Naime, Marinko Anđelić, Ruža Anđelić, Luca Kaleb, Ivanka Medunić, Ljubica Kralj, Šima Andrić, Ivan Anđelić, Mira Anđelić, Anđa Stojanović i Iva Stojanović koje zastupa Davor Šilić, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 29. siječnja 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine priziv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH od 12. prosinca 2013. godine i Presude Županijskog suda u Mostaru lipnja 2012. godine.
Ustavni sud BiH je podsjetio da u 1. poglavlju, članak 1. stavak 2. i 3. stoji da će “strane osigurati da se izbjeglicama i prognanicima omogući siguran povratak, bez rizika uznemiravanja, zastraivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog podrijetla, vjeroispovijedi ili političkog uvjerenja. Strane će poduzeti sve potrebne korake za sprječavanje aktivnosti unutar svoje teritorije, koje bi ugrozile ili spriječile siguran i dragovoljan povratak izbjeglica i prognanika”.
Također se podsjeća da u Ustavu Federacije BiH stoji kako će Federacija BiH osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovog Ustava, između ostalog i “na slobodu glede diskriminacije temeljem rase, boje kože, spola, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih ili drugih stavova, nacionalnog ili socijalnog podrijetla”.
Ustavni sud BiH odluku obrazlaže i navodeći Zakon o obligacijskim odnosima u dijelu oko naknade štete oštećenima ističući kako se “za štetu nastalu smrću, tjelesnom povrjedom ili oštećenjem, odnosno, uništenjem imovine fizičkog lica uslijed akta nacilja ili terora, kao i prilikom javnih prosvjeda i manifestacija, odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni istu spriječiti”, kao i da “društveno-politička zajednica ima pravo i obvezu zahtijevati naknadu isplaćenog iznosa od osoba koje su štetu nanijele”.
Pouka: Nasilje i teror nad povratnicima – nasilje nad državom BiH
Mostarski odvjetnik Davor Šilić, zastupnik oštećenih u ovom procesu, potvrdio je da je Ustavni sud BiH zaključio da je povrijeđeno pravo oštećenih na pravično suđenje te da je Federacija BiH trebala zaštititi povratnike nad kojima je izvršen čin terorizma.
“Dokazano je da je nad oštećenima izvršen akt terora i nasilja nad povratnicima kao i kršen princip pravednosti i pravičnog suđenja. Ovo je velika satisfakcija nakon dugogodišnje pravne borbe. Ovaj slučaj i ovaj ishod vrlo lako će biti primjer i za ostale slične slučajeve nasilja i terora nad svim povratnicima”, zaključio je odvjetnik Šilić.
