No, dvadeset godina očito nije bilo dovoljno da ista svjetska javnost i međunarodni faktori nađu za shodno ovaj slučaj izdići iznad dnevno-političkih zbivanja i pokrenuti proces, ako ne pred Haaškim tribunalom, onda barem kroz pritisak na domaće pravosuđe. Da, Uzdol je ostao možda jedino stratiše u Bosni i Hercegovini za koje nitko nije odgovarao, pa čak ni na najnižoj operativnoj razini, ali ta porazna činjenica ne sprječava Hrvate ramskog kraja da kao i svake godine s mjesta stradanja upute poruke kako žrtve neće biti zaboravljene, a borba za pravdu zaustavljena; dapače, 20. obljetnica je prilika da se konačno ukaže i prokaže, jer Uzdol predugo čeka.
Velik broj ljudi koji su danas željeli odati počast za 41. uzdolskog Hrvata kao i brojni gosti iz susjedne Hrvatske pokazali su kako žrtve ovog sela nisu zaboravljene; čak štoviše, one i dalje daju snagu za zajedništvo o čemu je upravo najviše i govorio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći svetu misu.
Pobjeda nad zlom
- Spominjemo se žrtava, spominjemo se zločina koji se ovdje dogodio. Taj se pokolj dogodio na dan kada Crkva slavi blagdan Uzvišenja Svetoga križa. Nije li to ključ za razumijevanje tog događaja, ali i našeg života, upitao se Bozanić, kazavši kako svi nose svoj križ na ovaj ili onaj način, ali jedino nam Isus pokazuje kako se on zapravo nosi i kako će svi oni koja ga budu slijedili i kojima bude orijentir imati život nakon smrti. Bozanić je stavio naglasak i na ključne poruke s križa, a one govore o ljubavi i oprostu. - Zlo se pobjeđuje ljubavlju. Zato smo danas ovdje i zato molimo za one koji su podijeli križ. Uzdolske žrtve su nas okupile, povezuju nas i govore nam. Zašto su stradali? Upravo zbog toga što su bili katolici i Hrvati. Nama danas govore kakvi mi katolici i Hrvati trebamo biti, istaknuo je Bozanić, poručivši kako ubojice i krvnici na kraju sami sebi čine najveće zlo. Zagrebački nadbiskup je na kraju propovijedi prenio i poziv bosanskohercegovačkih biskupa da se Hrvati, među kojima je veliki broj prognanika, odazovu predstojećem popisu pučanstva koji se prvi put održava u BiH nakon 22 godine.Izbjegavanje istine
Unatoč riječima utjehe, uzdolski Hrvati i danas u boli dočekuju svaki novi dan, postavljajući iznova isto pitanje; gdje je pravda za žrtve koje su pripadnici Armije BiH nespremne u ranim jutarnjim satima ubili dok su praktički još bili u krevetima, a nakon toga tijela mahom civila, među kojima je bilo djece i staraca, onako barbarski masakrirali. Dan nakon oslobađanja sela, vojnici HVO-a posvjedočili su nečem strašnom, slike koje su tada vidjeli ostat će im urezane u sjećanje do kraja života. No, nada za Ramljake ne umire, oni i dalje vjeruju da će domaće pravosuđe skupiti snage i hrabrosti i konačno početi s procesuiranjem odgovornih. Jer kako reče u spomenici o župi Uzdol pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar, koliko god sva istina o toj tragediji bila i ostala nedokučiva, njezino izbjegavanje bi neshvaćeni i neprihvaćenu bol zbog uzdolskih žrtava, a pogotovo zbog njezina sudskog omalovažavanja i politikantskog iskrivljivanja, činilo još nepodnošljivijom. - Žitelji župe Uzdol, koji su paradigma svih nedužnih stradanja civilnih žrtava, ne mogu i ne znaju živjeti s nepravdom i lažima te traže da se utvrdi istina kako bi vratili dostojanstvo nedužnim žrtvama, upozorio je Sudar. Ono što je apsurdno u cijeloj priči oko ovog zločina je činjenica da su pokolj u Uzdolu uredno evidentirali i dokumentirali europski promatrači samo dan nakon stravičnog događaja, a o svemu postoji na tisuće stranica svjedočenja. Oni su naveli kako je jasno da je masakr učinjen nakon što je akcija neuspjela te da se činilo kako su pripadnici Armije namjeravali prouzročiti štetu osobama i imovini koliko god su mogli. No, očito svi dokazi i tvrdnje nisu bili dovoljni da se stvari pomaknu s mrtve točke, a počinitelji, odnosno nalogodavci konačno izvedu pred lice pravde.Tekst: Dario Pušić
Fotografije: Damir Mišura / www.rama-prozor.info
