Zapanjujući su podaci da, unatoč svom bogatstvu, oko 85 posto utrošenog kamena BiH uvozi iz Kine i drugih zemalja. Domaći kamen dajemo drugim zemljama. A dajemo im i kamenoklesare. Dok oni odlaze u zemlje Europske unije, u našoj zemlji ovo zanimanje je deficitarno.
O ovoj temi novinari su razgovarali u Posušju s Franom Orečom, predsjednikim Udruge „Zvuk kamena“, Posušje. On se već 50 godina bavi izučavanjem kamena i nema namjeru odustati.
Ispitali 10 vrsta kamena
”Imali smo ovdje tri vrste, ali smo ispitali 10 vrsta kamena u Posušju. Sada ovo što govorim treba vrijediti za cijelu Hercegovinu. Nećemo ga kupovati, ali ga nećemo ni prodavati. Radi svoj kamen – bio je naš princip dok smo radili, isključivo posuški kamen”, priča Frano, javlja Federalna TV, prenosi Bljesak.info.
Danas su druga vremena, pa se kamen uvozi i to, navodno, kineski.
”Oni imaju takav program da sve moguće vrste kamena koje se nalaze na tržištu kupuju, prerađuju i preprodaju. Mi ne znamo je li to kineski ili nije, samo kažemo jeste kineski kamen”, kaže Frano. T
Tako Hercegovina leži na milijardama eura vrijednim zalihama granita, koji ne znamo iskoristiti. Ali se barem dio kamena koristi u zemljama regije. Granit Jablanica trenutačno radi obnovu kamena na području centra Beograda.
”Imamo izuzetno jak klaster kamena u Hercegovini u Jablanici, Granit poznat u Europi. Rezerve granita u Općini Jablanici su procijenjene na desetak milijardi maraka, plus ostale rezerve drugih vrsta kamena procijenjenih na još desetak milijardi maraka. Od svog bogatstva, potencijala oko 20 milijardi maraka nismo u stanju iskoristiti niti za svoje potrebe, a ne da ga proizvedemo za izvoz”, ističe Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za poduzetništvo i posao Link Mostar.
Manjak kamenorezaca
U Posušju su, na primjer, iz klesarske škole izašle četiri generacije redovnih učenika. Ali je nakon toga interes smanjen.
”Prošli su od obrade kamena: špicanje, štokanje, rezanje, mnogo tih stvari koje su potrebne da bi mogli na kvalitetan način raditi i čak izvoziti vani”, napominje Mario Knezović, ravnatelj Srednje strukovne škole u Posušju.
Izvan BiH još ne izvozi Tomislav Begić, koji je obiteljsku tradiciju nastavio i nije se pokajao.
”Radimo s domaćim kamenom, pretežito restauracije, montaže, pa kad se sve spoji u cjelinu mislim da je to dosta dobar posao. Težak je, ali u zadnje vrijeme se isplati raditi”, ističe on.
Bez ulaganja i pomoći s viših razina vlasti teško da će biti unaprijeđena industrija kamena u našoj zemlji. Bh. kamenoklesari sada mahom rade u Dubrovniku i drugim europskim gradovima. A mi bilježimo gubitke. I ljudi i novca.
O ovoj temi novinari su razgovarali u Posušju s Franom Orečom, predsjednikim Udruge „Zvuk kamena“, Posušje. On se već 50 godina bavi izučavanjem kamena i nema namjeru odustati.
Ispitali 10 vrsta kamena
”Imali smo ovdje tri vrste, ali smo ispitali 10 vrsta kamena u Posušju. Sada ovo što govorim treba vrijediti za cijelu Hercegovinu. Nećemo ga kupovati, ali ga nećemo ni prodavati. Radi svoj kamen – bio je naš princip dok smo radili, isključivo posuški kamen”, priča Frano, javlja Federalna TV, prenosi Bljesak.info.
Danas su druga vremena, pa se kamen uvozi i to, navodno, kineski.
”Oni imaju takav program da sve moguće vrste kamena koje se nalaze na tržištu kupuju, prerađuju i preprodaju. Mi ne znamo je li to kineski ili nije, samo kažemo jeste kineski kamen”, kaže Frano. T
Tako Hercegovina leži na milijardama eura vrijednim zalihama granita, koji ne znamo iskoristiti. Ali se barem dio kamena koristi u zemljama regije. Granit Jablanica trenutačno radi obnovu kamena na području centra Beograda.
”Imamo izuzetno jak klaster kamena u Hercegovini u Jablanici, Granit poznat u Europi. Rezerve granita u Općini Jablanici su procijenjene na desetak milijardi maraka, plus ostale rezerve drugih vrsta kamena procijenjenih na još desetak milijardi maraka. Od svog bogatstva, potencijala oko 20 milijardi maraka nismo u stanju iskoristiti niti za svoje potrebe, a ne da ga proizvedemo za izvoz”, ističe Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za poduzetništvo i posao Link Mostar.
Manjak kamenorezaca
U Posušju su, na primjer, iz klesarske škole izašle četiri generacije redovnih učenika. Ali je nakon toga interes smanjen.
”Prošli su od obrade kamena: špicanje, štokanje, rezanje, mnogo tih stvari koje su potrebne da bi mogli na kvalitetan način raditi i čak izvoziti vani”, napominje Mario Knezović, ravnatelj Srednje strukovne škole u Posušju.
Izvan BiH još ne izvozi Tomislav Begić, koji je obiteljsku tradiciju nastavio i nije se pokajao.
”Radimo s domaćim kamenom, pretežito restauracije, montaže, pa kad se sve spoji u cjelinu mislim da je to dosta dobar posao. Težak je, ali u zadnje vrijeme se isplati raditi”, ističe on.
Bez ulaganja i pomoći s viših razina vlasti teško da će biti unaprijeđena industrija kamena u našoj zemlji. Bh. kamenoklesari sada mahom rade u Dubrovniku i drugim europskim gradovima. A mi bilježimo gubitke. I ljudi i novca.
