Goran Iđetić iz Vareša nakon rata radio je u jednoj ljevaonici. Kada se razbolio dobio je otkaz u firmi. Od tada bivši pripadnik HVO-a nema ni jednu marku redovnih primanja. Njegovo srce radi samo sa 20 posto kapaciteta i hitno mu je potrebna pomoć kako bi ugradio aparat.
Liječnici mu traže 18000 KM koje on ni u snu ne može osigurati. Kada smo ga pitali koliko novaca ima u džepu izvadio je jednu konvertibilnu marku. Goran nije sam bez primanja.
Njegov prijatelj Slavko Malić povratnik u Vareš također živi bez ikakvih primanja. Preživljava s jednim ručkom od Pomozi.ba a drva sam sječe u obližnjoj šumi. Kada se vratio u Vareš posjetio je komunalno poduzeće gdje je radio prije rata kao vodoinstalater.
Prvo pitanje novog direktora bilo je gdje si se i za koga borio. Kada je rekao nikada ga više nisu pozvali a prošlo je 20 godina. Prijavio se za rad u rudniku zlata ali ni nakon dvije godine nije dobio odgovor.
Liječnici mu traže 18000 KM koje on ni u snu ne može osigurati. Kada smo ga pitali koliko novaca ima u džepu izvadio je jednu konvertibilnu marku. Goran nije sam bez primanja.
Njegov prijatelj Slavko Malić povratnik u Vareš također živi bez ikakvih primanja. Preživljava s jednim ručkom od Pomozi.ba a drva sam sječe u obližnjoj šumi. Kada se vratio u Vareš posjetio je komunalno poduzeće gdje je radio prije rata kao vodoinstalater.
Prvo pitanje novog direktora bilo je gdje si se i za koga borio. Kada je rekao nikada ga više nisu pozvali a prošlo je 20 godina. Prijavio se za rad u rudniku zlata ali ni nakon dvije godine nije dobio odgovor.
