Buknuli su požari, a nuklearno gorivo gorjelo je dulje od deset dana te je oslobodilo radioaktivnost jednaku eksploziji najmanje 200 bomba bačenih na Hiroshimu. Radijacija je onečistila velik dio Europe, najviše Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju.
Radioaktivna prašina i pepeo raspršili su se na području većem od 200.000 četvornih kilometara. Radioaktivne čestice pronađene su i u Irskoj i Škotskoj. U eksploziji je poginuo jedan radnik, čije tijelo nikada nije pronađeno. Drugi je umro nekoliko sati poslije u bolnici. Prvi vatrogasci bili su izloženi golemoj količini radioaktivnosti, a idućih je tjedana umrlo 28 osoba.
Vlasti tadašnjega Sovjetskog Saveza, u čijem je sastavu bila Ukrajina, šutjele su. Evakuacija 48.000 stanovnika počela je tek sutradan. Za Praznik rada, 1. svibnja, školska djeca diljem Ukrajine održala su redovitu smotru, a Mihail Gorbačov, posljednji sovjetski predsjednik, šutio je o katastrofi sve do 14. svibnja. Na uzbunu je zazvonila Švedska 28. travnja, kada je izmjerila neuobičajenu razinu radioaktivnosti. Tada je sovjetska novinska agencija TASS objavila šturu vijest o nesreći u Černobilu.
Nad oštećenim reaktorom u kratkom vremenu sagrađen je sarkofag koji je trebao štiti okoliš od daljnje radijacije, a između njega i zgrada, koje su i dalje bile u uporabi, sagrađena je betonska barijera debljine 200 metara. Elektrana je potpuno prestala raditi tek 2000. godine.
Posljednjih godina znanstvenici koji proučavaju to područje zamijetili su kako se biljni i životinjski svijet počeo zapanjujuće naglo oporavljati, a naselile su ga i životinje koje su bile pred izumiranjem. U černobilskom reaktoru 4 trenutačno se nalazi oko 135 tona visokoradioaktivnog urana i plutonija. Sarkofag koji ga pokriva star je 20, a procijenjeni mu je rok trajanja 30 godina. (HRT.hr)
