Intervju: Upoznajte žensku vokalnu skupinu "Arabelle"

Svi oni su svjetlo koje pali zvijezde u ovoj tami duhovne i materijalne krize. Zaslužuju orden za tvrdoglavu volju, hrabrost i ljubav, za trud i rad. O svima njima ste sigurno već čuli, no vrijeme je da upoznamo malo bolje vokalnu skupinu „Arabelle“ pod vodstvom prof. Sonje Jozić.

TKO SU „ARABELLE“ I OTKAD DJELUJETE?

„Arabelle“ su vokalna grupa koja okuplja mlade, uglavnom amaterski angažirane djevojke i žene koje imaju izrazit afinitet prema glazbi. Moglo bi se reći da je grupa u početnoj fazi razvoja jer su svoja okupljanja zabilježila tek u mjesecu ožujku prošle 2012. godine.

KOJI SU BILI RAZLOZI OKUPLJANJA I KAKO JE SVE POČELO?

S obzirom da živimo u jednom neobičnom vremenu, mi to volimo reći vremenu kad se ljudi bave eksperimentiranjem svega i svačega, ni mi nismo odoljeli izazovu da se malo "poigramo" s glazbom. Ljudi oko nas koji se intenzivno bave glazbom uglavnom se baziraju na očuvanju narodne ili tradicijske glazbene kulture. To jako cijenimo, ali očito da smo generacija koja je usmjerena k nekim novijim glazbenim oblicima, oblicima koji u sebi sadrže jednu privlačnost, neobičnost, ili upravo gore spomenuto- izazov.

Upravo tako je i izgledao naš prvi nastup (17.3. 2012) kada smo na predstavljanju knjige „Abeceda života“, a na poziv jedne naše kolegice i prijateljice, za svoju prvu pjesmu odabrali, obradili i napisali vlastiti tekst skladbe Leonarda Cohena "Hallelujah". To je pjesma koju su mnogi na sebi svojstven način obrađivali, a i sam je autor rekao: "Želio sam da istražim efekat lavine koju je postigla ova pjesma tokom nekoliko decenija, čime je Hallelujah postala jedna od najvoljenijih i najizvođenijih ali i najzbunjujućih pjesama.“ Drago nam je da smo i mi bili dio tog glazbenog "vala".

ZAŠTO NAZIV „ARABELLE“? IMA LI NEKO SIMBOLIČNO ZNAČENJE?

Moramo priznati da nam je od svega najteže bilo izabrati ime. Dugo smo nastupale samo kao vokalna grupa. No, konačno kad su uslijedili nastupi došlo je i vrijeme da damo sebi ime. Razmišljale smo tako o nekim glazbenim pojmovima tipa Corone, Allegro, Da Capo. No, koje god bismo ime dali, uzeli bismo nečiji "duplikat"u nazivu. Netko je sasvim slučajno u grupi dobacio: „Mogle smo se zvat „Arabella“?- (A to je drugo ime jedne od naših članica). Odmah smo se sve složile i bacile se na istraživanje riječi. Bile smo ugodno iznenađene kad smo u rječniku pronašle da je to izvorno njemačka riječ koja znači ponos, čast. Stoga smo i uzeli svoj moto koji je uvijek namijenjen isključivo samo za publiku: "Pjevamo Vama na čast, a nama na ponos."

KOLIKO VAS JE U SKUPINI?

Trenutno naša grupa broji osam članica.

KOLIKO STE NASTUPA IMALI DOSAD?

U protekloj godini imali smo ukupno 15 nastupa, a uz to je bilo i mnogo poziva na koje se, nažalost, nismo mogli odazvati.

KOJI SU TO NASTUPI BILI? KOJI VAM JE NADRAŽI, A KOJI NAJZNAČAJNIJI?

Grupa je nastupila na različitim vrstama koncerata, predstavljanja knjiga, gostovanja u drugim mjestima i ovo nam je jako važno spomenuti. Odazvali smo se na svaki poziv koji je imao humanitarni predznak te je većina nastupa odrađena volonterski, na što smo i više nego ponosni.

Nastupi;

Predstavljanje knjige "Abeceda života" Darinka Tadića

Predstavljanje knjige "Svetim tragom" Petra Lovrića

Svečani nastup za Dan općine 7.9.2012.

Zajednički nastup s klapom Sinj 8.9 2012.

Predstavljanje knjige "Jaklići ramsko selo ispod Raduše" Jakova Mišića

Humanitarni koncert za Marija Pranjića (Rama)

Humanitarni koncert za Marija Pranjića (Livno)

Božićna priredba u župi Rumboci

Božićni koncert SKC Prozor

Gostovanje u Ćilipima 17.2.2013.

Humanitarni koncert "Podijelimo radost Uskrsa"

20 obljetnica HKDD (Sarajevo)

Najdraži naši nastupi bila su dva koncerta koja su odrađena s puno ljubavi i radosti a imali su humanitarnu svrhu. To su koncerti za Marija Pranjića koji je bio prigoda i za sklapanje prijateljstva. A što se tiče najznačajnijeg nastupa istaknut ćemo cjelovečernji koncert pred Dubrovačkom publikom, točnije publikom koja živi u okolici Cavtata.

TKO SU ČLANICE OVE VOKALNE SKUPINE?

Članice vokalne grupe „Arabella“ su;

Anita Šućurović~ prvi sopran

Mirjana Bešker~ prvi sopran

Zdenka Nikolić~ solo izvođač

Nikolina Burečić~ drugi sopran

Sonja Jozić~ drugi sopran (drugi alt) voditeljica grupe

Gorana Kudić~ prvi alt

Mara Franjić~ prvi alt (drugi alt)

Ivanka Jozić~ drugi alt

KOLIKO ČESTO IMATE PROBE I GDJE SE ODRŽAVAJU?

Probe nastojimo imati redovito jednu u tjednu u pomalo neobičnoj satnici. Naime, probe kod većine zborova traju maksimalno sat i pol. Naše probe znaju trajati i duplo više (do 3sata). Pitate se je li to previše? Nama je MALO. Kad su u pitanju neki nastupi broj proba se poveća. Ovisno koliko je potrebno. Često se znamo sastati u kućnoj atmosferi kod jedne od nas. No najveći dio proba odradimo u Franjevačkom samostanu na Šćitu. Ovom prilikom zahvaljujemo se našem gvardijanu fra Tomislavu Brkoviću, koji osim što nam ustupi prostor, često se nađe tu uz nas da malo "probacimo koju", našalimo se i po njegovoj želji katkad s nama pokušava otpjevat neki "nesvrstani" glas.

KOJI SU VAŠI PLANOVI?

O nekim konkretnim planovima za ovo kratko vrijeme teško je razgovarati. Svako planiranje iziskuje ulaganje u nove projekte. Trenutno želimo proširiti svoj repertoar pjesama, a u svoje slobodno vrijeme neki od nas lagano pišu nove tekstove i nove glazbene ideje. Zašto ne bismo razmišljali i o nekom CD-u, ako bude za to prilike i mogućnosti, naravno. Također dobra ideja uz lagano napredovanje je i plasiranje na neke od već postojećih festivala.

KAKVE SU POVRATNE INFORMACIJE OD SLUŠATELJA? JESU LI ODUŠEVLJENI, IZNENAĐENI?

Kad nastupamo prvenstveno uživamo međusobno i nastojimo u cjelokupni nastup unijeti maksimum energije koju imamo i osjećamo tijekom pjevanja. Trudimo se da taj djelić onog što mi osjećamo prenesemo i na slušatelje. Dosad su nas ljudi prihvaćali i s visokim kriterijima ocjenjivali. Zadovoljni smo s onim što misle i pozitivno iznenađeni, naravno obostrano.

KOJI JE RECEPT ZA OKUPLJANJE ČLANOVA IZ RAZLIČITIH MJESTA RAME KAO I RAZLIČITIH GODINA?

Vrlo je teško naći pravi recept za okupljanje članova. Moglo bi se reći da je recept nastao čak prije nas jer većina naših članica ima već urođenu ljubav prema glazbi stečenu preko ranijih naraštaja. Naši su roditelji, bake i djedovi već tradicionalno bili članovi nekih od tada postojećih društava ili su pak jednostavno kao i mi uživali u pjesmi i veselju. Na našem području ljudi se bave glazbom uglavnom amaterski, a u potrazi za najboljima čini nam se da smo sebi jednostavno postavili visoke kriterije. I to je to! U malom, ali kvalitetnom broju sjedinili smo „Arabelle“ od Rumboka, preko Jaklića, Ripaca, do Prozora i Gmića.

KAKO GLEDATE NA KULTURNA DOGAĐANJA U RAMI? NAILAZITE LI NA MORALNU ILI MOŽDA FINANCIJSKU POMOĆ?

Gledajući unatrag godine kada smo mi bili djeca, kad gotovo nismo ni znali što to znači "kulturni događaj", kad smo o pojmu "koncerta" doznali tek nakon što smo otišli na neko od odredišta za školovanje, danas su kulturni događaji ipak nešto bogatiji. Svatko za sebe može pronaći nešto zanimljivo. Premda mislim da organiziranje društvenog, zabavnijeg života za mlade ide teško. Svi mladi koji su uključeni u neka društva poput KUD-ova, samostalnih grupa ili drugih promicatelja kulture ovise o financijskoj pomoći onih koji su to u mogućnosti i koji su odgovorni da to osiguraju. Sami pomoć nismo tražili, premda neka obećanja postoje... Što se tiče moralne potpore, imamo je apsolutno ponajviše od naših prijatelja, radnih kolega, bliže rodbine i onih koji su upoznati s radom naše grupe.

KAKO IZGLEDAJU VAŠE PROBE?

Već smo napomenuli da izgubimo pojam o vremenu tijekom proba. Naravno 3 sata pjevanja podrazumijeva razgovor, razmjenjivanje mišljenja, davanje novih ideja i prijedloga vezanih za pjesme. Mišljenje svake od nas se uvažava i svi smo podjednako uključeni. A kad pjesma krene zaboravimo na SVE.

ŠTO JE NAJBOLJE ŠTO SE DOGODILO OKUPLJANJEM OVE VOKALNE SKUPINE? JESU LI SE ČLANOVI POVEZALI MEĐUSOBNO? JESU LI SE MOŽDA STVORILA NOVA PRIJATELJSTVA?

Najbolje što se moglo dogoditi, a dogodilo se okupljanjem ove mlade grupe je jedno zajedništvo, povjerenje među članovima, ista ljubav, a to je GLAZBA, povezalo nas u PRIJATELJSTVO- rekla bih širih razmjera. Naše druženje na probama proširilo se i na druženja u našim privatnim domovima. Često se okupimo i jednostavno guštamo uz kavicu razgovarajući, šaleći se, zabavljajući se na različite načine, ali nekako opet razgovor završi pjesmom. Sve u svemu lijepo je znati da i onda kada smo razdvojene znamo da će nas uskoro neka proba, nastup ili jednostavno pjesma spojiti.

JE LI TEŠKO ODVAJATI VRIJEME ZA PROBE KAD ZNAMO DA SU ČLANICE UJEDNO I MAJKE S OBITELJSKIM OBVEZAMA?

S obzirom da smo sve u nekim različitim poslovima , vrlo lako se dogovorimo i timski smo uvezani u dogovaranje. Ono što bih istaknula kao posebnost grupe je u tome što smo različitih godina, stoga su i obaveze različite, kod nekih više a kod nekih manje. U grupi imamo đaka, medicinskog osoblja, majke koje imaju obitelj, profesorica, osoba zaposlenih u kulturnim institucijama pa čak i ravnateljicu socijalne ustanove.

KOJU VRSTU GLAZBE NJEGUJETE?

Namjerno smo uz ime „Arabella“ dali i predznak"vokalna grupa" jer smo na samom početku našeg djelovanja, a i ukusi su nam različiti, željeli da ova grupa njeguje različite glazbene stilove. Počeli smo ponajviše s obradama klapskih pjesama i još uvijek nas privlači najprije naziv "klapa"-"družina" ili "skupina". Ali ova skupina lagano u svoj repertoar unosi i dašak Bosne kroz obradu stiliziranih bosansko-hercegovačkih pjesama. Ne želimo izostavit ni duhovnu glazbu jer to je nešto u čemu je svaka od nas već veteran, apsolutno. Ovome ćemo dodati i nešto od modernijih vrsta glazbe kao što su soul glazba i obrade domaćih popularnih pjesama.

JE LI TEŠKO BITI IDEALIST I ENTUZIJAST U NAŠOJ RAMI? NAILAZITE LI NA PREPREKE I KAKO UOPĆE GLEDATE NA STANJE U RAMI?

Vrlo je teško, ali i jako važno opstati u ovim pomalo neobičnim vremenima kada se svatko u sebe zatvara i kada se vrlo malo osjećaja pokazuje za drugog i drugačijeg. To nije problem samo Rame nego općenito kompletnog društva, od malog provincijskog mjesta do velegrada. Mi smo mala grupa i svoju volju i trud želimo usmjeriti na dobrobit svih nas. Na prepreke nismo nailazili, što ne znači da nećemo naići, ali trudit ćemo se izboriti. Volimo reći da smo mlade i pametne ma koliko ovo zvučalo sebično. Željeli bismo da i drugi mladi pokušaju naći uzor u našem načinu života, a to je radost, pjesma i zajedništvo. Naša Rama je prostor u kojem čovjek pronalazi duhovni mir, a uz to naravno nema života bez rada i truda svakog pojedinca.

VIDE LI ČLANICE „ARABELLA“ SEBE I SVOJU BUDUĆNOST U RAMI?

" I sve dok dišem, dok sam tu,

život sam spreman dat

ja za nju"

Na kraj možemo samo potvrditi jednu izreku kako puno malih ljudi na puno malih mjesta, a koji naprave puno malih koraka mogu promijeniti svijet. Jer svi mali ljudi svojim radom i ljubavlju oplemenjuju ovo podneblje. Neka ih bude još puno više! „Arabellama“ želimo da pjevaju cijelu vječnost.

Intervju pripremila: Božana Ostojić