Rat u Siriji, kao i svaki rat na Bliskom istoku, ima svoju ekonomsku pozadinu, s obzirom da je riječ o ratu u regiji koji je u neposrednoj blizini najvećih svjetskih nalazišta nafte i plina, blizu kojeg prolaze i gdje se projektiraju mnogobrojni naftovodi i plinovodi. To je dovoljan razlog da i sam rat u Siriji, i sudjelovanje Rusije u njemu, ima neizbježne kratkoročne i dugoročne posljedice po rusku ekonomiju…
Sirija sama po sebi nije velik krupan igrač na svjetskom tržištu fosilnog goriva. Ona je čak i u najsretnijim godinama, početkom 2000-ih, proizvodila tek nešto više od 520 tisuća barela nafte dnevno, što je malo iznad 0,6% količine svjetske proizvodnje nafte. Kada je počeo građanski rat i kada su Siriji uvedene europske sankcije, eksploatacija nafte je počela brzo opadati. Prema službenoj statistici, početkom ove godine je iznosila nešto više od 30 tisuća barela dnevno.
Proizvodnja plina u Siriji isto nije velika u odnosu na ukupnu proizvodnju u svijetu, i u ovom trenutku iznosi oko 5,5 milijardi kubnih metara godišnje (dok je 2010. godine iznosila 9 milijardi kubnih metara). Prema tome, slobodno se može tvrditi da naftna i plinska industrija u Siriji neće bitno utjecati na svjetsko tržište nafte, neovisno od tome kako će se razvijati vojna situacija u ovoj zemlji i tko će pobijediti u građanskom ratu.
Rusija, međutim, može imati daleko ozbiljnije ekonomske posljedice zbog direktnog miješanja u sirijsku krizu, kaže za RBTH Sergej Aleksašenko, stariji znantveni suradnik Brookingsovog instituta (Washington) i prvi zamjenik predsjednika Centralne banke Rusije 1995-1998. Po njegovim riječima, i pored toga što ruske službene vlasti tvrde da ruska avijacija bombardira položaje terorista „Islamske Države”, mnogobrojni izvori u regiji tvrde da je glavni cilj tih napada „umjerena” sirijska opozicija koja ratuje protiv regularnih snaga Bašara Asada.
„Ako se ima u vidu da ključne države ove regije, a to su Turska i Saudijska Arabija, podržavaju sirijsku sunitsku opoziciju, onda će svako produljavanje i intenziviranje sudjelovanje ruskih oružanih snaga u ruskom građanskom ratu generirati sve više političkih i ekonomskih problema u Rusiji i regiji”, smatra Aleksašenko.
On kao primjer navodi da je Ruski fond direktnih investicija najavio osnivanje investicijskih partnerstava sa suverenim fondovima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. U okviru realizacije predviđenih planova ti fondovi su izrazili spremnost da investiraju 10 milijardi dolara (Saudijska Arabija) i 7 milijardi dolara (UAE) u projekte na teritoriju Rusije. U uvjetima kada su zapadna tržišta kapitala de facto zatvorena za ruske banke i kompanije, ruske vlasti su razmatrale kapital iz zemalja Perzijskog zaljeva kao moguću i poželjnu alternativu. Očigledno je da je u slučaju dugotrajne vojne operacije ruske vojske u Siriji znatno manja vjerojatnost da takvi planovi budu sprovedeni u djelo.
„Ruska vojna operacija u Siriji u kratkoročnoj perspektivi ne donosi Rusiji ni bitne gubitke (troškove), ni naročitu korist. Međutim, ukoliko Rusija uzme intenzivnije i trajnije sudjelovanje u građanskom ratu u Siriji, ona bi mogla imati primjetne ekonomske gubitke”, zaključuje stručnjak.
Svrgavanje režima Bašara Asada u Siriji prijeti da promjeni balans na europskom tržištu plina, jer bi u tom slučaju Katar mogao izgradi direktan plinovod preko sirijskog teritorija do Turske. Doduše, politolozi kažu da su teroristi iz organizacije „Islamska Država” postali suviše neovisni o svojim „sponzorima”, i da će izgradnja plinovoda kroz Siriju biti rizična čak i ako Asad bude pobijeđen.
„Ako Asad bude svrgnut, Katar bi mogao izgraditi plinovod kroz Tursku u Europu, iz koje će samim tim potisnuti ’Gazprom’”, kaže za izdanje Gazeta.Ru Mihail Krilov, šef analitičkog odjeljenja investicijske kompanije „Golden Hills – KapitalЪ AM”.
Stručnjak skreće pažnju da Katar posjeduje zalihe plina koje spadaju među najveće na svijetu (oko 25 bilijuna kubnih metara). Ukoliko se izgradi direktan plinovod do Turske, on će biti dugačak svega 1,8 tisuća kilometara. Radi usporedbe, duljina sadašnjeg ruskog plinovoda „Sjeverni tok”, kojim se plin transportira kroz Baltičko more do obala Njemačke, iznosi 1 224 tisuća kilometara, ako se ne računa transport plina iz Sibira.
Prethodnih godina je „Gazprom” opsrkbljivao 25-30% europskog tržišta. Udio Katara, po Krilovljevim riječima, otprilike je četiri puta manji, ali bi mogao biti veći ukoliko se izgradi spomenuti plinovod. S druge strane, „Gazprom” izvozi sve manje plina. Na kraju prvog polugodišta 2015. godine on je u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine manji za 8% i iznosi 74 275 milijardi kubnih metara.
„Mali trijumfalni rat” u Siriji mogao bi izazvati rast cijena nafte i jačanje rublja, izjavio je za agenciju RBK generalni direktor menadžerske kompanije „Sputnik – Upravlenie kapitalom” Aleksandar Losev. Po njegovim riječima, Rusija je u Siriji nastupila kao ozbiljan i odgovoran vanjskopolitički igrač, i ona već stječe podršku u Europi i na Bliskom i Srednjem istoku, a za rubalj je to pozitivan čimbenik.
Ako napori Rusije usmjereni na pružanje podrške Siriji donesu brz uspjeh tijekom nekoliko mjeseci i omoguće da se na svoja ognjišta vrate stotine tisuća sirijskih izbjeglica koje su pohrlile u EU i tako dovele u pitanje stabilnost europske ekonomije i cjelovitost Europske unije, onda bi to zaista moglo doprinijeti normalizaciji odnosa između Rusije i Europe i otvoriti put za rješavanje ostalih konflikata i linija razdvajanja. To će čak biti pozitivan trenutak i za rubalj, i za ekonomiju Rusije u cjelini. U tom slučaju bi se tečaj rublja mogao kretati u dijapazonu 45-50 rubalja za dolar”, smatra Losev.
Sirija sama po sebi nije velik krupan igrač na svjetskom tržištu fosilnog goriva. Ona je čak i u najsretnijim godinama, početkom 2000-ih, proizvodila tek nešto više od 520 tisuća barela nafte dnevno, što je malo iznad 0,6% količine svjetske proizvodnje nafte. Kada je počeo građanski rat i kada su Siriji uvedene europske sankcije, eksploatacija nafte je počela brzo opadati. Prema službenoj statistici, početkom ove godine je iznosila nešto više od 30 tisuća barela dnevno.
Proizvodnja plina u Siriji isto nije velika u odnosu na ukupnu proizvodnju u svijetu, i u ovom trenutku iznosi oko 5,5 milijardi kubnih metara godišnje (dok je 2010. godine iznosila 9 milijardi kubnih metara). Prema tome, slobodno se može tvrditi da naftna i plinska industrija u Siriji neće bitno utjecati na svjetsko tržište nafte, neovisno od tome kako će se razvijati vojna situacija u ovoj zemlji i tko će pobijediti u građanskom ratu.
Rusija, međutim, može imati daleko ozbiljnije ekonomske posljedice zbog direktnog miješanja u sirijsku krizu, kaže za RBTH Sergej Aleksašenko, stariji znantveni suradnik Brookingsovog instituta (Washington) i prvi zamjenik predsjednika Centralne banke Rusije 1995-1998. Po njegovim riječima, i pored toga što ruske službene vlasti tvrde da ruska avijacija bombardira položaje terorista „Islamske Države”, mnogobrojni izvori u regiji tvrde da je glavni cilj tih napada „umjerena” sirijska opozicija koja ratuje protiv regularnih snaga Bašara Asada.
„Ako se ima u vidu da ključne države ove regije, a to su Turska i Saudijska Arabija, podržavaju sirijsku sunitsku opoziciju, onda će svako produljavanje i intenziviranje sudjelovanje ruskih oružanih snaga u ruskom građanskom ratu generirati sve više političkih i ekonomskih problema u Rusiji i regiji”, smatra Aleksašenko.
On kao primjer navodi da je Ruski fond direktnih investicija najavio osnivanje investicijskih partnerstava sa suverenim fondovima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. U okviru realizacije predviđenih planova ti fondovi su izrazili spremnost da investiraju 10 milijardi dolara (Saudijska Arabija) i 7 milijardi dolara (UAE) u projekte na teritoriju Rusije. U uvjetima kada su zapadna tržišta kapitala de facto zatvorena za ruske banke i kompanije, ruske vlasti su razmatrale kapital iz zemalja Perzijskog zaljeva kao moguću i poželjnu alternativu. Očigledno je da je u slučaju dugotrajne vojne operacije ruske vojske u Siriji znatno manja vjerojatnost da takvi planovi budu sprovedeni u djelo.
„Ruska vojna operacija u Siriji u kratkoročnoj perspektivi ne donosi Rusiji ni bitne gubitke (troškove), ni naročitu korist. Međutim, ukoliko Rusija uzme intenzivnije i trajnije sudjelovanje u građanskom ratu u Siriji, ona bi mogla imati primjetne ekonomske gubitke”, zaključuje stručnjak.
Svrgavanje režima Bašara Asada u Siriji prijeti da promjeni balans na europskom tržištu plina, jer bi u tom slučaju Katar mogao izgradi direktan plinovod preko sirijskog teritorija do Turske. Doduše, politolozi kažu da su teroristi iz organizacije „Islamska Država” postali suviše neovisni o svojim „sponzorima”, i da će izgradnja plinovoda kroz Siriju biti rizična čak i ako Asad bude pobijeđen.
„Ako Asad bude svrgnut, Katar bi mogao izgraditi plinovod kroz Tursku u Europu, iz koje će samim tim potisnuti ’Gazprom’”, kaže za izdanje Gazeta.Ru Mihail Krilov, šef analitičkog odjeljenja investicijske kompanije „Golden Hills – KapitalЪ AM”.
Stručnjak skreće pažnju da Katar posjeduje zalihe plina koje spadaju među najveće na svijetu (oko 25 bilijuna kubnih metara). Ukoliko se izgradi direktan plinovod do Turske, on će biti dugačak svega 1,8 tisuća kilometara. Radi usporedbe, duljina sadašnjeg ruskog plinovoda „Sjeverni tok”, kojim se plin transportira kroz Baltičko more do obala Njemačke, iznosi 1 224 tisuća kilometara, ako se ne računa transport plina iz Sibira.
Prethodnih godina je „Gazprom” opsrkbljivao 25-30% europskog tržišta. Udio Katara, po Krilovljevim riječima, otprilike je četiri puta manji, ali bi mogao biti veći ukoliko se izgradi spomenuti plinovod. S druge strane, „Gazprom” izvozi sve manje plina. Na kraju prvog polugodišta 2015. godine on je u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine manji za 8% i iznosi 74 275 milijardi kubnih metara.
„Mali trijumfalni rat” u Siriji mogao bi izazvati rast cijena nafte i jačanje rublja, izjavio je za agenciju RBK generalni direktor menadžerske kompanije „Sputnik – Upravlenie kapitalom” Aleksandar Losev. Po njegovim riječima, Rusija je u Siriji nastupila kao ozbiljan i odgovoran vanjskopolitički igrač, i ona već stječe podršku u Europi i na Bliskom i Srednjem istoku, a za rubalj je to pozitivan čimbenik.
Ako napori Rusije usmjereni na pružanje podrške Siriji donesu brz uspjeh tijekom nekoliko mjeseci i omoguće da se na svoja ognjišta vrate stotine tisuća sirijskih izbjeglica koje su pohrlile u EU i tako dovele u pitanje stabilnost europske ekonomije i cjelovitost Europske unije, onda bi to zaista moglo doprinijeti normalizaciji odnosa između Rusije i Europe i otvoriti put za rješavanje ostalih konflikata i linija razdvajanja. To će čak biti pozitivan trenutak i za rubalj, i za ekonomiju Rusije u cjelini. U tom slučaju bi se tečaj rublja mogao kretati u dijapazonu 45-50 rubalja za dolar”, smatra Losev.
