Postoji pretpostavka da se ruski rulet pojavio u carskoj vojsci kao relativno bezazlen trik koji je lako mogao impresionirati prisutne. Ljudi i danas ginu u igri o čijem porijeklu se gotovo ništa ne zna, kao što se ne zna ni u kojoj je mjeri ovo kockanje sa životom rasprostranjeno u svijetu.
Časnička zabava
Jedno se sigurno zna: ruski rulet je vrlo popularna tema pisaca i producenata širom svijeta. Ona je utkana u radnju mnogih književnih djela i filmskih ostvarenja.
Popularno je mišljenje da je manje poznati američki pisac avanturističkih priča Georges Arthur Surdez prvi put uveo termin "ruski rulet" kada je 1937. godine objavio istoimenu priču u časopisu Collier’s.
Francuski vojnik pripovijeda kako je svojim očima vidio ruske časnike koji nakon boljševičke revolucije 1917. godine nisu imali što izgubiti te su zato igrali ruski rulet svuda i na svakom mjestu – kod svoje kuće, u kafiću, u gostima...
Zanimljivo je da nijedan ruski pisac prije 1917. godine ne spominje ruski rulet u svojim romanima ili biografiji.
Ljermontov je u "Junaku našeg doba" opisao situaciju kada se umjesto revolvera koristi pištolj na barut, i pitanje je samo je li pištolj napunjen i je li barut u njemu suh ili vlažan.
Mnogi smatraju da je Surdez izmislio priču o ruskim časnicima i ruskom ruletu, jer se u to vrijeme u Ruskom Carstvu najčešće koristio revolver "Nagan" M1895 sa sedam metaka, a u priči se opisuje pištolj sa šest metaka. Postoje i druge pretpostavke vezane za porijeklo ove smrtonosne igre.
Jedni vjeruju da se ruski rulet pojavio kao svojevrsno vršenje pritiska policije na osumnjičene, drugi da su zatvorski čuvari prisiljavali zatvorenike da igraju ruski rulet i kladili se u jednog ili drugog zatvorenika, a treći tvrde da se igra pojavila u carskoj vojsci kao relativno bezazleni trik koji je lako mogao impresionirati prisutne.
Teorija vjerojatnosti
Ako je u bubnju pištolja samo jedan metak, onda se vjerojatnost smrtonosnog ishoda povećava sa svakim novim pokušajem ukoliko se bubanj ne okreće nakon svakog pucnja. U tom je slučaju kod pištolja sa šest metaka vjerojatnost prvog pokušaja 1:6, odnosno 16,6%.
Vjerojatnost drugog pokušaja je 20%, trećeg 25%, četvrtog 33,3%, petog 50%, a šesti pokušaj je 100% smrtonosan. Pored toga, ako u ruskom ruletu sudjeluju dvojica, onda je u izvjesnoj prednosti onaj koji je drugi na potezu, jer se može dogoditi da pištolj opali u prvom pokušaju.
Ali ako prvi put ne opali, onda drugi sudionik ima znatno manje šanse nego što je imao prvi (pod uvjetom da se bubanj ne zavrti nakon svakog pokušaja).
Ako se cilindar zavrti, onda svi sudionici imaju jednake šanse u svakom pokušaju. U protivnom najviše šanse za preživljavanje ima onaj tko prvi pokuša (pod uvjetom da svaki sudionik ima samo jedan pokušaj). Možda ova "teorija" ruskog ruleta zvuči jezivo, ali mi govorimo o tome isključivo kao o povijesnom fenomenu.
Nikada se ne treba igrati sa životom, bez obzira na zakon vjerojatnosti.
Suvremene modifikacije
Danas u svijetu postoji mnoštvo modifikacija ruskog ruleta. Na primjer, žitelji ruskog grada Perma su napravili neletalne električne pištolje za igru koja nalikuje na klasičan ruski rulet.
Na Facebooku je nekada bila popularna aplikacija "Društveni rulet". Ona je nasumično udaljavala jednog od šest sudionika koji se odluče poigrati na ovaj način. Poznati su, doduše, i letalni slučajevi. U Kambodži su 1999. godine tri čovjeka poginula igrajući varijantu "ruskog ruleta" u kojoj je sudionik, umjesto da pritisne okidač pištolja, imao zadatak nagaziti na protutenkovsku minu.
Šokantna je činjenica da ljudi i danas još uvijek igraju originalnu verziju ruskog ruleta. Na primjer, u jednom medicinskom istraživanju je ispitano 15 slučajeva smrti od ruskog ruleta u SAD-u samo u 2008. godini, i to je uspoređeno sa 75 slučajeva samoubojstva nevezanih za ovu igru s vlastitim životom.
Ispostavlja se da su žrtve ruskog ruleta većinom bili Afroamerikanci, dok su bijeli Amerikanci u većoj mjeri skloni drugačijim vrstama samoubojstva. Prema spomenutom istraživanju, tipičan portret sudionika ruskog ruleta u SAD-u je mladi neoženjeni tamnoputi muškarac.
Medicinsko istraživanje iz 1987. godine pokazalo je da su ljudi koji igraju ruski rulet u usporedbi sa žrtvama drugih vrsta suicida znatno manje skloni depresiji, ali su znatno više skloni upotrebi narkotika i alkohola. Strašno je i pomisliti da je broj žrtava ruskog ruleta toliko velik (a sudionika još i veći) da se na osnovu njega mogu vršiti medicinska istraživanja, piše Russian Beyond.
Časnička zabava
Jedno se sigurno zna: ruski rulet je vrlo popularna tema pisaca i producenata širom svijeta. Ona je utkana u radnju mnogih književnih djela i filmskih ostvarenja.
Popularno je mišljenje da je manje poznati američki pisac avanturističkih priča Georges Arthur Surdez prvi put uveo termin "ruski rulet" kada je 1937. godine objavio istoimenu priču u časopisu Collier’s.
Francuski vojnik pripovijeda kako je svojim očima vidio ruske časnike koji nakon boljševičke revolucije 1917. godine nisu imali što izgubiti te su zato igrali ruski rulet svuda i na svakom mjestu – kod svoje kuće, u kafiću, u gostima...
Zanimljivo je da nijedan ruski pisac prije 1917. godine ne spominje ruski rulet u svojim romanima ili biografiji.
Ljermontov je u "Junaku našeg doba" opisao situaciju kada se umjesto revolvera koristi pištolj na barut, i pitanje je samo je li pištolj napunjen i je li barut u njemu suh ili vlažan.
Mnogi smatraju da je Surdez izmislio priču o ruskim časnicima i ruskom ruletu, jer se u to vrijeme u Ruskom Carstvu najčešće koristio revolver "Nagan" M1895 sa sedam metaka, a u priči se opisuje pištolj sa šest metaka. Postoje i druge pretpostavke vezane za porijeklo ove smrtonosne igre.
Jedni vjeruju da se ruski rulet pojavio kao svojevrsno vršenje pritiska policije na osumnjičene, drugi da su zatvorski čuvari prisiljavali zatvorenike da igraju ruski rulet i kladili se u jednog ili drugog zatvorenika, a treći tvrde da se igra pojavila u carskoj vojsci kao relativno bezazleni trik koji je lako mogao impresionirati prisutne.
Teorija vjerojatnosti
Ako je u bubnju pištolja samo jedan metak, onda se vjerojatnost smrtonosnog ishoda povećava sa svakim novim pokušajem ukoliko se bubanj ne okreće nakon svakog pucnja. U tom je slučaju kod pištolja sa šest metaka vjerojatnost prvog pokušaja 1:6, odnosno 16,6%.
Vjerojatnost drugog pokušaja je 20%, trećeg 25%, četvrtog 33,3%, petog 50%, a šesti pokušaj je 100% smrtonosan. Pored toga, ako u ruskom ruletu sudjeluju dvojica, onda je u izvjesnoj prednosti onaj koji je drugi na potezu, jer se može dogoditi da pištolj opali u prvom pokušaju.
Ali ako prvi put ne opali, onda drugi sudionik ima znatno manje šanse nego što je imao prvi (pod uvjetom da se bubanj ne zavrti nakon svakog pokušaja).
Ako se cilindar zavrti, onda svi sudionici imaju jednake šanse u svakom pokušaju. U protivnom najviše šanse za preživljavanje ima onaj tko prvi pokuša (pod uvjetom da svaki sudionik ima samo jedan pokušaj). Možda ova "teorija" ruskog ruleta zvuči jezivo, ali mi govorimo o tome isključivo kao o povijesnom fenomenu.
Nikada se ne treba igrati sa životom, bez obzira na zakon vjerojatnosti.
Suvremene modifikacije
Danas u svijetu postoji mnoštvo modifikacija ruskog ruleta. Na primjer, žitelji ruskog grada Perma su napravili neletalne električne pištolje za igru koja nalikuje na klasičan ruski rulet.
Na Facebooku je nekada bila popularna aplikacija "Društveni rulet". Ona je nasumično udaljavala jednog od šest sudionika koji se odluče poigrati na ovaj način. Poznati su, doduše, i letalni slučajevi. U Kambodži su 1999. godine tri čovjeka poginula igrajući varijantu "ruskog ruleta" u kojoj je sudionik, umjesto da pritisne okidač pištolja, imao zadatak nagaziti na protutenkovsku minu.
Šokantna je činjenica da ljudi i danas još uvijek igraju originalnu verziju ruskog ruleta. Na primjer, u jednom medicinskom istraživanju je ispitano 15 slučajeva smrti od ruskog ruleta u SAD-u samo u 2008. godini, i to je uspoređeno sa 75 slučajeva samoubojstva nevezanih za ovu igru s vlastitim životom.
Ispostavlja se da su žrtve ruskog ruleta većinom bili Afroamerikanci, dok su bijeli Amerikanci u većoj mjeri skloni drugačijim vrstama samoubojstva. Prema spomenutom istraživanju, tipičan portret sudionika ruskog ruleta u SAD-u je mladi neoženjeni tamnoputi muškarac.
Medicinsko istraživanje iz 1987. godine pokazalo je da su ljudi koji igraju ruski rulet u usporedbi sa žrtvama drugih vrsta suicida znatno manje skloni depresiji, ali su znatno više skloni upotrebi narkotika i alkohola. Strašno je i pomisliti da je broj žrtava ruskog ruleta toliko velik (a sudionika još i veći) da se na osnovu njega mogu vršiti medicinska istraživanja, piše Russian Beyond.
