Iako do izbora u Bosni i Hercegovini ima više od godinu dana, jasno je kako će najneizvjesnija i, to pogotovo, najkrvavija bitka biti ona za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva. Taj sukob do istrebljenja vodit će predsjednici stranaka koje su, inače, još uvijek u koaliciji, iako se njihovi lideri vole malo manje nego Srbi i Albanci na Kosovu i šire.
''Sa Radončićem ne vjerujemo da ćemo ikada više moći nastaviti, jer bez obzira šta je govorio za mene, moju porodicu i SDA, jednu stvar nije smio reći. Rekao je da su Bošnjaci prije 25 godina počeli rat. Takvu hipoteku nam ne smije staviti. Čovjek sa takvim moralnim vrijednostima i svim konfliktima koje je u posljednjih 20 godina napravio ne može biti koalicioni partner, niti član Predsjedništva, niti bilo šta što je sebi zacrtao. Kada ja završim ovaj mandat, Bošnjake mora predstavljati čovjek koji liči na njih i njihove vrijednosti...'', izjavio je Izetbegović za posjete Krajini i tako, uz ostalo, potvrdio da Stranci demokratske akcije ne pada na pamet pomoći Radončiću u ostvarenju njegove davne i najveće ambicije; one da prvo formalno, pa zatim suštinski postane liderom najbrojnijeg naroda.
Sasvim suprotno, SDA će učiniti ama baš sve što može, a još uvijek, bez obzira na sve probleme kojih u toj partiji ne nedostaje, može puno, da predsjednika SBB-a ostavi izvan kabineta u kojem su stolovali i otac i sin Izetbegović.
Fahrudin Radončić je, s druge strane, za najavu majke svih bitaka i iznošenje strategije njenog vođenja, iskoristio svog privatnog akademika, čovjeka koji se u ''Avazu'' pojavljuje češće od pregleda TV programa, vremešnog Muhameda Filipovića, inače još jednog otpadnika od SDA.
On je iz pozicije sveznajućeg magičnog čiče opisao, naravno indirektno, kakvog vođu Bošnjaci trebaju, te sa još više riječi naglasio koga više nikako ne trebaju. Pri tome je potvrdio, makar ni jednog nije imenovao, da Fahrudinu Radončiću Donald Trump nije uzor samo u građevinskim poslovima. Predsjednik SBB-a se, naime, poodavno nazvao bošnjačkim Donaldom Trumpom.
Bilo je to puno prije nego će on, Trump, postati predsjednik SAD-a, jašući na tezi o eliti koja je politiku odrodila od naroda.
''Sve se o današnjoj politici zna - i da je vode manekeni, da vlast laže, da zloupotrebljava pozicije, da je ne zanima narod i njegova volja, da je našla načina da falsificira svaku narodnu volju i da se toliko razgoropadila, kako se vidi iz ponašanja najviših predstavnika te politike, da je spremna na svaku zloupotrebu svoje pozicije i institucije kojom upravlja... Nema se više kuda, osim promijeniti sve te ljude, sve koji su rat shvatili ne kao našu nesreću, nego kao zgodnu priliku da se obogate i da vladaju u skladu sa svojim interesima, kamufliranim nacionalnim interesima...
Iskustva nam pokazuju da je u svakoj prilici kada se pojavila neka nova politička zamisao, neka jasna jednostavna ideja kroz koju se vidjela mogućnost napretka društva u cjelini i položaja našeg svakog građanina, nastajala vrlo žestoka kampanja protiv takvih ideja... Zbog toga će se, ako želimo konačno da upotrijebimo svoje biračko pravo i da naš narod konačno odluči da se oslobodi more koja traje 25 godina, morati izaći s vrlo jednostavnim i jasnim idejama o tome kakvu mi BiH želimo, kakve međusobne odnose želimo i kako možemo postići stanje u kojem nam neće sudbina unaprijed biti određena na osnovu arbitraže onih koji su vodili ratove međusobno, nego na osnovu tradicije našeg međusobnog razumijevanja i prijateljstva kakva smo imali kroz hiljadu godina postojanja naše države. Na toj i takvoj jasno formuliranoj politici i na jasnim političkim i ekonomskim principima, narod može pobijediti ovu birokratsku mašineriju koja je udarna pesnica oligarhija koje vladaju već 25 godina u ime naroda, a de facto protiv naroda'', kazao je Filipović.
Jasno je sa koji će pozicija nastupati i kako će jedan drugoga opisivati Izetbegović i Radončić. Drugi će za prvoga biti osoba koja je Bošnjacima ispostavila krivnju za rat i neko ko, je li, ne liči na njih i njihove vrijednosti. Prvi će za drugog, pak, biti štetočina koja je uzurpirala, privatizirala i odnarodila vlast, da bi zatim istu tu vlast iskoristila kako bi radila u korist nacionalne štete.
Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić jedan su drugom, dakle, objavili rat čije trajanje može, više nego ishod, dekonstrurati metode i aktere duboke države koju je sebi i na teritoriju kojeg je kontrolisala, godinama i sa nemalo para, kreirala SDA.
Nikada Fahrudin Radončić ne bi bio neimar, izdavač, milioner i općenito, kako se sam znao nazivati, „Bog u Sarajevu“, da nije bilo Stranke demokratske akcije, njenog inicijalnog kapitala, zaštite poslova odabranog biznismena i svake druge vrste pomoći zahavljujući kojoj je imperija rasla, rasla i na kraju prerasla očekivanja političkih pokrovitelja, postavši tolikom da se i Radončić sam sebi učinio većim i važnijim nego što jeste.
Jednako tako, niko nije kao Radončić, ponekad direktno, a češće preko urednika na daljinski, medijski likvidirao oponente SDA i, naročito, obitelji Izetbegović, čijem je najstarijem članu, Aliji, ''Dnevni avaz'' glancao lik i djelo od non do stop.
Upravo je on, Alija Izetbegović, stvorio obojicu današnjih neprijatelja: od sina je načinio bitnog aktera političke, a od Radončića medijske scene, samo što je potonji u međuvremenu pomislio kako mu pripada više nego što ima, dok je za Izetbegovića mlađeg ostavinska rasprava okončana za sva vremena.Nema zato među njima nikakvih ideoloških, kulturoloških, moralnih, ma bilo kakvih razlika: obojica su produkt jednog gadnog vremena i iste, loše politike, vođene na sijelima na kojima se gradila nova mreža moći uspostavljana, uz ostalo, na silnim sivim tokovima miliona zahvaljujući kojima su se odabrani mogli godinama lažno predstavljati kao sposobni. Riječ je tu, prije i više od svega, o ličnom sukobu u kojem Izetbegoviću čak i nije važno ko će doći u Predsjedništvo, već ko neće, kao što Radončiću nije cilj osvojiti vlast kao takvu, već je preuzeti isključivo od Bakira Izetbegovića.
Ni Bošnjaci, kao ni drugi narodi u Bosni i Hercegovini, nikakve koristi vidjeti neće od pobjede predsjednika SBB-a ili kandidata kojeg će odabrati čelnik SDA. Najbolje što se može desiti je to što će rat u kojem se, po svemu sudeći, neće birati ni riječi niti sredstva, demaskirati i jednog i drugog, te ogoliti različite i brižljivo skrivane metode vladavine Stranke demokratske akcije, partije koja se nesebično angažirala u rušenju najboljeg od nasljeđa nekadašnje Bosne i Hercegovine, da bi zatim na ruševinama dizala kule elite novog doba - među njima i one samozvanog bošnjačkog Donalda Trumpa.
''Sa Radončićem ne vjerujemo da ćemo ikada više moći nastaviti, jer bez obzira šta je govorio za mene, moju porodicu i SDA, jednu stvar nije smio reći. Rekao je da su Bošnjaci prije 25 godina počeli rat. Takvu hipoteku nam ne smije staviti. Čovjek sa takvim moralnim vrijednostima i svim konfliktima koje je u posljednjih 20 godina napravio ne može biti koalicioni partner, niti član Predsjedništva, niti bilo šta što je sebi zacrtao. Kada ja završim ovaj mandat, Bošnjake mora predstavljati čovjek koji liči na njih i njihove vrijednosti...'', izjavio je Izetbegović za posjete Krajini i tako, uz ostalo, potvrdio da Stranci demokratske akcije ne pada na pamet pomoći Radončiću u ostvarenju njegove davne i najveće ambicije; one da prvo formalno, pa zatim suštinski postane liderom najbrojnijeg naroda.
Sasvim suprotno, SDA će učiniti ama baš sve što može, a još uvijek, bez obzira na sve probleme kojih u toj partiji ne nedostaje, može puno, da predsjednika SBB-a ostavi izvan kabineta u kojem su stolovali i otac i sin Izetbegović.
Fahrudin Radončić je, s druge strane, za najavu majke svih bitaka i iznošenje strategije njenog vođenja, iskoristio svog privatnog akademika, čovjeka koji se u ''Avazu'' pojavljuje češće od pregleda TV programa, vremešnog Muhameda Filipovića, inače još jednog otpadnika od SDA.
On je iz pozicije sveznajućeg magičnog čiče opisao, naravno indirektno, kakvog vođu Bošnjaci trebaju, te sa još više riječi naglasio koga više nikako ne trebaju. Pri tome je potvrdio, makar ni jednog nije imenovao, da Fahrudinu Radončiću Donald Trump nije uzor samo u građevinskim poslovima. Predsjednik SBB-a se, naime, poodavno nazvao bošnjačkim Donaldom Trumpom.
Bilo je to puno prije nego će on, Trump, postati predsjednik SAD-a, jašući na tezi o eliti koja je politiku odrodila od naroda.
''Sve se o današnjoj politici zna - i da je vode manekeni, da vlast laže, da zloupotrebljava pozicije, da je ne zanima narod i njegova volja, da je našla načina da falsificira svaku narodnu volju i da se toliko razgoropadila, kako se vidi iz ponašanja najviših predstavnika te politike, da je spremna na svaku zloupotrebu svoje pozicije i institucije kojom upravlja... Nema se više kuda, osim promijeniti sve te ljude, sve koji su rat shvatili ne kao našu nesreću, nego kao zgodnu priliku da se obogate i da vladaju u skladu sa svojim interesima, kamufliranim nacionalnim interesima...
Iskustva nam pokazuju da je u svakoj prilici kada se pojavila neka nova politička zamisao, neka jasna jednostavna ideja kroz koju se vidjela mogućnost napretka društva u cjelini i položaja našeg svakog građanina, nastajala vrlo žestoka kampanja protiv takvih ideja... Zbog toga će se, ako želimo konačno da upotrijebimo svoje biračko pravo i da naš narod konačno odluči da se oslobodi more koja traje 25 godina, morati izaći s vrlo jednostavnim i jasnim idejama o tome kakvu mi BiH želimo, kakve međusobne odnose želimo i kako možemo postići stanje u kojem nam neće sudbina unaprijed biti određena na osnovu arbitraže onih koji su vodili ratove međusobno, nego na osnovu tradicije našeg međusobnog razumijevanja i prijateljstva kakva smo imali kroz hiljadu godina postojanja naše države. Na toj i takvoj jasno formuliranoj politici i na jasnim političkim i ekonomskim principima, narod može pobijediti ovu birokratsku mašineriju koja je udarna pesnica oligarhija koje vladaju već 25 godina u ime naroda, a de facto protiv naroda'', kazao je Filipović.
Jasno je sa koji će pozicija nastupati i kako će jedan drugoga opisivati Izetbegović i Radončić. Drugi će za prvoga biti osoba koja je Bošnjacima ispostavila krivnju za rat i neko ko, je li, ne liči na njih i njihove vrijednosti. Prvi će za drugog, pak, biti štetočina koja je uzurpirala, privatizirala i odnarodila vlast, da bi zatim istu tu vlast iskoristila kako bi radila u korist nacionalne štete.
Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić jedan su drugom, dakle, objavili rat čije trajanje može, više nego ishod, dekonstrurati metode i aktere duboke države koju je sebi i na teritoriju kojeg je kontrolisala, godinama i sa nemalo para, kreirala SDA.
Nikada Fahrudin Radončić ne bi bio neimar, izdavač, milioner i općenito, kako se sam znao nazivati, „Bog u Sarajevu“, da nije bilo Stranke demokratske akcije, njenog inicijalnog kapitala, zaštite poslova odabranog biznismena i svake druge vrste pomoći zahavljujući kojoj je imperija rasla, rasla i na kraju prerasla očekivanja političkih pokrovitelja, postavši tolikom da se i Radončić sam sebi učinio većim i važnijim nego što jeste.
Jednako tako, niko nije kao Radončić, ponekad direktno, a češće preko urednika na daljinski, medijski likvidirao oponente SDA i, naročito, obitelji Izetbegović, čijem je najstarijem članu, Aliji, ''Dnevni avaz'' glancao lik i djelo od non do stop.
Upravo je on, Alija Izetbegović, stvorio obojicu današnjih neprijatelja: od sina je načinio bitnog aktera političke, a od Radončića medijske scene, samo što je potonji u međuvremenu pomislio kako mu pripada više nego što ima, dok je za Izetbegovića mlađeg ostavinska rasprava okončana za sva vremena.Nema zato među njima nikakvih ideoloških, kulturoloških, moralnih, ma bilo kakvih razlika: obojica su produkt jednog gadnog vremena i iste, loše politike, vođene na sijelima na kojima se gradila nova mreža moći uspostavljana, uz ostalo, na silnim sivim tokovima miliona zahvaljujući kojima su se odabrani mogli godinama lažno predstavljati kao sposobni. Riječ je tu, prije i više od svega, o ličnom sukobu u kojem Izetbegoviću čak i nije važno ko će doći u Predsjedništvo, već ko neće, kao što Radončiću nije cilj osvojiti vlast kao takvu, već je preuzeti isključivo od Bakira Izetbegovića.
Ni Bošnjaci, kao ni drugi narodi u Bosni i Hercegovini, nikakve koristi vidjeti neće od pobjede predsjednika SBB-a ili kandidata kojeg će odabrati čelnik SDA. Najbolje što se može desiti je to što će rat u kojem se, po svemu sudeći, neće birati ni riječi niti sredstva, demaskirati i jednog i drugog, te ogoliti različite i brižljivo skrivane metode vladavine Stranke demokratske akcije, partije koja se nesebično angažirala u rušenju najboljeg od nasljeđa nekadašnje Bosne i Hercegovine, da bi zatim na ruševinama dizala kule elite novog doba - među njima i one samozvanog bošnjačkog Donalda Trumpa.
