I ovog 13. studenog, u fojničkom Franjevačkom samostanu Duha svetoga bit će održana sv. misa za fra Nikicu Miličevića i fra Leona Migića, koje su upravo na taj dan, prije 21 godinu, ubili pripadnici Armije BiH.
Vrhovni vojni sud u Sarajevu je za ovo kazneno djelo 1994. i 1995. godine procesuirao Miralema Čengića osudivši ga na 12 godina zatvora, te Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Međutim, sadašnji gvardijan ovog samostana fra Nikica Vujica, a na osnovu odluke kapitula, vrhovnog samostanskog tijela, 2013. je od nadležnih zatražio pokretanje nove istrage, piše sarajevsko “Oslobođenje”.
– Sve to i meni teško pada, ali je još teže svaki dan prolaziti hodnikom i pored vrata gdje su svirepo ubijeni članovi tadašnje uprave Samostana, koji su bili oličenje dobrote i patriotizma, Bosanci, kako se to kaže, od glave do pete. I pritom znati da su naredbodavci tog zločina neotkriveni, ističe fra Vujica, u izjavi za sarajevski list,napominjući da je ideja o rasvjetljavanju istine rođena tijekom priprema za dvadesetu godišnjicu ubojstva.
Upozorenja
– Uvijek nas je pogađalo to što se od samoga početka ovaj, po svemu, ratni zločin nije tako ni kvalificirao, nego se na njega gledalo kao na ubojstvo učinjeno u krčmi, govori fra Nikica, koji je Centru za istraživanje zločina pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Tužiteljstvu BiH dostavio dokumentaciju do koje su u Samostanu došli zatraživši je od Kantonalnog suda u Sarajevu (pravnog sljednika Vojnog suda).
A to su učinili zato što su namjeravali izdati knjigu “Pucnji u fratre” (Zorana Oroza) i uraditi dokumentarni film “Nepogubljena dobrota” Branke Jukić sa TV KISS.
– Kopirali su nam u Sudu sve što smo zatražili i, kada smo u Samostanu dobro proučili taj materijal, ostali smo zapanjeni. Našli smo da je predsjednik Alija Izetbegović ubojici dao tri pomilovanja, a nakon četvrtog, od predsjednika FBiH Ejupa Ganića, oslobođen je. Kvalifikacija zločina i sve to što se događalo, samo govori da je suđenje bilo predstava za javnost, s ciljem da se pažnja skrene s onih koji su najodgovorniji, s naredbodavaca. To je osnovni razlog zašto ponovo pokrećemo ovaj proces i zašto ćemo istrajavati na njemu, objašnjava gvardijan Nikica, kojeg, kako piše Oslobođenje, na razgovor nije primio glavni tužitelj Goran Salihović, nego tužitelj Mirko Lečić sa suradnicom, kojima je on prenio dodatna saznanja/svjedočanstvo da je ubojstvo fratara bilo planirano.
– Nekoliko dana nakon moje posjete Tužiteljstvu iz dva izvora, a, da budem precizan do kraja, riječ je o Hrvatima, upozoren sam da ne insistiram na pronalaženju naredbodavaca. No, to je samo pojačalo našu odlučnost da nastavimo. Konačno, ubijeni fratri zadužili su ne samo franjevce nego sve čestite ljude u BiH da se istraje na punoj istini o njihovoj smrti, smatra gvardijan, napominjući da je kratko vrijeme prije njihovog ubojstva, s fra Nikicom Miličevićem razgovarala ondašnja novinarka TVSA Borka Rudić.
Dijelovi tog intervjua su u spomenutom dokumentarnom filmu, kao što su se našli i 1995. godine, kada je o tom ratnom zločinu pisao The New York Times.
– Sjećam se dobro da sam pješice iz Dusine tada došla u Fojnicu. Napravili smo više priloga, o Samostanu, bolnici, Zavodu Drin, kaže Rudić za 2oslobođenje”, dodajući da se fra Nikola u prvo vrijeme nećkao.
– Bio je, očito, uplašen, a iz svega što je govorio u kameru i mimo nje, bilo je očita njegova i, kako se izražavao, želja “njegovog prijatelja”, fojničkog hodže, da Fojnicu sačuvaju od utjecaja politike. Bilo je također jasno, iz njegovih riječi, da je sve ono što je tada snašlo i njega i kompletnu Fojnicu, bilo u rukama nekoga izvan nje. Nije krio nezadovoljstvo politikom međunarodne zajednice, govori Rudić, a gvardijan Nikica nastavlja da se iz fra Miličevićevih riječi, ali i djela, najbolje vidjelo kakav je on bio, kao i fra Leon, čije su posljednje riječi bile: “Nisam ništa kriv.” (A fra Nikica je, nakon što mu je ubojica rekao da će ga ubiti, odgovorio: “Ubij!”)
Jedina domovina
– Pokojni fra Leon je prvi istaknuo zastavu s ljiljanima i postavio ju je na zidu Samostana da bi se vidjela iz svakog dijela Fojnice, a pokojni fra Nikica je uvijek govorio o Bosni kao njegovoj jedinoj domovini, ističe fra Vujica, ogorčen sporošću bh. organa.
– Ovdje su nam došli jednom, razgovarali su sa fra Tomislavom Trogrlićem i s Markom Perićem i svaki put poslije kada bih zvao Tužiteljstvo, tužiteljica Mladina mi kaže: Strpite se, a znate i vi tko je naredbodavac. Ja kažem: Pa, da znam, ne bismo se vama obraćali. Drugi put ispada da je na bolovanju, pa onda na sastanku… Ispada, uzaludno je zvati. Ali, kako ne zvati? Ne vršim time ni na koga pritisak, samo mislim da je to moja dužnost, govori fra Vujica, navodeći nekoliko činjenica, vrlo važnih za eventualnu istragu, o kojima je on informirao Tužiteljstvo. Da ne bismo ometali tu istragu, samo jednu ćemo izdvojiti:
– Bivši zapovjednik 303. MBABiH Hasib Mušinbegović je jedne prilike rekao za Večernji list da je njemu savjest čista, da zločin nije učinjen po njegovoj naredbi, nego da su ubojice taj dan izuzete iz jedinice. Tko ih je izuzeo? Zašto, pita fra Vujica.
Stigao je i odgovor iz Tužiteljstva BiH.
– Trebate znati da su za ubojstvo fratara dvije osobe pravomoćno osuđene za taj zločin, te da je predmet u tom segmentu pravomoćno okončan. Tužiteljstvo BiH nema saznanja tko je nalogodavac navedenih ubojstava. Tužiteljstvo BiH svakako će poduzeti sve što je u našoj mogućnosti, kako bi se pronašli eventualni nalogodavci zločina, ukoliko ih je bilo, stoji u odgovoru Borisa Grubešića, glasnogovornika Tužiteljstva BiH.
Fra Vujica podsjeća kako je pokojni fra Miličević novinarki Rudić izrazio nadu da će se zlo koje se tada događalo prevladati, samo treba truda.
– Ja mislim da treba i puna istina o svakom ratnom zločinu, kaže gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici./HMS/
Vrhovni vojni sud u Sarajevu je za ovo kazneno djelo 1994. i 1995. godine procesuirao Miralema Čengića osudivši ga na 12 godina zatvora, te Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Međutim, sadašnji gvardijan ovog samostana fra Nikica Vujica, a na osnovu odluke kapitula, vrhovnog samostanskog tijela, 2013. je od nadležnih zatražio pokretanje nove istrage, piše sarajevsko “Oslobođenje”.
– Sve to i meni teško pada, ali je još teže svaki dan prolaziti hodnikom i pored vrata gdje su svirepo ubijeni članovi tadašnje uprave Samostana, koji su bili oličenje dobrote i patriotizma, Bosanci, kako se to kaže, od glave do pete. I pritom znati da su naredbodavci tog zločina neotkriveni, ističe fra Vujica, u izjavi za sarajevski list,napominjući da je ideja o rasvjetljavanju istine rođena tijekom priprema za dvadesetu godišnjicu ubojstva.
Upozorenja
– Uvijek nas je pogađalo to što se od samoga početka ovaj, po svemu, ratni zločin nije tako ni kvalificirao, nego se na njega gledalo kao na ubojstvo učinjeno u krčmi, govori fra Nikica, koji je Centru za istraživanje zločina pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Tužiteljstvu BiH dostavio dokumentaciju do koje su u Samostanu došli zatraživši je od Kantonalnog suda u Sarajevu (pravnog sljednika Vojnog suda).
A to su učinili zato što su namjeravali izdati knjigu “Pucnji u fratre” (Zorana Oroza) i uraditi dokumentarni film “Nepogubljena dobrota” Branke Jukić sa TV KISS.
– Kopirali su nam u Sudu sve što smo zatražili i, kada smo u Samostanu dobro proučili taj materijal, ostali smo zapanjeni. Našli smo da je predsjednik Alija Izetbegović ubojici dao tri pomilovanja, a nakon četvrtog, od predsjednika FBiH Ejupa Ganića, oslobođen je. Kvalifikacija zločina i sve to što se događalo, samo govori da je suđenje bilo predstava za javnost, s ciljem da se pažnja skrene s onih koji su najodgovorniji, s naredbodavaca. To je osnovni razlog zašto ponovo pokrećemo ovaj proces i zašto ćemo istrajavati na njemu, objašnjava gvardijan Nikica, kojeg, kako piše Oslobođenje, na razgovor nije primio glavni tužitelj Goran Salihović, nego tužitelj Mirko Lečić sa suradnicom, kojima je on prenio dodatna saznanja/svjedočanstvo da je ubojstvo fratara bilo planirano.
– Nekoliko dana nakon moje posjete Tužiteljstvu iz dva izvora, a, da budem precizan do kraja, riječ je o Hrvatima, upozoren sam da ne insistiram na pronalaženju naredbodavaca. No, to je samo pojačalo našu odlučnost da nastavimo. Konačno, ubijeni fratri zadužili su ne samo franjevce nego sve čestite ljude u BiH da se istraje na punoj istini o njihovoj smrti, smatra gvardijan, napominjući da je kratko vrijeme prije njihovog ubojstva, s fra Nikicom Miličevićem razgovarala ondašnja novinarka TVSA Borka Rudić.
Dijelovi tog intervjua su u spomenutom dokumentarnom filmu, kao što su se našli i 1995. godine, kada je o tom ratnom zločinu pisao The New York Times.
– Sjećam se dobro da sam pješice iz Dusine tada došla u Fojnicu. Napravili smo više priloga, o Samostanu, bolnici, Zavodu Drin, kaže Rudić za 2oslobođenje”, dodajući da se fra Nikola u prvo vrijeme nećkao.
– Bio je, očito, uplašen, a iz svega što je govorio u kameru i mimo nje, bilo je očita njegova i, kako se izražavao, želja “njegovog prijatelja”, fojničkog hodže, da Fojnicu sačuvaju od utjecaja politike. Bilo je također jasno, iz njegovih riječi, da je sve ono što je tada snašlo i njega i kompletnu Fojnicu, bilo u rukama nekoga izvan nje. Nije krio nezadovoljstvo politikom međunarodne zajednice, govori Rudić, a gvardijan Nikica nastavlja da se iz fra Miličevićevih riječi, ali i djela, najbolje vidjelo kakav je on bio, kao i fra Leon, čije su posljednje riječi bile: “Nisam ništa kriv.” (A fra Nikica je, nakon što mu je ubojica rekao da će ga ubiti, odgovorio: “Ubij!”)
Jedina domovina
– Pokojni fra Leon je prvi istaknuo zastavu s ljiljanima i postavio ju je na zidu Samostana da bi se vidjela iz svakog dijela Fojnice, a pokojni fra Nikica je uvijek govorio o Bosni kao njegovoj jedinoj domovini, ističe fra Vujica, ogorčen sporošću bh. organa.
– Ovdje su nam došli jednom, razgovarali su sa fra Tomislavom Trogrlićem i s Markom Perićem i svaki put poslije kada bih zvao Tužiteljstvo, tužiteljica Mladina mi kaže: Strpite se, a znate i vi tko je naredbodavac. Ja kažem: Pa, da znam, ne bismo se vama obraćali. Drugi put ispada da je na bolovanju, pa onda na sastanku… Ispada, uzaludno je zvati. Ali, kako ne zvati? Ne vršim time ni na koga pritisak, samo mislim da je to moja dužnost, govori fra Vujica, navodeći nekoliko činjenica, vrlo važnih za eventualnu istragu, o kojima je on informirao Tužiteljstvo. Da ne bismo ometali tu istragu, samo jednu ćemo izdvojiti:
– Bivši zapovjednik 303. MBABiH Hasib Mušinbegović je jedne prilike rekao za Večernji list da je njemu savjest čista, da zločin nije učinjen po njegovoj naredbi, nego da su ubojice taj dan izuzete iz jedinice. Tko ih je izuzeo? Zašto, pita fra Vujica.
Stigao je i odgovor iz Tužiteljstva BiH.
– Trebate znati da su za ubojstvo fratara dvije osobe pravomoćno osuđene za taj zločin, te da je predmet u tom segmentu pravomoćno okončan. Tužiteljstvo BiH nema saznanja tko je nalogodavac navedenih ubojstava. Tužiteljstvo BiH svakako će poduzeti sve što je u našoj mogućnosti, kako bi se pronašli eventualni nalogodavci zločina, ukoliko ih je bilo, stoji u odgovoru Borisa Grubešića, glasnogovornika Tužiteljstva BiH.
Fra Vujica podsjeća kako je pokojni fra Miličević novinarki Rudić izrazio nadu da će se zlo koje se tada događalo prevladati, samo treba truda.
– Ja mislim da treba i puna istina o svakom ratnom zločinu, kaže gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici./HMS/
