Centar The Soufan objavio je istraživanje pod nazivom “Beyond the caliphate: Foreign fighters and the threat of returnees” u kojem su istražili koliko građana zemalja svijeta je otišlo u Siriju i Irak kako bi se borilo za ISIL. Na prvom mjestu je Rusija sa 3.417 boraca.
Najmanje boraca otišlo je iz Belgije – 10, dok ih je iz Bosne i Hercegovine otišlo 248. Prema navodima ovoga izvješća, na ratištu je ostalo 115 bh. građana, dok ih se 46 vratilo. Podaci se odnose na period do prosinca 2016. godine.
Iz Saudijske Arabije otišle su 3.244 osobe, a vratilo ih se 760. Gori je podatak kako ih je na granici Turske i Sirije zaustavljeno 7.523. Na trećem mjestu je Jordan iz kojeg je otišlo 3.000 boraca.
“Oni koji su otišli u Siriju su manje potencijalni domaći teroristi za razliku od ISIL-ovih simpatizera koji su ostali kući. Imali su veću želju da se pridruže nečemu novom, nego da unište nešto staro”, stoji u izvješću.
Ističu kako je malo urađeno na otkrivanju identiteta onih koji su napustili kalifat, njihove lokacije, rizika koji predstavljaju i aktivnosti koje planiraju. Samo Turska je spriječila 53.781 osobu iz 146 zemalja svijeta da se pridruži ISIL-u, što znači da su te osobe ostale u svojim domovima.
U izvješću je istražen i broj žena i djece koji su napustili svoje države kako bi se priključili ISIL-u. Središnja uloga žena je bila odgajati djecu i paziti na muškarce, ali vremenom se promijenila. Neke su se borile te su obučavane izvoditi samoubilačke napade, prenosi Klix.ba.
“Iako su neke na prevaru dovedene, većina ih je došla svojom voljom vjerojatno iz istog razloga kao i muškarci. Neke ženske regrutkinje su bile krotke i podložne žene koje je ISIL obećao svojim mladim borcima, ali je većina tražila osnaživanje i šansu odmaknuti se od tradicije i ropstva. Institut za analizu konflikta iz Jakarte, opisao je kako se povećava uključenost i značaj žena u ISIL-u u Indoneziji te da su neke bile uključene u izvođene terorističkih napada, a neke su ohrabrivale druge da izvedu napade”, stoji u izvješću.
Najviše žena i djece otišlo je iz Rusije – 3.417, potom iz Tunisa – 3.000, dok ih je iz BiH otišlo 148, od čega je 81 dijete. Nema podataka o povratku žena i djece.
Najmanje boraca otišlo je iz Belgije – 10, dok ih je iz Bosne i Hercegovine otišlo 248. Prema navodima ovoga izvješća, na ratištu je ostalo 115 bh. građana, dok ih se 46 vratilo. Podaci se odnose na period do prosinca 2016. godine.
Iz Saudijske Arabije otišle su 3.244 osobe, a vratilo ih se 760. Gori je podatak kako ih je na granici Turske i Sirije zaustavljeno 7.523. Na trećem mjestu je Jordan iz kojeg je otišlo 3.000 boraca.
“Oni koji su otišli u Siriju su manje potencijalni domaći teroristi za razliku od ISIL-ovih simpatizera koji su ostali kući. Imali su veću želju da se pridruže nečemu novom, nego da unište nešto staro”, stoji u izvješću.
Ističu kako je malo urađeno na otkrivanju identiteta onih koji su napustili kalifat, njihove lokacije, rizika koji predstavljaju i aktivnosti koje planiraju. Samo Turska je spriječila 53.781 osobu iz 146 zemalja svijeta da se pridruži ISIL-u, što znači da su te osobe ostale u svojim domovima.
U izvješću je istražen i broj žena i djece koji su napustili svoje države kako bi se priključili ISIL-u. Središnja uloga žena je bila odgajati djecu i paziti na muškarce, ali vremenom se promijenila. Neke su se borile te su obučavane izvoditi samoubilačke napade, prenosi Klix.ba.
“Iako su neke na prevaru dovedene, većina ih je došla svojom voljom vjerojatno iz istog razloga kao i muškarci. Neke ženske regrutkinje su bile krotke i podložne žene koje je ISIL obećao svojim mladim borcima, ali je većina tražila osnaživanje i šansu odmaknuti se od tradicije i ropstva. Institut za analizu konflikta iz Jakarte, opisao je kako se povećava uključenost i značaj žena u ISIL-u u Indoneziji te da su neke bile uključene u izvođene terorističkih napada, a neke su ohrabrivale druge da izvedu napade”, stoji u izvješću.
Najviše žena i djece otišlo je iz Rusije – 3.417, potom iz Tunisa – 3.000, dok ih je iz BiH otišlo 148, od čega je 81 dijete. Nema podataka o povratku žena i djece.
