Dvoje hortikulturnih stručnjaka odlučilo je neke od najpoznatijih vrtnih mitova testirati u sveučilišnom laboratoriju kako bi provjerili krije li se iza njih stvarna korist ili tek dugogodišnje vjerovanje bez znanstvene potvrde. Dr. Linda Chalker-Scott sa Sveučilišta Washington State i dr. Jeff Gilliam sa Sveučilišta Minnesota analizirali su ove tvrdnje u kontroliranim uvjetima kako bi utvrdili koliko su doista učinkovite, prenosi Davesgarden.com.
Mit: Pivo je izvrsno gnojivo za travnjak i vrt
Činjenice
Ovaj mit među vrtlarima kruži već više od stotinu godina, iako nitko sa sigurnošću ne zna gdje je i kada nastao. Još je 1890. godine Peter Henderson, poznat kao “otac hortikulture i ukrasnog vrtlarstva” u Sjedinjenim Američkim Državama, preporučivao korištenje otpadnog hmelja iz pivovara kao kvalitetnog gnojiva. Upravo je to vjerojatno jedan od razloga zbog kojih se razvila teorija o blagotvornom djelovanju piva na biljke.
Zašto baš pivo? Smatralo se da sadrži vitamine i minerale korisne za rast biljaka, a postojala je i teorija da hrani korisne mikroorganizme u tlu.
Pivo se sastoji od vode, ugljikova dioksida, etanola (alkohola), različitih ugljikohidrata odnosno šećera te manjih količina proteina. No ključno pitanje bilo je mogu li ti sastojci, u koncentracijama prisutnima u pivu, zaista pomoći biljkama.
Kako bi dobili odgovor, istraživači su proveli pokus u sveučilišnom laboratoriju.
Testiranje je provedeno u hidroponskim uvjetima kako bi se isključio utjecaj tla. Kao pokusna biljka odabrana je budleja, poznata i kao grm leptira. Korištene su tri vrste piva: Michelob Light, Guinness i bezalkoholno pivo Sharp’s. Pivo je dodavano vodi zajedno s tekućim gnojivom niske koncentracije kakvo se inače koristi u vrtlarstvu. U svakoj skupini uzgajano je šest biljaka.
Rezultati su bili iznimno jasni: alkohol šteti rastu biljaka, pivo s alkoholom šteti rastu biljaka, ali ni bezalkoholno pivo nije pokazalo pozitivan učinak. Biljke uzgajane isključivo uz gnojivo, bez dodatka piva, razvijale su se znatno bolje od svih biljaka tretiranih pivom.
I teorija o tome da pivo dodaje korisni kvasac vrtnom tlu pokazala se neutemeljenom jer je kvasac prirodno prisutan u okolišu i lako dostupan iz brojnih drugih izvora.
Zaključak? Slobodno uživajte u hladnom pivu, ali ga nemojte prolijevati po vrtu očekujući čudesne rezultate.
Mit: Talog kave potiče rast biljaka
Činjenice
Većina organskih vrtlara smatra da je talog kave koristan dodatak vrtu. Ipak, relativno je malo objavljenih istraživanja o tome kako ga pravilno koristiti.
Talog kave organski je materijal koji se razgrađuje slično kompostu. Kada organska tvar propada, u tlo vraća hranjive tvari koje je tijekom svog životnog ciklusa pohranila. Talog kave sadrži oko 2 posto dušika te manje od 1 posto fosfora i kalija.
Istraživanja su pokazala da talog kave zaista može utjecati na rast biljaka – no ne na sve jednako.
Primjerice, zelena salata pokazala je pozitivan odgovor na dodatak taloga kave, dok je kod lucerne učinak bio minimalan. S druge strane, biljke rajčice reagirale su negativno.
Znanstvenici smatraju da je razlog tome prisutnost određenih spojeva u kavi koji djeluju alelopatski, odnosno mogu inhibirati rast pojedinih biljaka. Osim toga, svježi talog kave može vezati dušik iz tla, čineći ga manje dostupnim biljkama.
Posipanje manje količine taloga po površini tla vjerojatno neće štetiti, ali očekivati da će bez miješanja s tlom značajno promijeniti pH vrijednost nije realno. Ako se talog unese izravno u zemlju, postoji mogućnost da kod određenih biljaka uspori razvoj korijena upravo zbog alelopatskog učinka.
Pitanje je samo – želite li riskirati?
Mit: Ljuske jaja korisne su za biljke
Činjenice
Ljuske jaja u vrtu se najčešće koriste na dva načina. Prvi je da se zdrobe i dodaju u tlo oko biljaka, a drugi da se prokuhaju te se dobivena voda koristi za zalijevanje.
Obje metode temelje se na činjenici da ljuske jaja sadrže velike količine kalcija.
Kako bi provjerili drugu teoriju, istraživači su prokuhali ljuske jaja u destiliranoj vodi, koja je korištena kako bi se izbjegao utjecaj minerala iz vode iz slavine ili kišnice. Uzorak je zatim analiziran u laboratoriju Sveučilišta Minnesota.
Rezultati su pokazali prisutnost pet hranjivih tvari.
Natrij je pronađen u vrlo malim količinama koje vjerojatno ne bi ni koristile ni štetile biljci. Otkriveni su i fosfor te magnezij, no njihove količine bile su preniske da bi imale značajniji učinak. Posljednja dva elementa bila su kalij i kalcij – po 4 mg svakog.
Iako je riječ o relativno malim količinama, važno je naglasiti da je eksperiment proveden sa samo jednom ljuskom jajeta. Korištenjem većeg broja ljuski povećala bi se i koncentracija korisnih minerala.
Autor teksta navodi i vlastito iskustvo s ovom metodom. Rajčice uzgajane u posudama razvile su trulež vrhova ploda, poznatu kao BER (blossom end rot), koja se često povezuje s nedostatkom kalcija. Rajčice posađene izravno u vrtu nisu imale isti problem.
Pretpostavio je da se minerali iz zemlje u posudama ispiru pa je zdrobio nekoliko ljuski jaja, prokuhao ih i ostavio smjesu da odstoji četiri do pet dana. Dobivenom vodom jednom tjedno zalijevao je rajčice u posudama i problem BER-a više se nije pojavljivao.
Iako taj pokus nije bio znanstveno kontroliran, autor smatra da ovaj mit ipak možda ima određeno uporište.
Mit: Svježe orezane grane treba premazati katranom ili bojom
Činjenice
Većina premaza za zaštitu rana na drveću temelji se na naftnim derivatima. No postavlja se logično pitanje: biste li nešto na bazi nafte nanosili na vlastitu ranu?
Osim samog sastava premaza, problem je i u tome što zatvaranje svježe rane na stablu zapravo može pogodovati razvoju infekcija. Istraživanja su pokazala da u približno polovici slučajeva korištenje zaštitnih premaza ubrzava propadanje drveta u usporedbi sa stablima na kojima ništa nije nanošeno.
Katran i boja zadržavaju vlagu oko rane, stvarajući idealne uvjete za razvoj gljivica i drugih patogena.
Važno je razumjeti i da drveće ne zacjeljuje na isti način kao ljudi. Umjesto “zacjeljivanja”, ono izolira oštećenje stvaranjem suberiziranog drveta – zaštitnog tkiva koje kemijski i fizički sprječava daljnje širenje infekcije.
Na rubovima rane postupno se stvara kalusno tkivo koje se polako širi prema sredini. Oštećeni dio stabla ostaje prisutan tijekom cijelog života drveta, a kora se ne obnavlja poput ljudske kože.
Zaključak stručnjaka je vrlo jednostavan: nakon rezidbe nemojte nanositi ništa. Drvo će prirodnim procesima samo izolirati i zaštititi ranu.
Naravno, dio vrtlara možda se neće složiti s ovim zaključcima. Ipak, važno je naglasiti da su istraživanja provedena u uglednim sveučilišnim laboratorijima i pod strogo kontroliranim uvjetima, a svatko će na kraju donijeti vlastiti sud.
Mit: Pivo je izvrsno gnojivo za travnjak i vrt
Činjenice
Ovaj mit među vrtlarima kruži već više od stotinu godina, iako nitko sa sigurnošću ne zna gdje je i kada nastao. Još je 1890. godine Peter Henderson, poznat kao “otac hortikulture i ukrasnog vrtlarstva” u Sjedinjenim Američkim Državama, preporučivao korištenje otpadnog hmelja iz pivovara kao kvalitetnog gnojiva. Upravo je to vjerojatno jedan od razloga zbog kojih se razvila teorija o blagotvornom djelovanju piva na biljke.
Zašto baš pivo? Smatralo se da sadrži vitamine i minerale korisne za rast biljaka, a postojala je i teorija da hrani korisne mikroorganizme u tlu.
Pivo se sastoji od vode, ugljikova dioksida, etanola (alkohola), različitih ugljikohidrata odnosno šećera te manjih količina proteina. No ključno pitanje bilo je mogu li ti sastojci, u koncentracijama prisutnima u pivu, zaista pomoći biljkama.
Kako bi dobili odgovor, istraživači su proveli pokus u sveučilišnom laboratoriju.
Testiranje je provedeno u hidroponskim uvjetima kako bi se isključio utjecaj tla. Kao pokusna biljka odabrana je budleja, poznata i kao grm leptira. Korištene su tri vrste piva: Michelob Light, Guinness i bezalkoholno pivo Sharp’s. Pivo je dodavano vodi zajedno s tekućim gnojivom niske koncentracije kakvo se inače koristi u vrtlarstvu. U svakoj skupini uzgajano je šest biljaka.
Rezultati su bili iznimno jasni: alkohol šteti rastu biljaka, pivo s alkoholom šteti rastu biljaka, ali ni bezalkoholno pivo nije pokazalo pozitivan učinak. Biljke uzgajane isključivo uz gnojivo, bez dodatka piva, razvijale su se znatno bolje od svih biljaka tretiranih pivom.
I teorija o tome da pivo dodaje korisni kvasac vrtnom tlu pokazala se neutemeljenom jer je kvasac prirodno prisutan u okolišu i lako dostupan iz brojnih drugih izvora.
Zaključak? Slobodno uživajte u hladnom pivu, ali ga nemojte prolijevati po vrtu očekujući čudesne rezultate.
Mit: Talog kave potiče rast biljaka
Činjenice
Većina organskih vrtlara smatra da je talog kave koristan dodatak vrtu. Ipak, relativno je malo objavljenih istraživanja o tome kako ga pravilno koristiti.
Talog kave organski je materijal koji se razgrađuje slično kompostu. Kada organska tvar propada, u tlo vraća hranjive tvari koje je tijekom svog životnog ciklusa pohranila. Talog kave sadrži oko 2 posto dušika te manje od 1 posto fosfora i kalija.
Istraživanja su pokazala da talog kave zaista može utjecati na rast biljaka – no ne na sve jednako.
Primjerice, zelena salata pokazala je pozitivan odgovor na dodatak taloga kave, dok je kod lucerne učinak bio minimalan. S druge strane, biljke rajčice reagirale su negativno.
Znanstvenici smatraju da je razlog tome prisutnost određenih spojeva u kavi koji djeluju alelopatski, odnosno mogu inhibirati rast pojedinih biljaka. Osim toga, svježi talog kave može vezati dušik iz tla, čineći ga manje dostupnim biljkama.
Posipanje manje količine taloga po površini tla vjerojatno neće štetiti, ali očekivati da će bez miješanja s tlom značajno promijeniti pH vrijednost nije realno. Ako se talog unese izravno u zemlju, postoji mogućnost da kod određenih biljaka uspori razvoj korijena upravo zbog alelopatskog učinka.
Pitanje je samo – želite li riskirati?
Mit: Ljuske jaja korisne su za biljke
Činjenice
Ljuske jaja u vrtu se najčešće koriste na dva načina. Prvi je da se zdrobe i dodaju u tlo oko biljaka, a drugi da se prokuhaju te se dobivena voda koristi za zalijevanje.
Obje metode temelje se na činjenici da ljuske jaja sadrže velike količine kalcija.
Kako bi provjerili drugu teoriju, istraživači su prokuhali ljuske jaja u destiliranoj vodi, koja je korištena kako bi se izbjegao utjecaj minerala iz vode iz slavine ili kišnice. Uzorak je zatim analiziran u laboratoriju Sveučilišta Minnesota.
Rezultati su pokazali prisutnost pet hranjivih tvari.
Natrij je pronađen u vrlo malim količinama koje vjerojatno ne bi ni koristile ni štetile biljci. Otkriveni su i fosfor te magnezij, no njihove količine bile su preniske da bi imale značajniji učinak. Posljednja dva elementa bila su kalij i kalcij – po 4 mg svakog.
Iako je riječ o relativno malim količinama, važno je naglasiti da je eksperiment proveden sa samo jednom ljuskom jajeta. Korištenjem većeg broja ljuski povećala bi se i koncentracija korisnih minerala.
Autor teksta navodi i vlastito iskustvo s ovom metodom. Rajčice uzgajane u posudama razvile su trulež vrhova ploda, poznatu kao BER (blossom end rot), koja se često povezuje s nedostatkom kalcija. Rajčice posađene izravno u vrtu nisu imale isti problem.
Pretpostavio je da se minerali iz zemlje u posudama ispiru pa je zdrobio nekoliko ljuski jaja, prokuhao ih i ostavio smjesu da odstoji četiri do pet dana. Dobivenom vodom jednom tjedno zalijevao je rajčice u posudama i problem BER-a više se nije pojavljivao.
Iako taj pokus nije bio znanstveno kontroliran, autor smatra da ovaj mit ipak možda ima određeno uporište.
Mit: Svježe orezane grane treba premazati katranom ili bojom
Činjenice
Većina premaza za zaštitu rana na drveću temelji se na naftnim derivatima. No postavlja se logično pitanje: biste li nešto na bazi nafte nanosili na vlastitu ranu?
Osim samog sastava premaza, problem je i u tome što zatvaranje svježe rane na stablu zapravo može pogodovati razvoju infekcija. Istraživanja su pokazala da u približno polovici slučajeva korištenje zaštitnih premaza ubrzava propadanje drveta u usporedbi sa stablima na kojima ništa nije nanošeno.
Katran i boja zadržavaju vlagu oko rane, stvarajući idealne uvjete za razvoj gljivica i drugih patogena.
Važno je razumjeti i da drveće ne zacjeljuje na isti način kao ljudi. Umjesto “zacjeljivanja”, ono izolira oštećenje stvaranjem suberiziranog drveta – zaštitnog tkiva koje kemijski i fizički sprječava daljnje širenje infekcije.
Na rubovima rane postupno se stvara kalusno tkivo koje se polako širi prema sredini. Oštećeni dio stabla ostaje prisutan tijekom cijelog života drveta, a kora se ne obnavlja poput ljudske kože.
Zaključak stručnjaka je vrlo jednostavan: nakon rezidbe nemojte nanositi ništa. Drvo će prirodnim procesima samo izolirati i zaštititi ranu.
Naravno, dio vrtlara možda se neće složiti s ovim zaključcima. Ipak, važno je naglasiti da su istraživanja provedena u uglednim sveučilišnim laboratorijima i pod strogo kontroliranim uvjetima, a svatko će na kraju donijeti vlastiti sud.
