Ured visokog predstavnika (OHR) treba se odreći nelegalnih “bonnskih ovlasti” i zatvoriti svoja vrata, poručuje se u 22. Izvješću Vlade Republike Srpske upućenom Vijeću sigurnosti UN-a.

U Izvješću se ističe kako samoprisvojene ovlasti visokog predstavnika idu mnogo dalje od stvarnih daytonskih ovlasti, te ukazuje na nezakonitost tzv. “bonnskih ovlasti” koja visokom predstavniku, kako on to tvrdi, daju pravo da nameće zakone i kažnjava pojedince na osnovu obične odluke.

U ovom dokumentu se podsjeća kako je i predsjedavajući OESS-a i bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčak nedavno izjavio da je prošlo vrijeme kada je odluke donosila međunarodna zajednica umjesto političara u BiH, da cilj nije produljivati međunarodni protektorat, nego pomoći BiH da postane potpuno neovisna, te da međunarodna zajednica u BiH treba savjetovati i posredovati, a ne donositi odluke.

Također, podsjeća se i da je bivši visoki predstavnik u BiH Petrich u svibnju rekao kako je “OHR poratna institucija” i da je vrijeme “bonnskih ovlasti” prošlo.

“I EU je u svom Mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo priznala da dalji rad visokog predstavnika sa samoprisvojenim pravom da upražnjava tzv. ‘bonnske ovlastia’ sputava napredak BiH na putu europskih integracija… U Mišljenju Europske komisije kaže se da je ‘tako intenzivan međunarodni nadzor, u načelu, nespojiv sa suverenitetom BiH, pa stoga i s članstvom u EU”, ističe su 22. Izvješću Vlade Republike Srpske.

U dokumentu se naglašava da Daytonski sporazum, kao jedini izvor zakonitih ovlasti visokog predstavnika, nije dao visokom predstavniku takvu izravnu moć.

“Ni Vijeće za provođenje mira, ni Vijeće sigurnosti UN nisu dali visokom predstavniku zakonske ovlasti izvan mandata iz Daytonskog sporazuma”, zaključuje se u Izvkešću.

U tekstu se ukazuje na Aneks 10 Daytonskog sporazuma koji jasno definira ograničen mandat na osnovu kojeg visoki predstavnik ima ovlasti da “prati”, “održava tijesan kontakt sa stranama”, “pomaže”, “sudjeluje na sastancima” i “izvještava”, i on ni u kojem slučaju ne uključuje ni naznaku ovlasti da donosi odluke koje su obvezujuće po vlade i građane BiH,