– Ne mogu vjerovati da ih više nema. Stalno mislim da su živi, da će sutra doći i da ću ih vidjeti. Tek kad su me dovezli u bolnicu rekli su mi da sam jedini preživjeli. Domagoja i Tenu znam cijeli život iz Đakova. Svakodnevno smo se družili u Mostaru, a s nama su ovdje bili Vjekoslav i Antonija. Oni su iz Vinkovaca. Bili su studenti filozofije, agronomije, tjelesne kulture i medicine – još u šoku nabrajao je Stjepan Bošković (21), jedini preživjeli iz stravične nesreće koja se jučer ujutro dogodila na cesti Mostar – Sarajevo, kod mosta Bijela, 20 km sjevernije od grada na Neretvi.
Škoda octavia, vinkovačkih oznaka, sletjela je u rijeku, a u autu se nalazilo petero mostarskih studenata iz Slavonije – Domagoj Roso (25), Tena Vračević (25), Antonija Šarić (22), Vjekoslav Božanović (24) i Stjepan Bošković (21).
Vozili smo 60 na sat
– Krenuli smo oko 10 sati iz Mostara kući na blagdane. U vozilu smo se šalili, a u jednom trenutku vozač Vjekoslav htio je promijeniti CD koji se nije dao upaliti. Nismo vozili brzo, možda 60 kilometara na sat. Antonija je sjedila pokraj Vjekoslava, iza kojega sam bio ja, a pored mene Domagoj i Tena. Odjednom su iz suprotnog smjera projurila dva vozila pa je netko viknuo: pazi, skreni!, a nakon toga smo se zabili u brdo te nekoliko puta okrenuli na cesti i zemljanom proširenju pa se zadnjim krajem strmoglavili u desetak metara dubok kanjon Neretve. Samo sam čuo povike i vrisku, a potom i udar sa zadnje strane. Počeli smo brzo tonuti jer je voda nadirala kroz puknuto staklo na mojoj strani. Okrenuo sam se i htio izvući preko prtljažnika, a onda mi je noga nekako izletjela kroz to razbijeno staklo pa sam se uspio izvući. Isplivao sam i iza sebe vidio mjehuriće već potonulog vozila. Na vrhu kanjona već je bilo 15-ak ljudi koji su vikali da su zvali hitnu i policiju. Ubrzo su me počeli hvatati grčevi u hladnoj vodi, ali sam se uspio dokopati obale. Tresao sam se. Netko mi je dao jaknu da se ugrijem pa me povezao prema bolnici. Petnaestak minuta kasnije vidio sam kako vozilo juri prema mjestu nesreće... – prepričavao je preživjeli Stjepan svojim prijateljima tragediju koja je odnijela četiri mlada života.
Cijelu nesreću vidio je i jedan očevidac, koji je potvrdio da je škoda iznenada skrenula u desnu stranu u blagom zavoju između dva mala tunela pa udarila u brdo i krenula unatrag niz padinu pa se na drugoj strani ceste strmoglavila u riječni kanjon. Ubrzo je pristigla i uplakana poznanica dvoje nesretnih studenata, Domagoja i Tene, koja je kroz suze ponavljala kako se radilo o divnim mladim ljudima. Prema riječima glasnogovornika MUP-a Ljudevita Marića, vozilo je nakon dva sata sonarom locirano na 13 metara dubine. – Ronioci su prvo krenuli tražiti tijela utopljenih pa će potom izvlačiti vozilo – rekao nam je Marić malo prije jučerašnjeg mraka.
Šok, nevjerica i jeziva tišina vladali su u domu Tene Vračević. Čim su doznali za tragediju, oko podneva, brat Mario i otac Josip odjurili su u Mostar.
– Tena je studirala socijalni rad, kući u Slavoniju dolazila je vikendom, a na Facebooku je u petak navečer objavila da putuje s prijateljicom Ivom Mihalj u Trnovu. No, Iva se, pričaju poznanici, ipak vratila autobusom. Javila se mojoj sestrični u petak i napisala joj 'Vidimo se sutra'. Tena je bila uvijek vesela, nasmijana, puna života, ne možemo vjerovati da je više nema – pune tuge ispričale su nam dvije prijateljice. Čim smo pitali za Tenu, trećoj djevojci navrle su suze na oči i otrčala je niz ulicu. Tenina obitelj ima vinariju koju vode brat i otac, njihov je i kafić nedaleko od kuće, a vrata su mu jučer popodne bila zatvorena.
Zajedničke slike
Sve četvero stradalih veselo su na Facebooku javljali da dolaze kući i objavljivali zajedničke slike. Na jednoj su tako Domagoj Roso i jedini preživjeli Stjepan Bošković. Nakon tužne vijesti, koju su vidjeli na internetu, Nedjeljko Udovčević, Domagojev očuh, kaže da ih nitko iz policije nije zvao te ne želi vjerovati da je Domagoj poginuo.
– Čuli smo se s njim posljednji put u petak navečer, kada je javio da kući kreće u 9 ujutro. Što je najgore, prvi je put putovao iz Mostara autom. Nije nam rekao s kim ide, kazao je samo da ide s prijateljima – dodaje očuh. Domagoj ima mlađeg brata i majku, otac mu je preminuo. Očuh se ne usudi voziti majku prema Mostaru zbog njezina psihičkog stanja. Domagoj je bio na drugoj godini Agroturističkog fakulteta.
Kako doznajemo, Antonija Šarić iz Komletinaca i Vjekoslav Božanović iz Donjeg Novog Sela kod Nijemaca bili su u vezi. Susjedi pričaju da su roditelji nedavno Antoniji kupili auto kako bi ga imala u Mostaru i mogla putovati kući.
Rektorica i dekani: Za sve nas ovo će biti žalostan Božić
Duboko nas je pogodila tragična vijest o pogibiji naših studenata.Obiteljima izražavamo najdublju sućut. Ovo je težak i veliki gubitak za Sveučilište, koje će sačuvati vječnu uspomenu na studente, izjavila je Ljerka Ostojić, rektorica Sveučilišta u Mostaru. – Tragedija, velika tragedija. Za sve nas ovo će biti žalostan Božić. Ugasila se mladost, obiteljsko iščekivanje. Tuga je u našim srcima – kazao je dekan Filozofskog fakulteta Zoran Tomić.
Večernji list
Škoda octavia, vinkovačkih oznaka, sletjela je u rijeku, a u autu se nalazilo petero mostarskih studenata iz Slavonije – Domagoj Roso (25), Tena Vračević (25), Antonija Šarić (22), Vjekoslav Božanović (24) i Stjepan Bošković (21).
Vozili smo 60 na sat
– Krenuli smo oko 10 sati iz Mostara kući na blagdane. U vozilu smo se šalili, a u jednom trenutku vozač Vjekoslav htio je promijeniti CD koji se nije dao upaliti. Nismo vozili brzo, možda 60 kilometara na sat. Antonija je sjedila pokraj Vjekoslava, iza kojega sam bio ja, a pored mene Domagoj i Tena. Odjednom su iz suprotnog smjera projurila dva vozila pa je netko viknuo: pazi, skreni!, a nakon toga smo se zabili u brdo te nekoliko puta okrenuli na cesti i zemljanom proširenju pa se zadnjim krajem strmoglavili u desetak metara dubok kanjon Neretve. Samo sam čuo povike i vrisku, a potom i udar sa zadnje strane. Počeli smo brzo tonuti jer je voda nadirala kroz puknuto staklo na mojoj strani. Okrenuo sam se i htio izvući preko prtljažnika, a onda mi je noga nekako izletjela kroz to razbijeno staklo pa sam se uspio izvući. Isplivao sam i iza sebe vidio mjehuriće već potonulog vozila. Na vrhu kanjona već je bilo 15-ak ljudi koji su vikali da su zvali hitnu i policiju. Ubrzo su me počeli hvatati grčevi u hladnoj vodi, ali sam se uspio dokopati obale. Tresao sam se. Netko mi je dao jaknu da se ugrijem pa me povezao prema bolnici. Petnaestak minuta kasnije vidio sam kako vozilo juri prema mjestu nesreće... – prepričavao je preživjeli Stjepan svojim prijateljima tragediju koja je odnijela četiri mlada života.
Cijelu nesreću vidio je i jedan očevidac, koji je potvrdio da je škoda iznenada skrenula u desnu stranu u blagom zavoju između dva mala tunela pa udarila u brdo i krenula unatrag niz padinu pa se na drugoj strani ceste strmoglavila u riječni kanjon. Ubrzo je pristigla i uplakana poznanica dvoje nesretnih studenata, Domagoja i Tene, koja je kroz suze ponavljala kako se radilo o divnim mladim ljudima. Prema riječima glasnogovornika MUP-a Ljudevita Marića, vozilo je nakon dva sata sonarom locirano na 13 metara dubine. – Ronioci su prvo krenuli tražiti tijela utopljenih pa će potom izvlačiti vozilo – rekao nam je Marić malo prije jučerašnjeg mraka.
Šok, nevjerica i jeziva tišina vladali su u domu Tene Vračević. Čim su doznali za tragediju, oko podneva, brat Mario i otac Josip odjurili su u Mostar.
– Tena je studirala socijalni rad, kući u Slavoniju dolazila je vikendom, a na Facebooku je u petak navečer objavila da putuje s prijateljicom Ivom Mihalj u Trnovu. No, Iva se, pričaju poznanici, ipak vratila autobusom. Javila se mojoj sestrični u petak i napisala joj 'Vidimo se sutra'. Tena je bila uvijek vesela, nasmijana, puna života, ne možemo vjerovati da je više nema – pune tuge ispričale su nam dvije prijateljice. Čim smo pitali za Tenu, trećoj djevojci navrle su suze na oči i otrčala je niz ulicu. Tenina obitelj ima vinariju koju vode brat i otac, njihov je i kafić nedaleko od kuće, a vrata su mu jučer popodne bila zatvorena.
Zajedničke slike
Sve četvero stradalih veselo su na Facebooku javljali da dolaze kući i objavljivali zajedničke slike. Na jednoj su tako Domagoj Roso i jedini preživjeli Stjepan Bošković. Nakon tužne vijesti, koju su vidjeli na internetu, Nedjeljko Udovčević, Domagojev očuh, kaže da ih nitko iz policije nije zvao te ne želi vjerovati da je Domagoj poginuo.
– Čuli smo se s njim posljednji put u petak navečer, kada je javio da kući kreće u 9 ujutro. Što je najgore, prvi je put putovao iz Mostara autom. Nije nam rekao s kim ide, kazao je samo da ide s prijateljima – dodaje očuh. Domagoj ima mlađeg brata i majku, otac mu je preminuo. Očuh se ne usudi voziti majku prema Mostaru zbog njezina psihičkog stanja. Domagoj je bio na drugoj godini Agroturističkog fakulteta.
Kako doznajemo, Antonija Šarić iz Komletinaca i Vjekoslav Božanović iz Donjeg Novog Sela kod Nijemaca bili su u vezi. Susjedi pričaju da su roditelji nedavno Antoniji kupili auto kako bi ga imala u Mostaru i mogla putovati kući.
Rektorica i dekani: Za sve nas ovo će biti žalostan Božić
Duboko nas je pogodila tragična vijest o pogibiji naših studenata.Obiteljima izražavamo najdublju sućut. Ovo je težak i veliki gubitak za Sveučilište, koje će sačuvati vječnu uspomenu na studente, izjavila je Ljerka Ostojić, rektorica Sveučilišta u Mostaru. – Tragedija, velika tragedija. Za sve nas ovo će biti žalostan Božić. Ugasila se mladost, obiteljsko iščekivanje. Tuga je u našim srcima – kazao je dekan Filozofskog fakulteta Zoran Tomić.
Večernji list
