Kao običnog građanina zainteresirao me javni poziv načelnika općine da sudjelujem u javnoj raspravi, tako sam 13.12.2016. god. bio sudionik rasprave o Nacrtu proračuna naše općine Prozor-Rama za 2017.god. Dolaskom u dvoranu KSC u Prozoru ostao sam zatečen vrlo slabim odazivom, po mojoj procijeni nazočilo je otprilike pedesetak osoba. Možda se slab odaziv može povezati sa činjenicom da je bio utorak 11,00 sati.
Javnu raspravu vodio je načelnik Jozo Ivančević uz pomoć njegovih pomoćnika, ekonomista Juričića i Zane. Po slobodnoj procjeni i atmosferi koja je bila prisutna u dvorani, sudionici rasprave bili su uglavnom simpatizeri općinskog načelnika Ivančevića.
Da je moja prosudba točna uvjerili su me sudionici rasprave koji su zasipali načelnika hvalospjevima, bilo je i onih koji su molili za neki komadić asfalta, neku uličnu svjetiljku, saniranje nekakvog kanala i da ne nabrajam sitne pojedinačne interese. Načelnik Ivančević je strpljivo slušao, potom odgovarao i nikog nije prekidao u raspravi, a moram priznaz da je bilo i mučnih pitanja.
Budući da sam se pripremao za javnu raspravu, pozorno analizirao nacrt proračuna, došao sam da raspravljam i da dam neki prijedlog, oni koji me dobro poznaju sigurno znadu da nisam došao tražiti ništa osobno za sebe, niti za bilo kakav uski interes.
Pokušava sam dobiti riječ, moja ruka je bila u zraku više puta s namjerom da dobijem riječ, u jednom trenutku sam pomislio da neću dobiti riječ, jer sam primjetio u samom početku da predvoditelji rasprave nisu oduševljeni mojom nazočnošću.
Ipak sam dobio riječ i mikrofon.
Na početku sam pozdravio sve nazočne te sam rekao slijedeće: “Gospodine načelniče ja nisam došao ništa tražiti već samo kazati, Vas vaši ekonomski, savjetnici loše savjetuju, pa ste uradili katastrofalan i nepravedan Nacrt proračuna općine Prozor-Rama za 2017. godinu., podkrijepit ću to slijedećim činjenicama: Po nacrtu proračuna za 2017. planirani prihodi iznose 23.438.000,00 KM, u našoj općini je stopa nezaposlenosti veća od 60%, Vi planirate sa 400.000,00 KM potaknut zapošljavanje, a izdvajate 1,7% proračuna za zapošljavanje. „Zastrašujuće“ ekonomsko znanje, značajniji iznos transfera planirate vjerskim zajednicama nego poticaje za zapošljavanje, tu Vam pada svaka ekonomska teorija.
Općina Prozor-Rama ima izuzetne turističke potencijale, a transfer za turizam iznosi sramotnih 50.000,00 KM identično koliko i općinski troškovi reprezentacija. Drugi potencijal poljoprivreda (proizvodnja ekološki zdrave hrane ), također mizeran iznos.“
Nakon toga pokušao sam određenim primjerima sugeriret, rekao sam: „Nacrt proračuna je oportunistički, stvara velik oportunitetni trošakove, što znači da ulaganjem u asfaltiranja, podizanje betonski zidova gdje treba i netreba, umjesto poticanja zapošljavanja dovodi do gubitka najvažnijeg gospodarskog resursa za razvoj, to je ljudski potencijal.
Predložio sam da se poticaji za zapošljavanje usmjere u obiteljska gospodarstva, a na temelju vlastitih iskustava radno mjesto u našoj općini košta 30.000,00 KM, odnosno moguće je pokrenuti privatni posao. Znači kad bi iz proračuna izdvojili 3.000.000,00 KM zaposlilo bi se 100 osoba. Nema tog investitora koji će doć u našu općinu i zaposlit 100 osoba.“
Načelnik dobacuje „eto ti zaposli 100 ljudi ja ću dati pare“.
Ja nastavljam. „Prilog ovoj tvrdnji je izjava dekanice Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Banjoj Luci, Marije Knežević u razgovoru za Fenu, upozorava da je seoski turizam u kombinaciji sa poljoprivrednom proizvodnjom, agroturizmom i energetikom siguran generator održivog razvoja BiH za duže razdoblje. Ako to ne prepoznamo stranci će doći gospodariti našom zemljom, a mi ćemo biti najamnici na vlastitom ognjištu.“ Često se može čuti iz znanstvenih gospodarskih krugova ''preživjet će oni koji imaju komad zemlje u blizini izvor pitke vode“ to dokazuju globalne katastrofe, koje te ljude, gotovo i ne dotiču. Dakle obiteljsko gospodarstvo je naj otpornije i naj fleksibilnije na sve vrste gospodarskih poremećaja.
Ovdje negdje sam grubo prekinut gdje mi gospodin načelnik Ivančević uzima riječ i kaže sljedeće: „Daj Šekelja šta ti pričaš, ni ono tvoje tamo nije prijavljeno, nije općina dužna zapošljavat, a nećeš mi ti određivat kome ću ja davat. Ja sam vjerskim zajednicama davao i davat ću koliko ja hoću rekao je načelnik.“ Moram priznat da sam bio zatečen uzrujanošću načelnika budući da je do tog trenutka bio strpljiv, nakon toga je iznio određene ne istine na moj račun te zbog toga očekujem bar ispriku.
Budući da načelnik Ivančević nije želio argumentiranu i odgovornu raspravu što je bilo jasno i samim odabirom termina rasprave,utorak 11,00 sati. Naravno, oporbene strukture ne može ništa opravdati što se nisu pojavile na raspravi. Za teško stanje u općini,odgovorna je i oporba, bez jake i aktivne oporbe nema ni jake vlasti ( zato je sva ova bahatost ).
Načelniku moram kazati ono što on očito ne zna, a to je slijedeće: Općina je institucionalni oblik ljudske zajednice, a vlast u njoj izgrađuje, stvara društveni i gospodarski sustav, brine se o njihovu ostvarenju. Temeljna, da ne kažem jedina zadaća vlasti jest: izgraditi i ostvariti sustav koji će osigurati biološku, materijalnu i duhovnu obnovu ljudi koji se u datoj općini rađaju i žive. U suprotnom ona nije produktivna, već je štetna. Gospodine načelniče, loša vremena i nasljeđe ne mogu biti razlozi za vlastite slabosti, vremena su uvjek loša za loša gospodara. Suglasno datim konstatacijama što reći o sadašnjem zapošljavanju mladih i o mogućim koracima prema boljem sutra.
Zaposlenost izriče potpunu i optimalnu upotrebu obaju proizvodnih resursa. U našoj općini ljudski je resurs, uključujuć njegovu kakvoću znanje i stručnost, dostatan ali je nezaposlen. Ostaje za razmatranje drugi resurs a to je kapital. Nacrt proračuna svjedoči kako ga imamo dovoljno za visok stupanj uposlenosti ljudskog resursa. (dr.sc Stiepo Andrijić, svjetlo riječi)
Zašto je situacija alarmantna? Naravno krivnja je na vlasti!
Činjenica da masovni odlazak Hrvata iz Rame, nije uopće tema među hrvatskim političarima (uz rijrtke izuzetke) ne čudi, jer tu politiku nikad nisu ni zanimali konkretni ljudi nego isključivo proračun budući da velika većina naših političara ima stanove i kuće po Hrvatskoj, a djeca im studiraju i žive u EU.
Ipak iznenađuje da o ovome šute i predstavnici Katoličke crkve, dugoročno gledano ona ostaje bez svojih vjernika, Crkva su ljudi, nisu crkvene građevine. Utjecaj crkvenih i općenito vjerskih službenika na „narodne mase“ veći je i opasniji od utjecaja političara jer bez njihove asistencije mnogo toga nebi političari uspjeli nametnuti kao ispravno,poželjno ili vitalno važno.
Ono međutim u čemu zakazuju današnje religijske zajednice pa tako i predstavnici Katoličke crkve jest ozbiljna i temeljitija kritika političkih struktura vlasti, koja je izravno odgovorna za iseljavanje, siromaštvo i nezaposlenost. O tim problemima predstavnici Crkve uglavnom šute, jer bi se morali „sukobiti“ s vlašću koja ih financira i sa onima koji su osiromašili to društvo. Često ih darivaju, jer bih u konačnici riskirali svoj status povlašteni u tome društvu. Naravno, i u Crkvi postoje ljudi koji upozoravaju na ove probleme i o nužnosti suočavanja sa istima, a s obzirom na težinu situacije to nije dovoljno. (Drago Bojić, zlato i tamjan)
Biti izabran od bližnjega, biti izabran od Boga,bit izabran na izborima, ulijeva ponos, ali krije i opasnost oholosti, zaborava onoga koji nas je izabrao, svođenje svega pod svoje zasluge. Čini nam se ponekad da su drugi dužni izabrati baš nas ili bismo radije da nas netko drugi izabere a ne baš ovi. Za mnoge od nas izbor za nešto i nekoga jest privilegij da možemo činit što nam se svidi, sve do okretanja protiv, pa i mržnje prema onom koji nas je izabrao ( Fra.Ivan Šarščević, Svjetlo riječi, lipanj 2000.god.)
Gospodine načelniče ovakvim proračunom Vi ste se okrenuli protiv onih koji su Vas izabrali. Stvarnim plodom i istinskom srećom rađa samo ono gdje smo odgovorili na izbor.Naiđu situacije u kojima uviđamo da ne možemo više po starom, u kojima smo nukani donijeti temeljitiju odluku. Pred nužnošću promjene dosadašnjeg, ne stojimo samo kao pojedinci nego i kao i zajednica, kao narod. Ovako nepravednu raspodjelu našeg novca, potrebno je zaustaviti i instituirati kako bi postigli pravedniju raspodjelu,moramo učinit sve da to promjenimo.
Budući da naši vodeći ljudi ostaju uvjek isti, nama je stalno jednako, zapravo nije nam stalno jednako, nego nam biva gore jer živimo u vremenu, u povijesti, u kojoj se može samo napredovati ili nazadovati. Oni koji ne žele mijenjati sebe, vode nas natrag u divlje stanje bespravlja i nasilja. U demokratskim zemljama ljudi daju ostavke čim ne uspije posao ili stranka koju vode. Samo kod nas oni neuspješni vode svoje firme i stranke (fra Mile Babić, ožujak 2001. Svjetlo riječi).
Ovo nisu javne ili državne pare, ovo su naše pare. Oni koji su pokopali sve što su vodili, Zane i Juričić grobari Vitexa, Pronija i Putnika sahranjuju polako, ali sigurno i našu općinu.
Još ću navest jednu zgodu sa starim Đoćkanom i Jarcom.
Klao stari Đoćkan jarca koji se jako trzo. Kaže njemu Đoćkan: „Nemoj se ti trzat. Tebe tvoj Đoćkan kolje.“
Trznimo se malo! Ili se nećemo trzat?! Kolju nas naši ekonomisti!
Odgovor ostaje na svima nama, a načelniku još jednom pitanje: Tko će nas osloboditi od Vaših ekonomista?
Poštovani vijećnici općine Prozor-Rama, Vi asistirate ekonomistima!!!
Stoga poštovani sugrađani, članovi vjerskih institucija, udruge građana, braniteljske udruge, u ime građanske inicijative „Za pravedniju raspodjelu općinskog proračuna“ vrijedi organizirati javnu tribinu.
O terminu održavanja tribine biti će te blagovremeno obavješteni.
Svim katolicima želim sretan i blagoslovljen Božić i Božićne Blagdane
Javnu raspravu vodio je načelnik Jozo Ivančević uz pomoć njegovih pomoćnika, ekonomista Juričića i Zane. Po slobodnoj procjeni i atmosferi koja je bila prisutna u dvorani, sudionici rasprave bili su uglavnom simpatizeri općinskog načelnika Ivančevića.
Da je moja prosudba točna uvjerili su me sudionici rasprave koji su zasipali načelnika hvalospjevima, bilo je i onih koji su molili za neki komadić asfalta, neku uličnu svjetiljku, saniranje nekakvog kanala i da ne nabrajam sitne pojedinačne interese. Načelnik Ivančević je strpljivo slušao, potom odgovarao i nikog nije prekidao u raspravi, a moram priznaz da je bilo i mučnih pitanja.
Budući da sam se pripremao za javnu raspravu, pozorno analizirao nacrt proračuna, došao sam da raspravljam i da dam neki prijedlog, oni koji me dobro poznaju sigurno znadu da nisam došao tražiti ništa osobno za sebe, niti za bilo kakav uski interes.
Pokušava sam dobiti riječ, moja ruka je bila u zraku više puta s namjerom da dobijem riječ, u jednom trenutku sam pomislio da neću dobiti riječ, jer sam primjetio u samom početku da predvoditelji rasprave nisu oduševljeni mojom nazočnošću.
Ipak sam dobio riječ i mikrofon.
Na početku sam pozdravio sve nazočne te sam rekao slijedeće: “Gospodine načelniče ja nisam došao ništa tražiti već samo kazati, Vas vaši ekonomski, savjetnici loše savjetuju, pa ste uradili katastrofalan i nepravedan Nacrt proračuna općine Prozor-Rama za 2017. godinu., podkrijepit ću to slijedećim činjenicama: Po nacrtu proračuna za 2017. planirani prihodi iznose 23.438.000,00 KM, u našoj općini je stopa nezaposlenosti veća od 60%, Vi planirate sa 400.000,00 KM potaknut zapošljavanje, a izdvajate 1,7% proračuna za zapošljavanje. „Zastrašujuće“ ekonomsko znanje, značajniji iznos transfera planirate vjerskim zajednicama nego poticaje za zapošljavanje, tu Vam pada svaka ekonomska teorija.
Općina Prozor-Rama ima izuzetne turističke potencijale, a transfer za turizam iznosi sramotnih 50.000,00 KM identično koliko i općinski troškovi reprezentacija. Drugi potencijal poljoprivreda (proizvodnja ekološki zdrave hrane ), također mizeran iznos.“
Nakon toga pokušao sam određenim primjerima sugeriret, rekao sam: „Nacrt proračuna je oportunistički, stvara velik oportunitetni trošakove, što znači da ulaganjem u asfaltiranja, podizanje betonski zidova gdje treba i netreba, umjesto poticanja zapošljavanja dovodi do gubitka najvažnijeg gospodarskog resursa za razvoj, to je ljudski potencijal.
Predložio sam da se poticaji za zapošljavanje usmjere u obiteljska gospodarstva, a na temelju vlastitih iskustava radno mjesto u našoj općini košta 30.000,00 KM, odnosno moguće je pokrenuti privatni posao. Znači kad bi iz proračuna izdvojili 3.000.000,00 KM zaposlilo bi se 100 osoba. Nema tog investitora koji će doć u našu općinu i zaposlit 100 osoba.“
Načelnik dobacuje „eto ti zaposli 100 ljudi ja ću dati pare“.
Ja nastavljam. „Prilog ovoj tvrdnji je izjava dekanice Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Banjoj Luci, Marije Knežević u razgovoru za Fenu, upozorava da je seoski turizam u kombinaciji sa poljoprivrednom proizvodnjom, agroturizmom i energetikom siguran generator održivog razvoja BiH za duže razdoblje. Ako to ne prepoznamo stranci će doći gospodariti našom zemljom, a mi ćemo biti najamnici na vlastitom ognjištu.“ Često se može čuti iz znanstvenih gospodarskih krugova ''preživjet će oni koji imaju komad zemlje u blizini izvor pitke vode“ to dokazuju globalne katastrofe, koje te ljude, gotovo i ne dotiču. Dakle obiteljsko gospodarstvo je naj otpornije i naj fleksibilnije na sve vrste gospodarskih poremećaja.
Ovdje negdje sam grubo prekinut gdje mi gospodin načelnik Ivančević uzima riječ i kaže sljedeće: „Daj Šekelja šta ti pričaš, ni ono tvoje tamo nije prijavljeno, nije općina dužna zapošljavat, a nećeš mi ti određivat kome ću ja davat. Ja sam vjerskim zajednicama davao i davat ću koliko ja hoću rekao je načelnik.“ Moram priznat da sam bio zatečen uzrujanošću načelnika budući da je do tog trenutka bio strpljiv, nakon toga je iznio određene ne istine na moj račun te zbog toga očekujem bar ispriku.
Budući da načelnik Ivančević nije želio argumentiranu i odgovornu raspravu što je bilo jasno i samim odabirom termina rasprave,utorak 11,00 sati. Naravno, oporbene strukture ne može ništa opravdati što se nisu pojavile na raspravi. Za teško stanje u općini,odgovorna je i oporba, bez jake i aktivne oporbe nema ni jake vlasti ( zato je sva ova bahatost ).
Načelniku moram kazati ono što on očito ne zna, a to je slijedeće: Općina je institucionalni oblik ljudske zajednice, a vlast u njoj izgrađuje, stvara društveni i gospodarski sustav, brine se o njihovu ostvarenju. Temeljna, da ne kažem jedina zadaća vlasti jest: izgraditi i ostvariti sustav koji će osigurati biološku, materijalnu i duhovnu obnovu ljudi koji se u datoj općini rađaju i žive. U suprotnom ona nije produktivna, već je štetna. Gospodine načelniče, loša vremena i nasljeđe ne mogu biti razlozi za vlastite slabosti, vremena su uvjek loša za loša gospodara. Suglasno datim konstatacijama što reći o sadašnjem zapošljavanju mladih i o mogućim koracima prema boljem sutra.
Zaposlenost izriče potpunu i optimalnu upotrebu obaju proizvodnih resursa. U našoj općini ljudski je resurs, uključujuć njegovu kakvoću znanje i stručnost, dostatan ali je nezaposlen. Ostaje za razmatranje drugi resurs a to je kapital. Nacrt proračuna svjedoči kako ga imamo dovoljno za visok stupanj uposlenosti ljudskog resursa. (dr.sc Stiepo Andrijić, svjetlo riječi)
Zašto je situacija alarmantna? Naravno krivnja je na vlasti!
Činjenica da masovni odlazak Hrvata iz Rame, nije uopće tema među hrvatskim političarima (uz rijrtke izuzetke) ne čudi, jer tu politiku nikad nisu ni zanimali konkretni ljudi nego isključivo proračun budući da velika većina naših političara ima stanove i kuće po Hrvatskoj, a djeca im studiraju i žive u EU.
Ipak iznenađuje da o ovome šute i predstavnici Katoličke crkve, dugoročno gledano ona ostaje bez svojih vjernika, Crkva su ljudi, nisu crkvene građevine. Utjecaj crkvenih i općenito vjerskih službenika na „narodne mase“ veći je i opasniji od utjecaja političara jer bez njihove asistencije mnogo toga nebi političari uspjeli nametnuti kao ispravno,poželjno ili vitalno važno.
Ono međutim u čemu zakazuju današnje religijske zajednice pa tako i predstavnici Katoličke crkve jest ozbiljna i temeljitija kritika političkih struktura vlasti, koja je izravno odgovorna za iseljavanje, siromaštvo i nezaposlenost. O tim problemima predstavnici Crkve uglavnom šute, jer bi se morali „sukobiti“ s vlašću koja ih financira i sa onima koji su osiromašili to društvo. Često ih darivaju, jer bih u konačnici riskirali svoj status povlašteni u tome društvu. Naravno, i u Crkvi postoje ljudi koji upozoravaju na ove probleme i o nužnosti suočavanja sa istima, a s obzirom na težinu situacije to nije dovoljno. (Drago Bojić, zlato i tamjan)
Biti izabran od bližnjega, biti izabran od Boga,bit izabran na izborima, ulijeva ponos, ali krije i opasnost oholosti, zaborava onoga koji nas je izabrao, svođenje svega pod svoje zasluge. Čini nam se ponekad da su drugi dužni izabrati baš nas ili bismo radije da nas netko drugi izabere a ne baš ovi. Za mnoge od nas izbor za nešto i nekoga jest privilegij da možemo činit što nam se svidi, sve do okretanja protiv, pa i mržnje prema onom koji nas je izabrao ( Fra.Ivan Šarščević, Svjetlo riječi, lipanj 2000.god.)
Gospodine načelniče ovakvim proračunom Vi ste se okrenuli protiv onih koji su Vas izabrali. Stvarnim plodom i istinskom srećom rađa samo ono gdje smo odgovorili na izbor.Naiđu situacije u kojima uviđamo da ne možemo više po starom, u kojima smo nukani donijeti temeljitiju odluku. Pred nužnošću promjene dosadašnjeg, ne stojimo samo kao pojedinci nego i kao i zajednica, kao narod. Ovako nepravednu raspodjelu našeg novca, potrebno je zaustaviti i instituirati kako bi postigli pravedniju raspodjelu,moramo učinit sve da to promjenimo.
Budući da naši vodeći ljudi ostaju uvjek isti, nama je stalno jednako, zapravo nije nam stalno jednako, nego nam biva gore jer živimo u vremenu, u povijesti, u kojoj se može samo napredovati ili nazadovati. Oni koji ne žele mijenjati sebe, vode nas natrag u divlje stanje bespravlja i nasilja. U demokratskim zemljama ljudi daju ostavke čim ne uspije posao ili stranka koju vode. Samo kod nas oni neuspješni vode svoje firme i stranke (fra Mile Babić, ožujak 2001. Svjetlo riječi).
Ovo nisu javne ili državne pare, ovo su naše pare. Oni koji su pokopali sve što su vodili, Zane i Juričić grobari Vitexa, Pronija i Putnika sahranjuju polako, ali sigurno i našu općinu.
Još ću navest jednu zgodu sa starim Đoćkanom i Jarcom.
Klao stari Đoćkan jarca koji se jako trzo. Kaže njemu Đoćkan: „Nemoj se ti trzat. Tebe tvoj Đoćkan kolje.“
Trznimo se malo! Ili se nećemo trzat?! Kolju nas naši ekonomisti!
Odgovor ostaje na svima nama, a načelniku još jednom pitanje: Tko će nas osloboditi od Vaših ekonomista?
Poštovani vijećnici općine Prozor-Rama, Vi asistirate ekonomistima!!!
Stoga poštovani sugrađani, članovi vjerskih institucija, udruge građana, braniteljske udruge, u ime građanske inicijative „Za pravedniju raspodjelu općinskog proračuna“ vrijedi organizirati javnu tribinu.
O terminu održavanja tribine biti će te blagovremeno obavješteni.
Svim katolicima želim sretan i blagoslovljen Božić i Božićne Blagdane
Ivan Šekelja
Stavovi izneseni u kolumni su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav portala Rama-Prozor.info
