U opširnom članku koji je objavio Wired, a za koji je Alexander odbio govoriti, navodi se da je ovaj general u posljednjih osam godina stvorio obavještajno carstvo na tvrdnji da je ranjivost SAD-a prema cyber napadima takva da zahtijeva da obavještajne službe dobiju veće ovlasti.
"Nikad prije netko u američkom obavještajnom sustavu nije došao tako blizu toj razini moći, broju ljudi pod komandom, širini vladavine, dužini te vladavine i dubini tajnovitosti", navodi autor članka.
Ilegalno prisluškivao, lagao Kongresu... i dobivao odlikovanja
Sve je počelo 2001. godine kad je Alexander kao general s jednom zvijezdom zapovijedao INSCOM-om, vojnom obavještajnom službom koja broji oko 10.700 špijuna. Nakon napada na njujorške blizance 2001., služba počinje s ilegalnim nadzorom svih komunikacija, u čemu joj pomažu telekomunikacijske kompanije kojima je Kongres retroaktivno dao imunitet zbog ilegalnog prisluškivanja.
Godine 2003. tadašnji ministar obrane Donald Rumsfeld imenuje Alexandera na najvišu poziciju u vojnom obavještajnom sektoru, a dvije godine kasnije (sada general s tri zvijezde) postaje direktor NSA. Tamo nastavlja program ilegalnog nadzora nad komunikacijama, istovremeno lažući Kongresu. Zastupnik kongresa Rush Holt naknadno je kazao da su njegovi odgovori ismijali nadzor koji bi trebao provoditi Kongres.
'Što god je Keith zatražio, Keith je dobio'
Do svibnja 2010. godine, Alexander je (sada general s četiri zvijezde) pod komandu dobio i novoosnovanu cyber komandu USCYBERCOM, koja broji 14.000 zaposlenika. Još 2007. godine je najavio da će SAD dominirati cyberspaceom, a u tome su mu pomogli i kolege s vojne akademije West Point iz generacije 1974.: David Petraeus, kao šef CIA-e (dao ostavku nakon seks-skandala), te Martin Dempsey, kao načelnik Združenog štaba američke vojske.
"U zezanciji smo ga zvali Kralj Alexander – ne bezrazložno, jer što god je Keith zatražio, Keith je dobio. Znali smo zapanjeni promatrati što je sve uspio dobiti od Kongresa, Bijele kuće, na trošak svih drugih", kazao je za Wired bivši visoki dužnosnik CIA-e koji je htio ostati anoniman.
Danas 61-godišnji Alexander trebao bi otići u mirovinu 2014. godine, a njegovo naslijeđe će biti oružje koje je sposobno izazvati "cyber Pearl Harbor", kako je u jednom intervjuu o opasnostima digitalnog rata kazao bivši šef CIA-e Leon Panetta.
Virusi koji mogu nanijeti fizičku štetu i gubitke života
Naime, Alexanderovi su obavještajci godinama razvijali ubojiti virus koji je sposoban nanijeti fizičku štetu napadnutim ciljevima. Riječ je o virusu Stuxnet, koji je otkriven 2010. godine, a koji je 2006. godine 'pušten' na iranske nuklearne pogone u Natanzu. Taj je virus uništio na tisuće centrifuga za obogaćivanje nuklearnog materijala. Iako američki dužnosnici nisu nikad službeno priznali autorstvo nad tim virusom, u intervjuu za The New York Times jedan je visoki dužnosnik iz Obamine administracije priznao da je SAD bio iza tog napada. Inače, virus je otkriven tek 2010. godine kad se počeo multiplicirati i širiti po drugim kompjutorima.
U kolovozu 2012. je ubojiti virus pušten na Saudi Aramco, golemu saudijsku državnu naftnu kompaniju, gdje je napao 30.000 kompjutora i pobrisao tri četvrtine svih pohranjenih podataka, ostavivši na njihovom mjestu sliku zapaljene američke zastave. Nekoliko dana kasnije pogođen je RasGas, golema katarska kompanija koja izvlači plin. Stručnjaci su za napade okrivili Iran, ali su iranski diplomati odbili takve optužbe. Uslijedili su potom i napadi na najveće američke financijske kuće.
"Kolektivni rezultat ovih napada mogao bi biti cyber Pearl Harbor, napad koji bi mogao uzrokovati fizičku štetu i gubitak života", komentirao je u studenom 2012. bivši šef CIA-e Leon Panetta. Ako je Stuxnet bio dokaz tog koncepta, piše Wired, onda je dokazao i da jedan uspješni napad uvijek rađa novi.
Da razlog za brigu postoji, potvrdio je i Alexander, koji je u svibnju otkrio da su nepoznati hakeri upali u Nacionalni inventar brana, u kojem se navode slabosti 13.991 brane u SAD-u, te potencijalni broj mrtvih ako bi došlo do nesreće ili napada na njih.
M.P./Wired
