Paprika je najosjetljivija na nedostatak vlage u tlu poslije presađivanja i u fazi cvjetanja i razvoja plodova. Nakon ukorjenjivanja treba ju zaliti s oko 20-30 l/m2. Kontrolu stanja usjeva obaviti nakon pet do sedam dana i ako je potrebno popuniti prazna mjesta i ponoviti navodnjavanje, navodi stručnjakinja za povrćarstvo Gordana Marušić.
Navodnjavanje može biti sustavom kap po kap, koji se smatra i najefikasnijim jer osigurava optimalan odnos vode i zraka u tlu, kao i dobro ukorjenjivanje biljke. Preko ovog sustava, ukoliko je potrebno prihranjivanje mogu se dodati vodotopiva mineralna gnojiva.
Tradicionalni sustav navodnjavanja je potapanjem i brazdama, dok se umjetna kiša koristi samo u slučaju da ne postoji druga mogućnost, naglašava Marušić.
Važnost navodnjavanja istaknuo i proizvođač Dejan Čula. Kod ovog povrća je bitno da konstantno ima vode, pogotovo kada je u cvijetu, ali i tijekom plodonošenja i zametanja plodova.
Kako prihraniti?
Kao i kod svake druge biljke i kod paprike je neophodno osigurati dovoljno hrane tijekom cijelog razdoblja vegetacije, a posebno u vrijeme povećanih potreba za vodom.
Svaka faza podrazumijeva i određenu količinu hraniva. Tijekom ukorjenjivanja, potrebno je dodati fosfor (1:4:1) čime se pospješuje razvoj korijena, a njegov značaj se povećava ukoliko je zemljište hladnije. Fosfor je bitan i konstantno prisutan sve do i tijekom cvjetanja.
Nakon ove faze, dolazi do početnog porasta i zametanja plodova. Tada je neophodno osigurati ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1), sve do početka intenzivnog cvjetanja i oplodnje. Do prve berbe treba dodavati kalij i dušik (2:1:3), čime se pospješuje boja, okus, kvaliteta i trajnost plodova, ističe stručnjakinja.
Pojačati kalij do kraja berbe
Potrošnja dušika se povećava s povišenim temperaturama i jačom svjetlošću. Tijekom intenzivnog plodonošenja, pa do kraja berbe, treba učestaliti kalij (2:1:4). Fertigacijom i folijalnom prihranom treba dodavati i kalcij jer njegov nedostatak dovodi do truleži na vrhu ploda.
Nakon svakog prihranjivanja neophodno je navodnjavanje, zbog unošenja gnojiva u zemljište, kao i međuredno kultiviranje i okopavanje, čime se omogućava dostupnost dušika biljkama.
Folijalna prihrana je također poželjna jer se njome osigurava bolji porast, ali i zdravstveno stanje biljke, zaključuje Gordana Marušić.
Agroklub.com
Navodnjavanje može biti sustavom kap po kap, koji se smatra i najefikasnijim jer osigurava optimalan odnos vode i zraka u tlu, kao i dobro ukorjenjivanje biljke. Preko ovog sustava, ukoliko je potrebno prihranjivanje mogu se dodati vodotopiva mineralna gnojiva.
Tradicionalni sustav navodnjavanja je potapanjem i brazdama, dok se umjetna kiša koristi samo u slučaju da ne postoji druga mogućnost, naglašava Marušić.
Važnost navodnjavanja istaknuo i proizvođač Dejan Čula. Kod ovog povrća je bitno da konstantno ima vode, pogotovo kada je u cvijetu, ali i tijekom plodonošenja i zametanja plodova.
Kako prihraniti?
Kao i kod svake druge biljke i kod paprike je neophodno osigurati dovoljno hrane tijekom cijelog razdoblja vegetacije, a posebno u vrijeme povećanih potreba za vodom.
Svaka faza podrazumijeva i određenu količinu hraniva. Tijekom ukorjenjivanja, potrebno je dodati fosfor (1:4:1) čime se pospješuje razvoj korijena, a njegov značaj se povećava ukoliko je zemljište hladnije. Fosfor je bitan i konstantno prisutan sve do i tijekom cvjetanja.
Nakon ove faze, dolazi do početnog porasta i zametanja plodova. Tada je neophodno osigurati ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1), sve do početka intenzivnog cvjetanja i oplodnje. Do prve berbe treba dodavati kalij i dušik (2:1:3), čime se pospješuje boja, okus, kvaliteta i trajnost plodova, ističe stručnjakinja.
Pojačati kalij do kraja berbe
Potrošnja dušika se povećava s povišenim temperaturama i jačom svjetlošću. Tijekom intenzivnog plodonošenja, pa do kraja berbe, treba učestaliti kalij (2:1:4). Fertigacijom i folijalnom prihranom treba dodavati i kalcij jer njegov nedostatak dovodi do truleži na vrhu ploda.
Nakon svakog prihranjivanja neophodno je navodnjavanje, zbog unošenja gnojiva u zemljište, kao i međuredno kultiviranje i okopavanje, čime se omogućava dostupnost dušika biljkama.
Folijalna prihrana je također poželjna jer se njome osigurava bolji porast, ali i zdravstveno stanje biljke, zaključuje Gordana Marušić.
Agroklub.com
