Fra Ivica Perić, jedan od najpoznatijih misionara iz ovih krajeva, u novoj je misiji, a njegovo pismo prenosimo u cijelosti s mrežnih stranica Bosne Srebrne.
Draga braćo!
Javljam vam se iz svoje nove misije u selu Mwakapandula u Zambiji. Ovdje sam premješten nakon našeg Kapitula koji je održan krajem lipnja. Smatram da imam dovoljno volje, snage, a nakon 32 godine rada u Africi i potrebnog iskustva, da još jednu župu podignem od nule.
Nakon 13 godina, koliko sam u početku svog misionarskog puta proveo u Ugandi u župi Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi u župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom.
Zadnjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao. Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s blagovaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i momke te kustodijalnu kuću i centar Sv. Franjo za mir i pomirenje.
Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće mašine za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš školski Centar Otac Vjeko postane jedna od najmodernijih obrazovnih ustanova u Ruandi.
Odškolovali smo više od 3.000 mladih ljudi i tako im dali priliku za jedan bolji život. Sve to uspjeli smo napraviti uz pomoć Misijske centrale u Sarajevu i Zagrebu te hrvatskoga naroda, a na ideju bračnog para Maje i Željka Garmaza koji su u Hrvatskoj i BiH pokrenuli Humanitarnu udrugu Srce za Afriku te će nastaviti pomagati školovanje djece u Ruandi, ali i moju novu misiju u Zambiji.
Sad u Zambiji, na 56 hektara praznog zemljišta, krećem od nule - bez struje i vode, trenutno živim u jednoj malenoj kućici i krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što ovom narodu bude trebalo za jedan kvalitetniji život.
Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tradicionalnim okruglim kučicama, prekrivenim trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i na desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb. U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice. Još se upoznajem s potrebama mještana, pa ćemo odrediti prioritete. I svaka pomoć bit će i više nego dobrodošla!
Mir i dobro!
Draga braćo!
Javljam vam se iz svoje nove misije u selu Mwakapandula u Zambiji. Ovdje sam premješten nakon našeg Kapitula koji je održan krajem lipnja. Smatram da imam dovoljno volje, snage, a nakon 32 godine rada u Africi i potrebnog iskustva, da još jednu župu podignem od nule.
Nakon 13 godina, koliko sam u početku svog misionarskog puta proveo u Ugandi u župi Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi u župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom.
Zadnjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao. Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s blagovaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i momke te kustodijalnu kuću i centar Sv. Franjo za mir i pomirenje.
Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće mašine za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš školski Centar Otac Vjeko postane jedna od najmodernijih obrazovnih ustanova u Ruandi.
Odškolovali smo više od 3.000 mladih ljudi i tako im dali priliku za jedan bolji život. Sve to uspjeli smo napraviti uz pomoć Misijske centrale u Sarajevu i Zagrebu te hrvatskoga naroda, a na ideju bračnog para Maje i Željka Garmaza koji su u Hrvatskoj i BiH pokrenuli Humanitarnu udrugu Srce za Afriku te će nastaviti pomagati školovanje djece u Ruandi, ali i moju novu misiju u Zambiji.
Sad u Zambiji, na 56 hektara praznog zemljišta, krećem od nule - bez struje i vode, trenutno živim u jednoj malenoj kućici i krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što ovom narodu bude trebalo za jedan kvalitetniji život.
Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tradicionalnim okruglim kučicama, prekrivenim trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i na desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb. U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice. Još se upoznajem s potrebama mještana, pa ćemo odrediti prioritete. I svaka pomoć bit će i više nego dobrodošla!
Mir i dobro!
