Veliki krater, širok 31 kilometar, otkriven je ispod 0,8 kilometara debelog leda na Grenlandu.
Čini se kako je nastao uslijed pada željeznog meteora koji se zabio na to područje brzinom od 19 kilometara po sekundi. Prema prvim procjenama, čini se da je do udara došlo prije 12.000 godina.
Znanstvenici na krater posumnjali 2015. godine
Guardian javlja kako je udar koji je komad svemirske stijene morao izazvati proizveo 47 puta više energije od nuklearne bombe koja je 1945. godine bačena na Hirošimu. Pritom bi se istopile velike količine leda, slatka voda bi potekla u oceane, a komadi leda gore u atmosferu.
S obzirom na širinu od 31 kilometra to je 25. po redu najveći krater na planetu koji je do sada otkriven. Ujedno je i prvi koji je otkriven ispod površine leda.
"Morate ići 40 milijuna godina unatrag kako biste pronašli krater iste veličine, stoga je ovo rijetkost, ovo je rijedak događaj u povijesti Zemlje", rekao je Kurt Kjaer iz Prirodoslovno povijesnog muzeja u Kopenhagenu.
Znanstvenici su na ovaj krater najprije posumnjali 2015. godine kada su uočili veliku depresiju u radarskim snimkama koje je napravila NASA. Kjaer se pitao je li tu depresiju uzrokovao pad meteora. "Sve se zakotrljalo od tamo", rekao je Joseph MacGregor, viši znanstvenik u timu NASA-inog Goddard centra za let u svemir.
Pritom se poklopilo to da su znanstvenici s Instituta Alfreda Wagnera u Njemačkoj planirali testirati novi radarski sustav koji može probiti velike slojeve leda. Sustav površinu snima iz zraka, a u lipnju 216. godine je tim znanstvenika njime snimio površinu iznad ledenjaka Hiawatha. Rezultat su bile radarske snimke s dotad nezapamćenim detaljima.
Otkrile su sva obilježja kratera. "Postalo je vrlo jasno da se radi o kružnoj strukturi s ivicom okolo, a postojalo je čak i središnje uzdignuto područje", rekao je Kjaer. Sam krater dubok je preko 300 metara, dodaje Guardian pozivajući se na Science Advances.
Teško odrediti kada je točno došlo do udara
Istraživači su potom, kako bi pronašli čvrste dokaze o udaru, odletjeli do ledenjaka i prikupili sedimente koji su s kratera isprani do obližnje naplavne ravnice. Među raznim prikupljenim česticama znanstvenici su otkrili kvarc i ostale materijale koji nastaju pri jakom udarcu iz svemira. Provedena su i geokemijska testiranja na tim česticama koja sugeriraju da je meteor bio od željeza.
Za sada je jako teško odrediti starost kratera, ali prema njegovom stanju može se zaključiti kako se formirao nakon što je led počeo prekrivati Grenland, a to je bilo prije oko 3 milijuna godina. Radarske snimke prikazuju da, iako površina slojeva ledenjaka odmah iznad kratera izgleda normalno, dublji slojevi, oni koji su stariji od 12.000 godina, imaju velike deformacija te su po njima razbacane stijene od kojih su neke velike poput kamiona.
"Kada se ovo dogodilo je pitanje za 64.000 dolara", dodao je MacGregor. Za konačni odgovor znanstvenici će morati bušiti kroz 0,8 kilometara leda te prikupiti materijal iz kratera kako bi mogli utvrditi vrijeme udara.
"Živimo na planetu na kojemu sve možete testirati i možete misliti da znate sve. Ali kada vidite nešto tako veliko što nam se skriva pred očima, shvatite da vrijeme otkrića još uvijek nije gotovo", zaključio je Kjaer.
Čini se kako je nastao uslijed pada željeznog meteora koji se zabio na to područje brzinom od 19 kilometara po sekundi. Prema prvim procjenama, čini se da je do udara došlo prije 12.000 godina.
Znanstvenici na krater posumnjali 2015. godine
Guardian javlja kako je udar koji je komad svemirske stijene morao izazvati proizveo 47 puta više energije od nuklearne bombe koja je 1945. godine bačena na Hirošimu. Pritom bi se istopile velike količine leda, slatka voda bi potekla u oceane, a komadi leda gore u atmosferu.
S obzirom na širinu od 31 kilometra to je 25. po redu najveći krater na planetu koji je do sada otkriven. Ujedno je i prvi koji je otkriven ispod površine leda.
"Morate ići 40 milijuna godina unatrag kako biste pronašli krater iste veličine, stoga je ovo rijetkost, ovo je rijedak događaj u povijesti Zemlje", rekao je Kurt Kjaer iz Prirodoslovno povijesnog muzeja u Kopenhagenu.
Znanstvenici su na ovaj krater najprije posumnjali 2015. godine kada su uočili veliku depresiju u radarskim snimkama koje je napravila NASA. Kjaer se pitao je li tu depresiju uzrokovao pad meteora. "Sve se zakotrljalo od tamo", rekao je Joseph MacGregor, viši znanstvenik u timu NASA-inog Goddard centra za let u svemir.
Pritom se poklopilo to da su znanstvenici s Instituta Alfreda Wagnera u Njemačkoj planirali testirati novi radarski sustav koji može probiti velike slojeve leda. Sustav površinu snima iz zraka, a u lipnju 216. godine je tim znanstvenika njime snimio površinu iznad ledenjaka Hiawatha. Rezultat su bile radarske snimke s dotad nezapamćenim detaljima.
Otkrile su sva obilježja kratera. "Postalo je vrlo jasno da se radi o kružnoj strukturi s ivicom okolo, a postojalo je čak i središnje uzdignuto područje", rekao je Kjaer. Sam krater dubok je preko 300 metara, dodaje Guardian pozivajući se na Science Advances.
Teško odrediti kada je točno došlo do udara
Istraživači su potom, kako bi pronašli čvrste dokaze o udaru, odletjeli do ledenjaka i prikupili sedimente koji su s kratera isprani do obližnje naplavne ravnice. Među raznim prikupljenim česticama znanstvenici su otkrili kvarc i ostale materijale koji nastaju pri jakom udarcu iz svemira. Provedena su i geokemijska testiranja na tim česticama koja sugeriraju da je meteor bio od željeza.
Za sada je jako teško odrediti starost kratera, ali prema njegovom stanju može se zaključiti kako se formirao nakon što je led počeo prekrivati Grenland, a to je bilo prije oko 3 milijuna godina. Radarske snimke prikazuju da, iako površina slojeva ledenjaka odmah iznad kratera izgleda normalno, dublji slojevi, oni koji su stariji od 12.000 godina, imaju velike deformacija te su po njima razbacane stijene od kojih su neke velike poput kamiona.
"Kada se ovo dogodilo je pitanje za 64.000 dolara", dodao je MacGregor. Za konačni odgovor znanstvenici će morati bušiti kroz 0,8 kilometara leda te prikupiti materijal iz kratera kako bi mogli utvrditi vrijeme udara.
"Živimo na planetu na kojemu sve možete testirati i možete misliti da znate sve. Ali kada vidite nešto tako veliko što nam se skriva pred očima, shvatite da vrijeme otkrića još uvijek nije gotovo", zaključio je Kjaer.
