Ismail Mešinović (4) je ime i prezime koje nerado navodimo u cijelosti, jer je posrijedi malo dijete koje bi se smjelo identificirati samo inicijalima - ali, na žalost, dječačićeve generalije već su objavljene kojegdje po bijelom svijetu, počev od Italije, pa bi ga sad bilo uzaludno i gotovo licemjerno skrivati.
Bio bi samo jedan od brojnih slučajeva gdje dijete iz raspadnute veze roditeljâ iz različitih nacija jedan roditelj odvodi u jednu zemlju, gdje mu je sklono pravosuđe, dok drugi roditelj vapi za njim u svojoj zemlji, gdje je pravosuđe sklono njemu. Takvih slučajeva je u Italiji bilo i bit će, a javno mnijenje je vazda na strani talijanskog roditelja, ako je s druge strane musliman ili muslimanka. Navijaštvo je opća pojava.
Ismail se našao u središtu pozornosti talijanskih medija jer je taj kovrčavi plavokosi dječačić sada u rukama "Islamske Države", bez majke i oca. Njegov tata Ismar Mešinović, iz Doboja, radio je kao soboslikar i ličilac u Cadoreu, ali je u jednom trenutku otkrio da je njegov kismet otići u Siriju, biti mudžahid, po mogućnosti šehid, pa mu se ostvarilo jedno i drugo: u Siriju je prispio 22. prosinca 2013., a u šehide se uvrstio poginuvši dvadesetak dana kasnije. Ostavivši ondje Ismaila, koga je odveo sa sobom, na zaprepaštenje djetetove matere, Lidije Solano Herrera (35), Kubanke i katolkinje.
Ona sada pripovijeda da se njezin muž naglo promijenio u lipnju i srpnju 2013, kada je pao pod utjecaj imama u Castelfrancu Venetu. Bio je to sada već poznati Bilal Bosnić, optužen za terorizam i u Italiji, koji je Ismara zavrbovao za "kalifat". Budući šehid je počeo ženi predbacivati njezinu vjeru koja mu dotad nije smetala, naveo ju je da se zakriva hidžabom kad izlazi, a ona ga je poslušala, ta i vjenčala se po muslimanskom obredu da voljeni muškarac bude zadovoljan, ali nije se radovala što ju je počeo tući ako bi mu se usudila odgovoriti, niti što je vikao na dijete ako bi zaplesalo. Rastali su se, on joj je sina ugrabio iz naručja.
Poslije očeve pogibije mališan je ostao sam u Raqqi. Po tamošnjoj verziji šerijata, dijete ne smije biti bez oca, pa ga je preuzeo Said Čolić sa svojom ženom. Poslije njegove smrti Ismail je povjeren trećem "ocu" i trećoj "majci", a da nitko nije ništa pitao živu prvu i jedinu majku.
Ona se obratila Muniferu Karamaleskome, makedonskom muslimanu koji se dao u mudžahide zajedno s Mešinovićem. Karamaleski - čija je familija također u Italiji - rekao je da zna gdje je mališan, ali da može malo ili nimalo pomoći. Ipak je uspio da joj iz Raqqe stigne zahtjev da podnese izvod iz matice vjenčanih, i građanski i muslimanski, kopiju putovnice, svjedodžbu o obraćenju na islam, te izvod iz matice rođenih za Ismaila. Žena je to sve pribavila, poslala preko imama u Beču - ali od tada iz Raqqe ni mukaet.
"Teško da se sada iz Raqqe može izvući dječačić", citira milanski Corriere della Sera Dubravka Čamparu, antiterorističkog tužioca u Sarajevu, koji u sklopu istrage protiv Bosnića istražuje i tu otmicu malodobnog djeteta, pa je u tu svrhu razgovarao i s talijanskim magistratima u Bellunu i Veneziji.To dijete, malo ljudsko zrnce, izgubljeno je u žrvnju mahnitoga i motivacijski prljavog rata, mati tuguje, a mediji prodaju priču.
Bio bi samo jedan od brojnih slučajeva gdje dijete iz raspadnute veze roditeljâ iz različitih nacija jedan roditelj odvodi u jednu zemlju, gdje mu je sklono pravosuđe, dok drugi roditelj vapi za njim u svojoj zemlji, gdje je pravosuđe sklono njemu. Takvih slučajeva je u Italiji bilo i bit će, a javno mnijenje je vazda na strani talijanskog roditelja, ako je s druge strane musliman ili muslimanka. Navijaštvo je opća pojava.
Ismail se našao u središtu pozornosti talijanskih medija jer je taj kovrčavi plavokosi dječačić sada u rukama "Islamske Države", bez majke i oca. Njegov tata Ismar Mešinović, iz Doboja, radio je kao soboslikar i ličilac u Cadoreu, ali je u jednom trenutku otkrio da je njegov kismet otići u Siriju, biti mudžahid, po mogućnosti šehid, pa mu se ostvarilo jedno i drugo: u Siriju je prispio 22. prosinca 2013., a u šehide se uvrstio poginuvši dvadesetak dana kasnije. Ostavivši ondje Ismaila, koga je odveo sa sobom, na zaprepaštenje djetetove matere, Lidije Solano Herrera (35), Kubanke i katolkinje.
Ona sada pripovijeda da se njezin muž naglo promijenio u lipnju i srpnju 2013, kada je pao pod utjecaj imama u Castelfrancu Venetu. Bio je to sada već poznati Bilal Bosnić, optužen za terorizam i u Italiji, koji je Ismara zavrbovao za "kalifat". Budući šehid je počeo ženi predbacivati njezinu vjeru koja mu dotad nije smetala, naveo ju je da se zakriva hidžabom kad izlazi, a ona ga je poslušala, ta i vjenčala se po muslimanskom obredu da voljeni muškarac bude zadovoljan, ali nije se radovala što ju je počeo tući ako bi mu se usudila odgovoriti, niti što je vikao na dijete ako bi zaplesalo. Rastali su se, on joj je sina ugrabio iz naručja.
Poslije očeve pogibije mališan je ostao sam u Raqqi. Po tamošnjoj verziji šerijata, dijete ne smije biti bez oca, pa ga je preuzeo Said Čolić sa svojom ženom. Poslije njegove smrti Ismail je povjeren trećem "ocu" i trećoj "majci", a da nitko nije ništa pitao živu prvu i jedinu majku.
Ona se obratila Muniferu Karamaleskome, makedonskom muslimanu koji se dao u mudžahide zajedno s Mešinovićem. Karamaleski - čija je familija također u Italiji - rekao je da zna gdje je mališan, ali da može malo ili nimalo pomoći. Ipak je uspio da joj iz Raqqe stigne zahtjev da podnese izvod iz matice vjenčanih, i građanski i muslimanski, kopiju putovnice, svjedodžbu o obraćenju na islam, te izvod iz matice rođenih za Ismaila. Žena je to sve pribavila, poslala preko imama u Beču - ali od tada iz Raqqe ni mukaet.
"Teško da se sada iz Raqqe može izvući dječačić", citira milanski Corriere della Sera Dubravka Čamparu, antiterorističkog tužioca u Sarajevu, koji u sklopu istrage protiv Bosnića istražuje i tu otmicu malodobnog djeteta, pa je u tu svrhu razgovarao i s talijanskim magistratima u Bellunu i Veneziji.To dijete, malo ljudsko zrnce, izgubljeno je u žrvnju mahnitoga i motivacijski prljavog rata, mati tuguje, a mediji prodaju priču.
