Sinoć je u dvorani sv. Terezije Avilske održana premijera dokumentarnog filma „Oteto djetinjstvo“ autora ramskog svećenika mr. sc. don Pave Crnjca. Na premijernom prikazivanju se susreo veliki broj "zemljaka" koji su porijeklom iz iste rodne grude koju su došli pogledati i brojni uzvanici, njihovi susjedi i prijatelji, pozvani od strane Ramske zajednice Požega.
Po završetku filma na licima svih onih koji su gledali dokumentarac moglo se vidjeti kako su ostali zatečeni svjedočanstvima koja su se nizala potresnim pričama svjedoka tadašnjeg vremena. Prepričavanje o zbivanjima i sjećanjima iz svog djetinjstva 1942. i 1943. godine malo je koga moglo ostaviti ravnodušnima u prepunoj dvorani jer su svjedočanstva bila toliko upečatljiva i potresna jer se kroz sugovornike u filmu progovorilo teškim sudbinama više stotina djece koja su odvojena od svojih obitelji koja su otišla u nepoznato, "u naručje stranih" ljudi koji su imali plemenita srca što su iskazali primivši siročad pod svoj krov u svoju obitelj.
Nisu česte prilike za takve izravne susrete i besjedu nekadašnjih susjeda koji su se iz Rame raselili u razne krajeve, a veliki broj ih je doselio i u Požeštinu. U razgovorima su se prisjećali dana iz ondašnjeg vremena koji se ne mogu pamtiti po ničemu dobrome jer je njihovu mladost i težak način života prekinula besćutnost tadašnjeg režima koji je obilježio prisilno raseljavanje, stradanje, patnje i boli stanovništva ramskog kraja. Dio svega toga smo je jednim dijelom pokušao dočarati don Pavo Crnjac u premijernom prikazu filma koji je potrajao nepunih sat i pol vremena.
Na premijernom prikazu bio je Ante Čuljak (81), koji danas živi u Požegi, svjedok tadašnjeg vremena koji je preživio strahote, bio odvojen od svoje obitelji i koji je odrastao u tuđem domu u kojem mu nije ničega nedostajalo osim roditeljske ljubavi i pažnje za čime čezne svako dijete koje želi biti u naručju svoje majke i odrastati sa svojom braćom i svojim sestrama.
U filmu su prikazana originalna svjedočanstva u koje je don Pavo Crnjac marljivo bilježio i snimao od 2008. godine čime je uspio dočarati potresne priče više stotina Ramskih ljudi koji su tadašnjih godina 1942. i 1943. kao malodobna djeca bili prinuđeni napustiti rodni dom te se rasuti diljem tadašnjeg svijeta. Mnogi su se od njih poslije rata vratili svojim domovima, a znatan dio ostao je u domovima kod novih obitelji po kontinentalnoj Hrvatskoj.
Slobodno se može reći i da je prečasni Ivica Žuljević, kanonik požeškog Stolnog Kaptola i katedralni župnik, bio brižni domaćin koji je svojom je zauzetošću također pomogao u organizaciji premijernog prikazivanja filma i da se to prikazivanje održi u prelijepoj i novouređenoj dvorani sv. Terezije Avilske koju je dao preurediti i prilagoditi svrsi druženja i kulturnih okupljanja požeški biskup msgr.dr. Antun Škvorčević.
Po završetku filma na licima svih onih koji su gledali dokumentarac moglo se vidjeti kako su ostali zatečeni svjedočanstvima koja su se nizala potresnim pričama svjedoka tadašnjeg vremena. Prepričavanje o zbivanjima i sjećanjima iz svog djetinjstva 1942. i 1943. godine malo je koga moglo ostaviti ravnodušnima u prepunoj dvorani jer su svjedočanstva bila toliko upečatljiva i potresna jer se kroz sugovornike u filmu progovorilo teškim sudbinama više stotina djece koja su odvojena od svojih obitelji koja su otišla u nepoznato, "u naručje stranih" ljudi koji su imali plemenita srca što su iskazali primivši siročad pod svoj krov u svoju obitelj.
Nisu česte prilike za takve izravne susrete i besjedu nekadašnjih susjeda koji su se iz Rame raselili u razne krajeve, a veliki broj ih je doselio i u Požeštinu. U razgovorima su se prisjećali dana iz ondašnjeg vremena koji se ne mogu pamtiti po ničemu dobrome jer je njihovu mladost i težak način života prekinula besćutnost tadašnjeg režima koji je obilježio prisilno raseljavanje, stradanje, patnje i boli stanovništva ramskog kraja. Dio svega toga smo je jednim dijelom pokušao dočarati don Pavo Crnjac u premijernom prikazu filma koji je potrajao nepunih sat i pol vremena.
Na premijernom prikazu bio je Ante Čuljak (81), koji danas živi u Požegi, svjedok tadašnjeg vremena koji je preživio strahote, bio odvojen od svoje obitelji i koji je odrastao u tuđem domu u kojem mu nije ničega nedostajalo osim roditeljske ljubavi i pažnje za čime čezne svako dijete koje želi biti u naručju svoje majke i odrastati sa svojom braćom i svojim sestrama.
U filmu su prikazana originalna svjedočanstva u koje je don Pavo Crnjac marljivo bilježio i snimao od 2008. godine čime je uspio dočarati potresne priče više stotina Ramskih ljudi koji su tadašnjih godina 1942. i 1943. kao malodobna djeca bili prinuđeni napustiti rodni dom te se rasuti diljem tadašnjeg svijeta. Mnogi su se od njih poslije rata vratili svojim domovima, a znatan dio ostao je u domovima kod novih obitelji po kontinentalnoj Hrvatskoj.
Slobodno se može reći i da je prečasni Ivica Žuljević, kanonik požeškog Stolnog Kaptola i katedralni župnik, bio brižni domaćin koji je svojom je zauzetošću također pomogao u organizaciji premijernog prikazivanja filma i da se to prikazivanje održi u prelijepoj i novouređenoj dvorani sv. Terezije Avilske koju je dao preurediti i prilagoditi svrsi druženja i kulturnih okupljanja požeški biskup msgr.dr. Antun Škvorčević.
Tekst i foto: Dražen Krstanović / pozega.eu
