Kroz povijest, Rama je često doživljavala tragedije, razaranja, paljevine… Stradavale su i brojne nevine žrtve. To se posebno odnosi na početak listopada 1942. godine, kada su četnici kao talijanski saveznici u operaciji „Alfa“ u tri dana svoga krvavog pohoda na prostoru Rame pobili više od tisuću ljudi.
Nakon što se smjelo javno spominjati žrtve, posebno one četničke iz listopada 1942. godine, ramski franjevci, zajedno s narodom započeli su s obilježavanjem Dana sjećanja na ramske žrtve kroz sve ratove. Svake godine, druge nedjelje u listopadu, dvorište franjevačkog samostana na Šćitu postaje mjesto molitve za sve stradale čije imena su upisana na spomen obilježju podno Ramskog križa, njih ukupno 1529.
Sv. misu predvodio je i pod njom propovijedao fra Andrija Jozić, župnik i gvardijan.
Nakon sv. mise, ispred ploča s imenima pobijenih, zapaljene su svijeće i izrečena je molitva za pokojne – Opijelo.
Na Dan sjećanja na ramske žrtve ispred ploča s imenima zapali se bezbroj svijeća koje navečer svojim svjetlom razbijaju tamu i podsjećaju da i u tami, koliko god jaka bila, tračak svjetlosti je jači od nje.
Bez obzira na mržnju koja je prouzročila ove brojne žrtve, postoji i nada da one nisu bile uzaludne i da se one nikad neće više ponoviti.
Rama i hrvatski narod u njoj nije, a niti će zaboraviti svoje žrtve, između ostalog i zbog budućnosti – Narod koji nema prošlosti, nema niti budućnosti!
Nakon što se smjelo javno spominjati žrtve, posebno one četničke iz listopada 1942. godine, ramski franjevci, zajedno s narodom započeli su s obilježavanjem Dana sjećanja na ramske žrtve kroz sve ratove. Svake godine, druge nedjelje u listopadu, dvorište franjevačkog samostana na Šćitu postaje mjesto molitve za sve stradale čije imena su upisana na spomen obilježju podno Ramskog križa, njih ukupno 1529.
Sv. misu predvodio je i pod njom propovijedao fra Andrija Jozić, župnik i gvardijan.
Nakon sv. mise, ispred ploča s imenima pobijenih, zapaljene su svijeće i izrečena je molitva za pokojne – Opijelo.
Na Dan sjećanja na ramske žrtve ispred ploča s imenima zapali se bezbroj svijeća koje navečer svojim svjetlom razbijaju tamu i podsjećaju da i u tami, koliko god jaka bila, tračak svjetlosti je jači od nje.
Bez obzira na mržnju koja je prouzročila ove brojne žrtve, postoji i nada da one nisu bile uzaludne i da se one nikad neće više ponoviti.
Rama i hrvatski narod u njoj nije, a niti će zaboraviti svoje žrtve, između ostalog i zbog budućnosti – Narod koji nema prošlosti, nema niti budućnosti!
