Još se sjećam ručnog mlina
I mljevene iz njeg kave
Dok su njega koristile
Naše majke bile zdrave

Svaka kuća imala je
Tu najdražu kućnu spravu
Gdje god dođeš odmah viču
Deder nevo stavi kavu

Kraj ognjištu baka sjedi
I u ruci pržanj drži
Okreće ga  i pjevuši
Dok sirovu kavu prži

Da je dobro popržena
To je bilo najbitnije
Ohladi se u mlin uspe
I samelje što sitnije

Dok stariji vani rade
Mlin bi majke djeci dale
A nejake dječje ruke
Jedva bi ga okretale

Volio bi bar još jednom
Iz tog mlinca popit kavu
Ali i on ko i drugo
Otišao zaboravu

Anegdota bilo puno
Ja ću jednu od njih reći
Obično bi za mlin rekli
Među noge pa okreći

Autor: Ivan Čuljak