Srpanj je pravo vrijeme kada bijeli luk se vadi. Bijeli luk s naših polja je sigurno najbolji za naše gulaše, kobasice… Uvozni kineski lijepo izgleda ali nema toliko suhe materije kao naš bijeli luk, ukus je ono što daje prednost domaćem luku.
U našim uvjetima veliki je broj populacija koje se uzgajaju i to ozimih s krupnom glavicom i malim brojem češnjeva i proljetnih s visokim sadržajem suhe materije, sitnim lukovicama, većim brojem češnjeva. Većina gajenih populacija su visoko specifična za pojedina agroekološka područja, odnosno imaju uzak areal gajenja u kojem se uspješno proizvode.
Bijeli luk – sadnja
Kod ove povrtlarske kulture koja se gaji isključivo vegetativnim putem postoji stalni nedostatak deklariranog sadnog materijala. Razloga za to ima više kao što je genotipska specifičnost, koja uvjetuje potrebu za lokalnim sortama, mali koeficijent razmnožavanja, što određuje veliku količinu sadnog materijala, kao i korištenje sadnog materijala samo u tijeku jedne sezone. Bijeli luk ispoljava veoma značajnu reakciju na uvjete vanjske sredine, koja se ogleda u promjeni niza osobina i o tome je neophodno voditi računa pri introdukciji sadnog materijala, morao bi da potiče prije svega iz sličnog geografskog područja. Prema temperaturi ima umjerene zahtjeve.
Počinje da klija na 3-5 C, a optimalna temperatura za rast korjena je 10 C, a nadzemne mase 16-18 C, češnjeva oko 20 C, a za dozrijevanje lukovica oko 25 C. Ovakva biologija uvjetuje ranu sadnju proljetnog luka, jer se na nešto nižim temperaturama najprije formira korijen, a poslije na nešto višim temperaturama formira jaka lisna masa od čije veličine zavisi i veličina lukovica. Kasnijom sadnjom s porastom temperatura dolazi do slabijeg formiranja korijena, a samim tim i nadzemne mase, tj, manjeg broja i veličine listova što se odražava na veličinu čenova. Pri visokim proljetnim temperaturama, u početku grananja, centralni konus rasta kod ozimih sorti prelazi u fazi mirovanja prije nego što nastupi bočno grananje. Tako nastaje lukovica bez češnja.
Prema svjetlosti ima izražene potrebe, tako da ga ne treba saditi na zasjenjenim mjestima. To je biljka dugog dana, što znači da formiranje lukovica nastaje pri dugom danu. Ovo je jedan od ograničavajućih faktora u širenju i gajenju sorti bijelog luka. Osjetljiv je na nedostatak vlage. Kritični period je dvije nedjelje poslije sadnje (period rasta korijenovog sustava), intenzivni rast listova (maj) i početak formiranja čenova (do polovine lipnja).
Izbor predusjeva
Dobri predusjevi za ovu kulturu su oni koji rano napuštaju parcelu (strnjina, grašak, mahunjače…). U plodoredu dolazi na drugo mjesto. Unošenjem stajnjaka pod ovu kulturu dobivaju se lukovice rastresite, podložne napadu bolesti, kratkog perioda čuvanja. Na isto mjesto dolazi poslije 4-5 godina, kao i iza vrsta iz iste familije. Osnovnu obradu bez obzira na vrijeme sadnje treba obaviti čim prethodna kultura napusti parcelu.
S obzirom na to da bijeli luk ima povećane zahtjeve prema plodnosti zemljišta, to znači i potrebe za obilnijim đubrenjem u formi lako pristupačnih hraniva. Mineralna ishrana zasniva se na potrebi ove vrste za pojedinim hranljivim elementima, plodnosti zemljišta. okvirne preporuke za đubrenje bijelog luka su 80-100 kg/ha N, 60-80 kg/ha P2O5, 40-80 kg/ha K2O. Pod osnovnu obradu se unosi 1/3 N, polovina P i K u formulaciji 1:2:3. Preostalu količinu đubriva se unose u proljeće, kod jesenje sadnje čim vremenski uvjeti dozvole, a kod proljetnje nakon formiranja 3-4 lista.
Za sadnju se koriste krupni čenovi bez obzira koji položaj zauzimaju na stablu. Čenovi veće mase imaju veći početni kapacitet za razvoj i razvitak biljke, jer početni razvoj luka je parazitski, s obzirom na to da se koriste rezervne materije čena. Ustaljeno mišljenje da samo periferni čenovi daju najkrupnije lukovice. Pri složenom grananju i spiralnom rasporedu unutrašnji čenovi su najsitniji. Kod sorata s prostim grananjem svi čenovi su približno iste veličine.
Dezinfekcija sadnog materijala se obavlja nekoliko dana pred sadnju. Ovom mjerom sprječava se razvoj i širenje bolesti. Koriste se fungicidi u trajanju 10-20 minuta poslije čega se vrši sušenje ili sadnja. Sadnja se vrši se ručno ili mašinski.
Mašinska sadnja se obavlja sadilicama adaptiranim za sadnju crnog luka iz arpadžika. Nedostaci ove sadnje se ogledaju u nepravilnom položaju čenova, koji zbog oblika zauzimaju ležeći ili obrnuti položaj. Ovakav položaj usporava klijanje, odnosno ukorjenjivanje i početni porast što se kasnije odražava na formiranje sitnih i neujednačenih lukovica koje neće imati tržišnu vrijednost. Iz ovih razloga ručna sadnja ima prednosti, jer pravilnim ulaganjem čenova biljka se brže ukorijenjena.
Bijeli luk vrijeme sadnje
Pri kašnjenju sa sadnjom rezultira da biljka brže prolazi određene faze rasta pri nepovoljnim uvjetima. U tim uvjetima bijeli luk niče u proljeće i faze razvoja listova i obrazovanja čenova prolazi pri višim temperaturama te su veoma skraćene. Jari bijeli luk u takvim uvjetima daje manje prinose i veći procenat lukovica s jednim čenom. Optimalan rok sadnje za naše uvjete je prva polovina X, mada i sadnja do kraja X ne utiče na smanjenje prinosa.
Sorte proljetnog bijelog luka posebno reagiraju na svako kašnjenje u sadnji. S porastom temperatura proljetni bijeli luk formira slabiji korijenov sistem (optimum 5-10 C) koji nije u stanju da ishrani nadzemni deo biljke te se formiraju sitnije lukovice. Dubina sadnje uvjetovana je veličinom čenova, debljina pokrovnog sloja treba da je 2-3 cm iznad vrha čena. Kod pliće sadnje uslijed intenzivnog rasta korijena vrlo često dolazi do izbacivanja čenova na površinu i sušenja jer se dio korijena nalazi van zemlje, dok kod preduboke sadnje imamo usporeno nicanje te biljke zaostaju u nicanju i kasnije u porastu.
Razmak sadnje
Razmak sadnje bijelog luka uvjetovan je krupnoćom čenova. U prosjeku sadnja se obavlja na razmaku 30-40 cm između redova i 8-10 cm u redu. Količina sjemena zavisi od krupnoće češnjeva i razmaka i u prosjeku se kreće kod proljetnog 800-1200 kg/ha, a kod jesenjeg 1200-1600 kg/ha.
Njega usjeva sastoji se u međurednoj obradi, navodnjavanju, prihranjivanju, zaštiti od bolesti, štetočina i korova. Međuredna obrada veoma povoljno djeluje na stvaranje rastresitog gornjeg sloja zemljišta. Ovu mjeru je naročito važno primkeniti rano u proljeće kad kreće vegetacija. Rastresitost je bitna za razvijanje lukovica.
Suzbijanje korova se efikasno sprovodi poslije sadnje prije nicanja s preparatima na bazi pentametilen, dok kasnije u toku vegetacije visoku efikasnosnost pokazuje Goal u količini 0,4-0,8 l/ha. Primjenjuje se kada je luk u fazi 4-5 listova. Dominantna bolest u našim uvjetima je plamenjača, a također je prisutna i bijela trulež, rđa i trulež korijena i stabla. Primjena fungicida se preporučuje još u dezinfekciji sadnog materijala, a kasnije u toku vegetacije praćenjem uvjeta za pojavu bolesti.
Ekonomski najznačajnije štetočine su lukova muva, muva jesenjeg bijelog luka. Lukova muva se pojavljuje u proljeće kad i na crnom luku. Muva jesenjeg bijelog luka se javlja na parcelama gdje se ne poštuje plodored. Štete od ovih insekata se uočavaju tek u proljeće s porastom temperatura. kada se uoče štete tada je već kasno za tretiranje, tako da je potrebno preventivno tretiranje u rano proljeće naročito ako su uvjeti pogodovali za let ovog insekta.
Bijeli luk vrijeme je za vađenje luka
Bijeli luk se vadi u fazi masovnog polijeganja nadzemne mase. Nije preporučljivo sačekati da se nadzemna masa u potpunosti osuši. Pored toga što je tada otežano vađenje i skupljanje lukovica, u slučaju kišnog perioda može doći do retrovegetacije. Samo vađenje se odvija ručno ili mašinski.
Jesenji bijeli luk dospijeva za vađenje u prvoj polovini srpnja, a proljetni krajem srpnja. Nakon vađenja bijeli luk se suši na parceli, ili na vjetrovitom mjestu, nakon toga se vrši čišćenje, odstranjivanje suhih listova 1,5-2 cm iznad lukovice i odstranjivanje suhih korjenova.
Izvor: agroinfonet.com
U našim uvjetima veliki je broj populacija koje se uzgajaju i to ozimih s krupnom glavicom i malim brojem češnjeva i proljetnih s visokim sadržajem suhe materije, sitnim lukovicama, većim brojem češnjeva. Većina gajenih populacija su visoko specifična za pojedina agroekološka područja, odnosno imaju uzak areal gajenja u kojem se uspješno proizvode.
Bijeli luk – sadnja
Kod ove povrtlarske kulture koja se gaji isključivo vegetativnim putem postoji stalni nedostatak deklariranog sadnog materijala. Razloga za to ima više kao što je genotipska specifičnost, koja uvjetuje potrebu za lokalnim sortama, mali koeficijent razmnožavanja, što određuje veliku količinu sadnog materijala, kao i korištenje sadnog materijala samo u tijeku jedne sezone. Bijeli luk ispoljava veoma značajnu reakciju na uvjete vanjske sredine, koja se ogleda u promjeni niza osobina i o tome je neophodno voditi računa pri introdukciji sadnog materijala, morao bi da potiče prije svega iz sličnog geografskog područja. Prema temperaturi ima umjerene zahtjeve.
Počinje da klija na 3-5 C, a optimalna temperatura za rast korjena je 10 C, a nadzemne mase 16-18 C, češnjeva oko 20 C, a za dozrijevanje lukovica oko 25 C. Ovakva biologija uvjetuje ranu sadnju proljetnog luka, jer se na nešto nižim temperaturama najprije formira korijen, a poslije na nešto višim temperaturama formira jaka lisna masa od čije veličine zavisi i veličina lukovica. Kasnijom sadnjom s porastom temperatura dolazi do slabijeg formiranja korijena, a samim tim i nadzemne mase, tj, manjeg broja i veličine listova što se odražava na veličinu čenova. Pri visokim proljetnim temperaturama, u početku grananja, centralni konus rasta kod ozimih sorti prelazi u fazi mirovanja prije nego što nastupi bočno grananje. Tako nastaje lukovica bez češnja.
Prema svjetlosti ima izražene potrebe, tako da ga ne treba saditi na zasjenjenim mjestima. To je biljka dugog dana, što znači da formiranje lukovica nastaje pri dugom danu. Ovo je jedan od ograničavajućih faktora u širenju i gajenju sorti bijelog luka. Osjetljiv je na nedostatak vlage. Kritični period je dvije nedjelje poslije sadnje (period rasta korijenovog sustava), intenzivni rast listova (maj) i početak formiranja čenova (do polovine lipnja).
Izbor predusjeva
Dobri predusjevi za ovu kulturu su oni koji rano napuštaju parcelu (strnjina, grašak, mahunjače…). U plodoredu dolazi na drugo mjesto. Unošenjem stajnjaka pod ovu kulturu dobivaju se lukovice rastresite, podložne napadu bolesti, kratkog perioda čuvanja. Na isto mjesto dolazi poslije 4-5 godina, kao i iza vrsta iz iste familije. Osnovnu obradu bez obzira na vrijeme sadnje treba obaviti čim prethodna kultura napusti parcelu.
S obzirom na to da bijeli luk ima povećane zahtjeve prema plodnosti zemljišta, to znači i potrebe za obilnijim đubrenjem u formi lako pristupačnih hraniva. Mineralna ishrana zasniva se na potrebi ove vrste za pojedinim hranljivim elementima, plodnosti zemljišta. okvirne preporuke za đubrenje bijelog luka su 80-100 kg/ha N, 60-80 kg/ha P2O5, 40-80 kg/ha K2O. Pod osnovnu obradu se unosi 1/3 N, polovina P i K u formulaciji 1:2:3. Preostalu količinu đubriva se unose u proljeće, kod jesenje sadnje čim vremenski uvjeti dozvole, a kod proljetnje nakon formiranja 3-4 lista.
Za sadnju se koriste krupni čenovi bez obzira koji položaj zauzimaju na stablu. Čenovi veće mase imaju veći početni kapacitet za razvoj i razvitak biljke, jer početni razvoj luka je parazitski, s obzirom na to da se koriste rezervne materije čena. Ustaljeno mišljenje da samo periferni čenovi daju najkrupnije lukovice. Pri složenom grananju i spiralnom rasporedu unutrašnji čenovi su najsitniji. Kod sorata s prostim grananjem svi čenovi su približno iste veličine.
Dezinfekcija sadnog materijala se obavlja nekoliko dana pred sadnju. Ovom mjerom sprječava se razvoj i širenje bolesti. Koriste se fungicidi u trajanju 10-20 minuta poslije čega se vrši sušenje ili sadnja. Sadnja se vrši se ručno ili mašinski.
Mašinska sadnja se obavlja sadilicama adaptiranim za sadnju crnog luka iz arpadžika. Nedostaci ove sadnje se ogledaju u nepravilnom položaju čenova, koji zbog oblika zauzimaju ležeći ili obrnuti položaj. Ovakav položaj usporava klijanje, odnosno ukorjenjivanje i početni porast što se kasnije odražava na formiranje sitnih i neujednačenih lukovica koje neće imati tržišnu vrijednost. Iz ovih razloga ručna sadnja ima prednosti, jer pravilnim ulaganjem čenova biljka se brže ukorijenjena.
Bijeli luk vrijeme sadnje
Pri kašnjenju sa sadnjom rezultira da biljka brže prolazi određene faze rasta pri nepovoljnim uvjetima. U tim uvjetima bijeli luk niče u proljeće i faze razvoja listova i obrazovanja čenova prolazi pri višim temperaturama te su veoma skraćene. Jari bijeli luk u takvim uvjetima daje manje prinose i veći procenat lukovica s jednim čenom. Optimalan rok sadnje za naše uvjete je prva polovina X, mada i sadnja do kraja X ne utiče na smanjenje prinosa.
Sorte proljetnog bijelog luka posebno reagiraju na svako kašnjenje u sadnji. S porastom temperatura proljetni bijeli luk formira slabiji korijenov sistem (optimum 5-10 C) koji nije u stanju da ishrani nadzemni deo biljke te se formiraju sitnije lukovice. Dubina sadnje uvjetovana je veličinom čenova, debljina pokrovnog sloja treba da je 2-3 cm iznad vrha čena. Kod pliće sadnje uslijed intenzivnog rasta korijena vrlo često dolazi do izbacivanja čenova na površinu i sušenja jer se dio korijena nalazi van zemlje, dok kod preduboke sadnje imamo usporeno nicanje te biljke zaostaju u nicanju i kasnije u porastu.
Razmak sadnje
Razmak sadnje bijelog luka uvjetovan je krupnoćom čenova. U prosjeku sadnja se obavlja na razmaku 30-40 cm između redova i 8-10 cm u redu. Količina sjemena zavisi od krupnoće češnjeva i razmaka i u prosjeku se kreće kod proljetnog 800-1200 kg/ha, a kod jesenjeg 1200-1600 kg/ha.
Njega usjeva sastoji se u međurednoj obradi, navodnjavanju, prihranjivanju, zaštiti od bolesti, štetočina i korova. Međuredna obrada veoma povoljno djeluje na stvaranje rastresitog gornjeg sloja zemljišta. Ovu mjeru je naročito važno primkeniti rano u proljeće kad kreće vegetacija. Rastresitost je bitna za razvijanje lukovica.
Suzbijanje korova se efikasno sprovodi poslije sadnje prije nicanja s preparatima na bazi pentametilen, dok kasnije u toku vegetacije visoku efikasnosnost pokazuje Goal u količini 0,4-0,8 l/ha. Primjenjuje se kada je luk u fazi 4-5 listova. Dominantna bolest u našim uvjetima je plamenjača, a također je prisutna i bijela trulež, rđa i trulež korijena i stabla. Primjena fungicida se preporučuje još u dezinfekciji sadnog materijala, a kasnije u toku vegetacije praćenjem uvjeta za pojavu bolesti.
Ekonomski najznačajnije štetočine su lukova muva, muva jesenjeg bijelog luka. Lukova muva se pojavljuje u proljeće kad i na crnom luku. Muva jesenjeg bijelog luka se javlja na parcelama gdje se ne poštuje plodored. Štete od ovih insekata se uočavaju tek u proljeće s porastom temperatura. kada se uoče štete tada je već kasno za tretiranje, tako da je potrebno preventivno tretiranje u rano proljeće naročito ako su uvjeti pogodovali za let ovog insekta.
Bijeli luk vrijeme je za vađenje luka
Bijeli luk se vadi u fazi masovnog polijeganja nadzemne mase. Nije preporučljivo sačekati da se nadzemna masa u potpunosti osuši. Pored toga što je tada otežano vađenje i skupljanje lukovica, u slučaju kišnog perioda može doći do retrovegetacije. Samo vađenje se odvija ručno ili mašinski.
Jesenji bijeli luk dospijeva za vađenje u prvoj polovini srpnja, a proljetni krajem srpnja. Nakon vađenja bijeli luk se suši na parceli, ili na vjetrovitom mjestu, nakon toga se vrši čišćenje, odstranjivanje suhih listova 1,5-2 cm iznad lukovice i odstranjivanje suhih korjenova.
Izvor: agroinfonet.com
