Tko god je mislio da je rat u Ukrajini daleko, a ruski plin ne dotiče dalmatinska kućanstva, bio je u krivu, jer ratne posljedice i poluprazni plinovodi već se osjete i u svakom bh. i hrvatskom zahodu.
Za sada se osjete tako što više ne potežemo lakomo i bahato rolu papira, već pažljivo odmjeravamo koliko nam zaista treba. Trenutno smo štedljivi zbog grozno visokih cijena, a kako stvari stoje, mogli bismo toaletni papir držati pod ključem. Ako ga budemo uopće mogli kupiti, što zbog cijene, a možda i zbog nestašice.
Jer, proizvođači su na mukama, baš kao i mi dok brojimo listiće papira.
Većina europskih proizvođača papira nema alternative za plin kada je u pitanju sušenje papira, što znači da bismo u tom slučaju morali zaustaviti proizvodnju. U takvom scenariju cijene bi mogle biti još veće. Nadamo se da do toga neće doći, kazala je za Slobodnu Dalmaciju Martina Palac iz Odjela marketinga u tvornici Violeta d.o.o., kada su pokušali saznati tko je kriv što paket toaletnog papira danas košta kao skroman mesni obrok za četveročlanu obitelj.
Četrdeset kuna danas zvuči kao neki dan 30 kuna kad smo se znali odvažiti i kupiti fini, troslojni, bijeli i čist kao suza, bez prašine i breskvinog mirisa koji su znali izazvati i alergije i svrbež tamo gdje nikome nije drago, piše spomenuti medij.
Ovu, još jučer nezamislivu situaciju oko tako “banalne” stvari kao što je toaletni papir, lijepo su objasnili u “Violeti” kako bismo shvatili da u “toaletnoj” priči ni proizvođači ni trgovci ne nabijaju cijene.
Na poskupljenje toaletnog papira najveći utjecaj imaju: plin koji se koristi za sušenje celuloze prilikom proizvodnje papira (u prošlosti njegov utjecaj je bio do 150 eura za tonu, a danas prelazi 600 eura za tonu); rast cijena celuloze; jačanje dolara (celulozom se trguje u dolarima i slabljenje eura zadnjih nekoliko mjeseci ne ide u prilog cijeni papira u Europi); rast cijena brodskog transporta (veliki dio celuloze za toaletni papir dolazi brodom u europske luke) i konačno rast cijena električne energije – računi su nam veći za tri puta, stoji u objašnjenju Martine Palac.
O eventualnim nemoralnim trgovačkim kalkulacijama, iz Violete kažu:
Trgovci odlučuju o cijeni na polici, njihova je odluka koliko će u kojoj situaciji maržirati proizvod. Cijenama na polici nismo zadovoljni, ali to je trenutna realnost. Ove godine činimo iznimne napore da osiguramo dovoljne količine papira za tržište. Također, jesen je neizvjesna jer u slučaju zaustavljanja isporuka ruskog plina prema Europi, dobava će postati još teža.
Slobodna Dalmacija
Za sada se osjete tako što više ne potežemo lakomo i bahato rolu papira, već pažljivo odmjeravamo koliko nam zaista treba. Trenutno smo štedljivi zbog grozno visokih cijena, a kako stvari stoje, mogli bismo toaletni papir držati pod ključem. Ako ga budemo uopće mogli kupiti, što zbog cijene, a možda i zbog nestašice.
Jer, proizvođači su na mukama, baš kao i mi dok brojimo listiće papira.
Većina europskih proizvođača papira nema alternative za plin kada je u pitanju sušenje papira, što znači da bismo u tom slučaju morali zaustaviti proizvodnju. U takvom scenariju cijene bi mogle biti još veće. Nadamo se da do toga neće doći, kazala je za Slobodnu Dalmaciju Martina Palac iz Odjela marketinga u tvornici Violeta d.o.o., kada su pokušali saznati tko je kriv što paket toaletnog papira danas košta kao skroman mesni obrok za četveročlanu obitelj.
Četrdeset kuna danas zvuči kao neki dan 30 kuna kad smo se znali odvažiti i kupiti fini, troslojni, bijeli i čist kao suza, bez prašine i breskvinog mirisa koji su znali izazvati i alergije i svrbež tamo gdje nikome nije drago, piše spomenuti medij.
Ovu, još jučer nezamislivu situaciju oko tako “banalne” stvari kao što je toaletni papir, lijepo su objasnili u “Violeti” kako bismo shvatili da u “toaletnoj” priči ni proizvođači ni trgovci ne nabijaju cijene.
Na poskupljenje toaletnog papira najveći utjecaj imaju: plin koji se koristi za sušenje celuloze prilikom proizvodnje papira (u prošlosti njegov utjecaj je bio do 150 eura za tonu, a danas prelazi 600 eura za tonu); rast cijena celuloze; jačanje dolara (celulozom se trguje u dolarima i slabljenje eura zadnjih nekoliko mjeseci ne ide u prilog cijeni papira u Europi); rast cijena brodskog transporta (veliki dio celuloze za toaletni papir dolazi brodom u europske luke) i konačno rast cijena električne energije – računi su nam veći za tri puta, stoji u objašnjenju Martine Palac.
O eventualnim nemoralnim trgovačkim kalkulacijama, iz Violete kažu:
Trgovci odlučuju o cijeni na polici, njihova je odluka koliko će u kojoj situaciji maržirati proizvod. Cijenama na polici nismo zadovoljni, ali to je trenutna realnost. Ove godine činimo iznimne napore da osiguramo dovoljne količine papira za tržište. Također, jesen je neizvjesna jer u slučaju zaustavljanja isporuka ruskog plina prema Europi, dobava će postati još teža.
Slobodna Dalmacija
