Jesenska korona ramskog dekanata održana je, 14. studenog u župi sv. Ante Padovanskog u Žitačama. Predavanje na temu Crkva i(li) politika održao je mr.sc. vlč. Ivica Mršo profesor na KBF u Sarajevu. Misnom slavlju je predsjedao fojnički arhiđakon mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog, a homiliju je izrekao na temu Caru carevo, a Bogu Božje vlč. Ivica Mršo.
Radni dio korone je započeo u 10,30 u prostorijama župnog ureda Žitače sa molitvom za sinodu i pozdravom predavaču, arhiđakonu i nazočnim svećenicima preč. fra Mate Topića, ramskog dekana. Uslijedio je predavanje mr. sc. vlč. Ivice Mrše, prof. na KBF u Sarajevu na temu Crkva i(li) politika. U dobro pripravljenom predavanju mr. Mršo je između ostaloga istaknuo: „Na žalost, živimo u vremenu i prostoru kada (mnogi?) pojedinci, i iz Crkve i iz politike, žele i pokušavaju, uglavnom zbog sebičnih interesa, iskoristiti jedni druge. Odveć je tužno i ružno kad se pojedinci iz politike bave stvarima u Crkvi koje ih se ni na koji način ne tiču, ali jos je tužnije i ružnije kad se pojedinci iz Crkve (hijerarhija) bave stvarima u politici koje ih se ni tiču niti dotiču.
Dakle, ne Crkva u politici ili politika u Crkvi, niti Crkva ili politika, nego Crkva i politika. Kao što je nemoguće (i apsurdno) tražiti apsolutnu odvojenost i odijeljenost Crkve i politike, tako je isto apsurdno, ali i opasno, ne razlikujući, miješati se u područja rada koja su vlastita bilo Crkvi bilo politici. Sve može postati politika (ispolitizirati) kao što se i politika može pretvoriti u sve i svašta. Stoga je zadaća i ljudi u Crkvi i ljudi u politici prvenstveno vršiti svoje poslanje ali pri tome ne izbjegavati uzajamnu suradnju ondje gdje je moguća i potrebna“.
Govoreći dalje predavač je podcrtao: "Misija koju je Krist povjerio svojoj Crkvi kao njoj vlastitu, nije niti političkog, niti ekonomskog, niti socijalnog reda: svrha, naime koju joj je odredio, religioznoga je reda.(GS, 42) Tako govori, više nego jasno, Drugi vatikanski koncil u svojoj pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu. Ipak ova religiozna misija Crkve nije isključivo limitirana na širenje Evanđelja/Radosne vijesti nego uključuje obnovu i napredak cijelog i čovječanstva i svijeta: " Odatle je misija Crkve ne samo ljudima donositi vijest o Kristu i njegovu milost, nego također prožeti i usavršititi vremeniti red evanđeoskim duhom." (AA 5) Dakle, upravo je ova religiozna misija i poslanje Crkve izvor i poticaj zauzimanja Crkve za promicanje općeg dobra (bonum commune) u ljudskom društvu: ''Upravo iz te religiozne misije izviru zadaci, svjetlo i sile koje mogu poslužiti da se ljudska zajednica izgradi i učvrsti po Božjem zakonu." (GS, 10.)
Vlč. Mršo naglašava: „Djelujući autonomno, nezavisno i na različite načine, Crkva i društvo/političke zajednice trebaju služiti općem/zajedničkom dobru, kako pojedinca tako i društva kao cjeline. Nauk sabora je izričit: "Politička zajednica i Crkva su, svaka na svom području, neovisne jedna o drugoj i autonomne. Obadvije su, iako s različita naslova, u službi osobnog i društvenog poziva istih ljudi... Čovjek nije ograničen samo na ovo zemaljski red, nego živeći u ljudskoj povijesti u cijelost posjeduje svoj vječni poziv (GS 76).“
Naon predavanja uslijedila je diskusija te ostale točke dnevnog reda kao raspored božićnih ispovijedi, dogovor dekanata o božićnom koncertu.
Uslijedila je u župnoj crkvi sv. Ante koncelebrirana misa kojoj je predsjedao mons. Ante Meštrović, fojnički arhiđakon, a propovijed je izrekao vlč. Ivica Mršo na temu: Caru carevo, a Bogu Božje. Ova tema je bila nastavak promišljanja u skladu s predavanjem, a ovdje je vlč. Mršo između ostalog rekao: „'Podajte caru carevo, a Bogu Božje', kaže Isus. Kad Isus ovo govori, zapravo On nam postavlja sasvim obično pitanje: što je to što ja dugujem ovom svijetu, vlastima, caru i što je to što ja dugujem Bogu. Svijetu, zemlji, caru dugujem i pripada im ono svjetsko, zemaljsko, prolazno, kao napr. plaćati poreze. Što pripada Bogu? Samo je jedan ispravan odgovor: sve!” Govoreći dalje vlč. Ivica Mršo je podcrtao: „Stoga je zadaća i ljudi u Crkvi i ljudi u politici prvenstveno vršiti svoje poslanje ali pri tome ne izbjegavati uzajamnu suradnju ondje gdje je moguća i potrebna“.
Uslijedio je ručak kojeg je priredio domaćin fra Marinko Štrbac, župnik u Žitačama sa svojim suradnicima koji je izrazio radost što je imao mogućnost ugostiti braću svećenike.
Radni dio korone je započeo u 10,30 u prostorijama župnog ureda Žitače sa molitvom za sinodu i pozdravom predavaču, arhiđakonu i nazočnim svećenicima preč. fra Mate Topića, ramskog dekana. Uslijedio je predavanje mr. sc. vlč. Ivice Mrše, prof. na KBF u Sarajevu na temu Crkva i(li) politika. U dobro pripravljenom predavanju mr. Mršo je između ostaloga istaknuo: „Na žalost, živimo u vremenu i prostoru kada (mnogi?) pojedinci, i iz Crkve i iz politike, žele i pokušavaju, uglavnom zbog sebičnih interesa, iskoristiti jedni druge. Odveć je tužno i ružno kad se pojedinci iz politike bave stvarima u Crkvi koje ih se ni na koji način ne tiču, ali jos je tužnije i ružnije kad se pojedinci iz Crkve (hijerarhija) bave stvarima u politici koje ih se ni tiču niti dotiču.
Dakle, ne Crkva u politici ili politika u Crkvi, niti Crkva ili politika, nego Crkva i politika. Kao što je nemoguće (i apsurdno) tražiti apsolutnu odvojenost i odijeljenost Crkve i politike, tako je isto apsurdno, ali i opasno, ne razlikujući, miješati se u područja rada koja su vlastita bilo Crkvi bilo politici. Sve može postati politika (ispolitizirati) kao što se i politika može pretvoriti u sve i svašta. Stoga je zadaća i ljudi u Crkvi i ljudi u politici prvenstveno vršiti svoje poslanje ali pri tome ne izbjegavati uzajamnu suradnju ondje gdje je moguća i potrebna“.
Govoreći dalje predavač je podcrtao: "Misija koju je Krist povjerio svojoj Crkvi kao njoj vlastitu, nije niti političkog, niti ekonomskog, niti socijalnog reda: svrha, naime koju joj je odredio, religioznoga je reda.(GS, 42) Tako govori, više nego jasno, Drugi vatikanski koncil u svojoj pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu. Ipak ova religiozna misija Crkve nije isključivo limitirana na širenje Evanđelja/Radosne vijesti nego uključuje obnovu i napredak cijelog i čovječanstva i svijeta: " Odatle je misija Crkve ne samo ljudima donositi vijest o Kristu i njegovu milost, nego također prožeti i usavršititi vremeniti red evanđeoskim duhom." (AA 5) Dakle, upravo je ova religiozna misija i poslanje Crkve izvor i poticaj zauzimanja Crkve za promicanje općeg dobra (bonum commune) u ljudskom društvu: ''Upravo iz te religiozne misije izviru zadaci, svjetlo i sile koje mogu poslužiti da se ljudska zajednica izgradi i učvrsti po Božjem zakonu." (GS, 10.)
Vlč. Mršo naglašava: „Djelujući autonomno, nezavisno i na različite načine, Crkva i društvo/političke zajednice trebaju služiti općem/zajedničkom dobru, kako pojedinca tako i društva kao cjeline. Nauk sabora je izričit: "Politička zajednica i Crkva su, svaka na svom području, neovisne jedna o drugoj i autonomne. Obadvije su, iako s različita naslova, u službi osobnog i društvenog poziva istih ljudi... Čovjek nije ograničen samo na ovo zemaljski red, nego živeći u ljudskoj povijesti u cijelost posjeduje svoj vječni poziv (GS 76).“
Naon predavanja uslijedila je diskusija te ostale točke dnevnog reda kao raspored božićnih ispovijedi, dogovor dekanata o božićnom koncertu.
Uslijedila je u župnoj crkvi sv. Ante koncelebrirana misa kojoj je predsjedao mons. Ante Meštrović, fojnički arhiđakon, a propovijed je izrekao vlč. Ivica Mršo na temu: Caru carevo, a Bogu Božje. Ova tema je bila nastavak promišljanja u skladu s predavanjem, a ovdje je vlč. Mršo između ostalog rekao: „'Podajte caru carevo, a Bogu Božje', kaže Isus. Kad Isus ovo govori, zapravo On nam postavlja sasvim obično pitanje: što je to što ja dugujem ovom svijetu, vlastima, caru i što je to što ja dugujem Bogu. Svijetu, zemlji, caru dugujem i pripada im ono svjetsko, zemaljsko, prolazno, kao napr. plaćati poreze. Što pripada Bogu? Samo je jedan ispravan odgovor: sve!” Govoreći dalje vlč. Ivica Mršo je podcrtao: „Stoga je zadaća i ljudi u Crkvi i ljudi u politici prvenstveno vršiti svoje poslanje ali pri tome ne izbjegavati uzajamnu suradnju ondje gdje je moguća i potrebna“.
Uslijedio je ručak kojeg je priredio domaćin fra Marinko Štrbac, župnik u Žitačama sa svojim suradnicima koji je izrazio radost što je imao mogućnost ugostiti braću svećenike.
Ante Meštrović, fojnički arhiđakon i prepošt Kaptola vrhbosanskog
