Australija apsolutno prednjači u svijetu po svojim krajnje strogim mjerama protiv epidemije covida-19. Sada se taj model primjenjuje i na Perth, četvrti najveći grad ove zemlje.
Bilo je dovoljno da mladi zaštitar u hotelu za karantenu bude pozitivan na koronavirus, nakon što je dobio blage simptome, pa da cijeli grad ode u potpuni lockdown. Dva milijuna stanovnika sada predstoji najmanje pet dana tijekom kojih će morati ostati kod kuće uz iznimke krajnje nužde, piše New York Times u analizi toga kako se Australija bori protiv epidemije.
Čak i unatoč skorih izbora
Pritom New York Times ističe da premijeru Marku McGowanu sljedećeg mjeseca predstoje izbori. Unatoč tome pozvao je naciju da se građani žrtvuju jedni za druge:
“Svaki od nas mora učiniti sve što je osobno u stanju kako bismo spriječili (virus) da se proširi zajednicom.”
Brzina i ozbiljnost reagiranja mogu se činiti nezamislivima u SAD-u ili u Europi gdje se i uz neusporedivo veće stope zaraze primjenjuju upola blaže mjere, primjećuje list u svojoj analizi, no Australcima je ovo poznato. Istim metodama Brisbane i Sydney ranije su se uspjeli othrvati brzo rastućem širenju zaraze i povratku milijuna građana skoro pa normalnom životu.
“Umjesto usamljenosti i tuge ili prosvjedovanja zbog narušavanja njihovih sloboda, Australci su navikli na rutinu kratkotrajnih odricanja zbog kolektivne koristi”, navodi se.
Statistika ide u prilog ovakvom pristupu, do sada je u Australiji umrlo od covida 909 ljudi, odnosno manje nego što prosječno dnevno umire u SAD-u ili u Velikoj Britaniji. Čak je i Njemačka imala nemalo dana kad je dnevno imala više umrlih.
“Mi imamo svoj način kako i da spasimo živote i da ostavimo našu ekonomiju otvorenom i da izbjegnemo sav taj strah i gnjavažu”, komentirao je Ian Mackay, virolog sa Sveučilišta u Queenslandu koji je razvio model borbe protiv epidemije:
“Svi bi mogli učiti od nas, ali svi to baš nisu i voljni.”
Dalje se navodi da to nije jedina priča o uspjehu borbe protiv covida u Aziji i na Pacifiku. Novi Zeland, Tajvan, Tajland i Vijetnam svi redom stoje daleko bolje u borbi protiv virusa, a u toj priči je i Kina. U analizi se ističe da su faktori uspjeha javno zdravstvo, što čak ne mora ići uz bogatstvo nacije, zatim nacionalni ponos i praktični pogled na rizike koje donose mutirani virusi.
Australiji, istina, pomaže to što je prometno teže dostupna. Unatoč tome, još od ožujka ta zemlja je uvela i provodi karantenu za sve koji dolaze iz inozemstva, dok s druge strane Velika Britanija i SAD karantenu provode samo za one koji dolaze iz područja s puno zaraženih.
Europa je bila među najboljima, sad je među najgorima
Australija, nadalje, i dalje provodi striktan sustav praćenja kontakata, od čega su mnoge zemlje suštinski odustale, pa su vlasti tako u najnovijem slučaju u Perthu utvrdile desetke mjesta gdje je zaraženi zaštitar mogao nešto dotaknuti ili disati pored nekoga. Ranije se Australija othrvala velikom broju zaraženih u Melbournu lockdownom koji je potrajao 111 dana, što nije bilo lako, kao što nije bilo lako mnogim Australcima koji su se našli blokirani u inozemstvu.
Sve to im se vratilo nazad tako što, primjerice, još od prosinca nisu imali nego samo manje pojave virusa. Uoči Božića Sydney je na svojim sjevernim plažama imao prvo nekoliko, a onda nekoliko desetaka zaraženih.
Slijedilo je zatvaranje, mnoštvo testiranja, bilo je ponešto i pritužbi, ali je grad od pet milijuna stanovnika ubrzo postigao to da dva tjedna nije imao niti jednog zaraženog. Početkom siječnja Brisbane se na isti način, kratkim lockdownom, othrvao pojavi prvog zaraženog brazilskim sojem koronavirusa, izrazito zaraznijim od osnovnog soja.
“Ako djelujemo tri dana sad, time možemo izbjeći 30 dana u budućnosti”, komentirala je tu epizodu Annastacia Palaszczuk, glavna osoba za zdravstvo Queenslanda.
Diljem Australije stoga su otvoreni restorani, maske se preporučaju, ali nisu obavezne, držanje razmaka je obavezno… Čak, Australija se priprema i za Australian Open 8. veljače, što će biti poseban izazov s obzirom na 30.000 gledatelja koliko ih se očekuje. Nasuprot tome, New York Times navodi iskustva u Europi u kojoj je bilo nemalo zemalja koje su još prije samo nekoliko mjeseci epidemiološki stajale odlično:
“Britanija, Francuska i nekoliko drugih sada su bliže najgorima na svijetu, skupa sa SAD-om.”
To je komentirao znanstvenik iz Belgije Hervé Lemahieu:
“Nisu (nacije) išle dovoljno daleko. Nakon što bi postigli određene uspjehe, ubrzo su ublažavali mjere.”
Bilo je dovoljno da mladi zaštitar u hotelu za karantenu bude pozitivan na koronavirus, nakon što je dobio blage simptome, pa da cijeli grad ode u potpuni lockdown. Dva milijuna stanovnika sada predstoji najmanje pet dana tijekom kojih će morati ostati kod kuće uz iznimke krajnje nužde, piše New York Times u analizi toga kako se Australija bori protiv epidemije.
Čak i unatoč skorih izbora
Pritom New York Times ističe da premijeru Marku McGowanu sljedećeg mjeseca predstoje izbori. Unatoč tome pozvao je naciju da se građani žrtvuju jedni za druge:
“Svaki od nas mora učiniti sve što je osobno u stanju kako bismo spriječili (virus) da se proširi zajednicom.”
Brzina i ozbiljnost reagiranja mogu se činiti nezamislivima u SAD-u ili u Europi gdje se i uz neusporedivo veće stope zaraze primjenjuju upola blaže mjere, primjećuje list u svojoj analizi, no Australcima je ovo poznato. Istim metodama Brisbane i Sydney ranije su se uspjeli othrvati brzo rastućem širenju zaraze i povratku milijuna građana skoro pa normalnom životu.
“Umjesto usamljenosti i tuge ili prosvjedovanja zbog narušavanja njihovih sloboda, Australci su navikli na rutinu kratkotrajnih odricanja zbog kolektivne koristi”, navodi se.
Statistika ide u prilog ovakvom pristupu, do sada je u Australiji umrlo od covida 909 ljudi, odnosno manje nego što prosječno dnevno umire u SAD-u ili u Velikoj Britaniji. Čak je i Njemačka imala nemalo dana kad je dnevno imala više umrlih.
“Mi imamo svoj način kako i da spasimo živote i da ostavimo našu ekonomiju otvorenom i da izbjegnemo sav taj strah i gnjavažu”, komentirao je Ian Mackay, virolog sa Sveučilišta u Queenslandu koji je razvio model borbe protiv epidemije:
“Svi bi mogli učiti od nas, ali svi to baš nisu i voljni.”
Dalje se navodi da to nije jedina priča o uspjehu borbe protiv covida u Aziji i na Pacifiku. Novi Zeland, Tajvan, Tajland i Vijetnam svi redom stoje daleko bolje u borbi protiv virusa, a u toj priči je i Kina. U analizi se ističe da su faktori uspjeha javno zdravstvo, što čak ne mora ići uz bogatstvo nacije, zatim nacionalni ponos i praktični pogled na rizike koje donose mutirani virusi.
Australiji, istina, pomaže to što je prometno teže dostupna. Unatoč tome, još od ožujka ta zemlja je uvela i provodi karantenu za sve koji dolaze iz inozemstva, dok s druge strane Velika Britanija i SAD karantenu provode samo za one koji dolaze iz područja s puno zaraženih.
Europa je bila među najboljima, sad je među najgorima
Australija, nadalje, i dalje provodi striktan sustav praćenja kontakata, od čega su mnoge zemlje suštinski odustale, pa su vlasti tako u najnovijem slučaju u Perthu utvrdile desetke mjesta gdje je zaraženi zaštitar mogao nešto dotaknuti ili disati pored nekoga. Ranije se Australija othrvala velikom broju zaraženih u Melbournu lockdownom koji je potrajao 111 dana, što nije bilo lako, kao što nije bilo lako mnogim Australcima koji su se našli blokirani u inozemstvu.
Sve to im se vratilo nazad tako što, primjerice, još od prosinca nisu imali nego samo manje pojave virusa. Uoči Božića Sydney je na svojim sjevernim plažama imao prvo nekoliko, a onda nekoliko desetaka zaraženih.
Slijedilo je zatvaranje, mnoštvo testiranja, bilo je ponešto i pritužbi, ali je grad od pet milijuna stanovnika ubrzo postigao to da dva tjedna nije imao niti jednog zaraženog. Početkom siječnja Brisbane se na isti način, kratkim lockdownom, othrvao pojavi prvog zaraženog brazilskim sojem koronavirusa, izrazito zaraznijim od osnovnog soja.
“Ako djelujemo tri dana sad, time možemo izbjeći 30 dana u budućnosti”, komentirala je tu epizodu Annastacia Palaszczuk, glavna osoba za zdravstvo Queenslanda.
Diljem Australije stoga su otvoreni restorani, maske se preporučaju, ali nisu obavezne, držanje razmaka je obavezno… Čak, Australija se priprema i za Australian Open 8. veljače, što će biti poseban izazov s obzirom na 30.000 gledatelja koliko ih se očekuje. Nasuprot tome, New York Times navodi iskustva u Europi u kojoj je bilo nemalo zemalja koje su još prije samo nekoliko mjeseci epidemiološki stajale odlično:
“Britanija, Francuska i nekoliko drugih sada su bliže najgorima na svijetu, skupa sa SAD-om.”
To je komentirao znanstvenik iz Belgije Hervé Lemahieu:
“Nisu (nacije) išle dovoljno daleko. Nakon što bi postigli određene uspjehe, ubrzo su ublažavali mjere.”
