Iznos od 5 milijuna eura koliko su iz Eroneta u 2008. godini, prema navodima Tužiteljstva BiH, izvukli čelnici te kompanije Stipe Prlić i Zoran Bakula, posredstvom marketinške agencije S.V.R. S. A, za sebe, vlasnika S.V.R.S.A,-e odabrane sarajevske medije i SDP BiH, kao političkog pokrovitelja cijele operacije, pokazat će se uskoro, samo je vrh ledenog brijega financijske štete koja je prouzročena ovoj tvtki, bh Hrvatima i državi BiH.
Vrhunac perverzije ogleda se u tome da su bh Hrvati, koji su uglavnom korisnici usluga HT Mostar desetak godina financirali one koji su ih politički i ekonomski uništavali, kroz projekt Alijanse i Platforme i vodili protiv njih propagandni rat.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Podsjetimo, sve je počelo 2000. kada je međunarodna zajednica, pod vodstvom SAD-a odlučila u djelo provesti, tko zna čiju, teoriju da se „s onima koji su prouzročili rat ne može graditi mir“.
Priprema terena
Provodeći odluku Ustavnog suda, u kojem su većinu imali međunarodni i bošnjački sudci o konstitutivnosti sva tri naroda, u dotada hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji, Hrvati su izgubili paritet u Federalnoj vladi. Bez hrvatskih ministara i zamjenika Vlada F BiH do 2000-te nije mogla donijeti ni jednu odluku, da bi nakon nametnutih amandmana, hrvatska kvota u Vladi FBiH bila svedena na trećinu, čime je omogućeno njihovo preglasavanje u izvršnoj vlasti entiteta, u kojem su po Washingtonskom i Daytonskom sporazumu trebali biti ravnopravni s Bošnjacima.
Kako se u Zastupničkom (građanskom) domu, zbog toga jer su malobrojniji narod, mogao izglasati bilo koji zakon bez njih, trebalo je ukloniti i posljednji mehanizam njihove zaštite od majorizacije u drugom domu – Domu naroda Parlamenta F BiH. To je bila zadaća šefa OESS-a Roberta Berryja, koji je promijenio pravila izbora delegata u „gornji dom“ Federalnog parlamenta.
Umjesto dvotrećinske većine nametnute su odredbe da jedna trećina delegata svakog nacionalnog kluba može predložiti predsjednika i dopredsjednike F BiH, koje potom, potvrđuje Zastupnički dom, nakon čega oni imenuju Vladu. Uz to omogućeno je da se ta jedna trećina hrvatskih delegata može izabrati glasovima Bošnjaka, odnosno da kompletnu izvršnu vlast u Federaciji mogu izabrati stranke većinskog naroda.
Međunarodna je zajednica pod izgovorom eliminacije nacionalista i separatista odlučila eliminirati iz vlasti predstavnike jednog konstitutivnog naroda.
Kad su nametnuta ustavna i zakonska rješenja, američki veleposlanik Muller sklepao je „Alijansu za promjene“, koaliciju predvođenu Socijaldemokratskom partijom Zlatka Lagumdžije, a iz vlasti isključio najjaču hrvatsku stranku- HDZ BiH.
Blagoslov službenog Zagreba
Okolnosti za političko eliminiranje Hrvata pogodovale su realizaciji tog projektu. U Hrvatskoj je na vlast došao lijevi Račanov SDP i zagovornik unitarizma i dekonstituiranja vlastitih sunarodnjaka u susjednoj mu državi – Stipe Mesić. Umjesto zaštite bh Hrvata, što im je bila ustavna i daytonska obveza vlast u Zagrebu bezuvjetno je amenovala sve što je međunarodna zajednica na štetu pripadnika njihovog naroda u BiH radila.
Tenkovska revizija Hercegovačke banke
Kad su se Hrvati pobunili i proglasili samupravu, po američkom nalogu Austrijanac Petritsch, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, poslao je međunarodne vojne snage u Hercegovinu kako bi proveo „tenkovsku reviziju”“ Hercegovačke banke- njihove najjače financijske institucije. Uzurpirano je imovina Banke, djelatnici izbačeni na ulicu, a bh Hrvati, koji su, što kao poduzetnici, što kao štediše imali oko 150 milijuna depozita u ovoj banci, ekonomski su bačeni na koljena – nezakonitom blokadom njihovih računa. Umjesto pomoći iz Zagreba im je poručivano; okrenite se Sarajevu.
Eliminacijom do tada jedne od najuspiješnijih banaka u BiH raskrčen je put stranim, prije svega austrijskim i talijanskim bankama, a paralelno s tim mogao je krenuti i propagandni rat protiv Hrvata i njihovih političkih predstavnika i pretvaranja Federacije u entitet brojnijih, koji će oni sami financirati.
Kukićeva dvostruka uloga
Međunarodna zajednica na čelo Upravnog odbora, netom ustrojene Federalne televizije dovodi Slavu Kukića, za višegodišnje destruiranje svojih sunarodnjaka od Sarajeva nedavno nagrađenog titulom akademika. kojog SDP-ova Alijansa za promijene postavlja i na čelo Upravnog odbora HT Mostar, telekom operatera čiji su, ponovimo, korisnici bili, a i danas su, uglavnom Hrvati. Kukić, pak za direktora HT Mostar dovodi svoje podobnike Stipu Prlića i Zorana Bakulu.
Marketinška agencija S. V. R. S. A Nevena Kulenovića biskog lideru SDP BiH Zlatku Lagumdžiji, preko namještenog tendera dobiva monopol na Eronetov marketinški proračun.
S. V. R. S.A- kao transmisija u izvlačenju novca
Dok građani hrvatske nacionalnosti kao korisnici usluga HT Mostar osiguravaju glavninu prihoda ovoj kompaniji njihov novac Kukić, Prlić i Bakula usmjeravaju u Sarajevo S. V. R. S. A-i – agenciji koja je vodila sve predizborne kampanju SDP-a. Hrvati su tako posredno financirali i Lagumdžijinu organizaciju, koja ih je politički porobljavala, namećući im u vlasti svoje satelite, minorne hrvatske stranke; NHI i Lijanoviće 2001. , a deset godina kasnije HSP i Lijanoviće.
Ali ne samo SDP, financirali su Hrvati, korisnici usluga HT-a i odabrane medije od kojih su neki vodili propagandni rat protiv njih, časteći ih atributima separatista, fašista, dok je njihova najjača stranka predstavljanja kao kriminalna organizacija, zaslužna za sva zla koja su se Hrvatima dogodila u ratu i nakon njega. Za to vrijeme hrvatski mediji dobijali bi mrvice, jedva sastavljali kraj s krajem, pa su brojni hrvatski novinari posao morali potražiti kao dopisnici ili novinari sarajevskih medija, uklapajući se u njihove uređivačke politike. Neki od njih pri tom su kao Alijansini propagandisti dobili i urednička mjesta, uz dobre plaće, na kojima i danas sjede.
Financirajući Eronet Hrvati su stotine tisuća maraka usmjeravali i Sarajevo film festivalu da bi se glavni grad BiH mogao pohvaliti kako je izrastao u regionalno filmsko središte, privlačno svjetskom jet – setu, dok se u Mostaru zatvaralo Hrvatsko narodno kazalište i druge institucije jer, eto, za njih nije bilo novca.
No, novca nije nedostajalo sarajevskim medijima, SDP-ovcima, Kukiću, Prliću, Bakuli.
Ni, marketinški kreativci i uspješnici nisu sjedili u provinciji- Mostaru, već u Sarajevu. Renomirane marketinške agencije postale su, uz S. V. R. S. A.-u, Mita Group, koja je vodila kampanju SDA, Fabrika, i drugi. Njima i njihovim vlasnicima odlazile su stotine tisuća, ako ne i miijuni maraka novca korisnika mostarske telekom kompanije da bi bili uspiješni.
Razmjere šteta
Upućeni u izvlačenje novca iz mostarske telekom kompanije, tijekom razdoblja vladavine SDP-ovih projekata majorizacije Hrvata „Alijansa“ i „Platforma“, tvrde kako je iz Eroneta izvučeno više od 100 milijuna maraka para hrvatskih korisnika, kojima su Hrvati ekonomski i politički uništavani, i kojim su hranili i razvijali medijsko – marketinško – političko mafiju koja im je radila o glavi.
Pridodali se ovom 150 milijuna KM, koliko je Hrvatima oduzeto novca kroz uništavanje Hercegovačke banke, doći ćemo do iznosa koji predstavlja tek dio financijske štete koju su američki veleposlanici Muller , tvorac Alijanse za promijene i Moon, tvorac Platforme, koju je po njegovom nalogu nametnuo, visoki predstavnik, opet Austrijanac Valentin Inzko, napravili bh Hrvatima.
O ostalim posljedicama poslijeratnog američkog guranja prsta u oko bosanskohercegovačkim Hrvatima i bosanskohercegovačkoj stvarnosti drugi put.
Dobronamjerni, gluhi i slijepi
Za kraj ove kratke retrospektive ostaje samo izraziti nadu kako će dobronamjerni ljudi konačno početi uviđati kako nasilnim dovođenjem na vlast SDP-a BiH 2001. i 2011., američki veleposlanici u BiH, nisu eliminirali nacionaliste i instalirali u vlast bosanskohercegovačku multietničku stranku lijeve socijaldemokratske orijentacije, već omogućili da jedna predominantno jednonacionalna šovinističko-hegemonistička kleptomanska organizacija Zlatka Lagumdžije dva puta ponizili jedan narod, ekonomski ga unazadi i dodatno narušili ionako ne idilične poslijeratne hrvatsko-bošnjačke odnose.
Žalosti, međutim, što su sarajevski mediji, nakon drugog izbornog debakla SDP-a, gluhi i slijepi za ono što je ova stranka i njezin lider uradili bh Hrvatima i što se zamjerke na račun SDP BiH uglavnom svode na „lošu kadrovsku politiku“./HMS/
Vrhunac perverzije ogleda se u tome da su bh Hrvati, koji su uglavnom korisnici usluga HT Mostar desetak godina financirali one koji su ih politički i ekonomski uništavali, kroz projekt Alijanse i Platforme i vodili protiv njih propagandni rat.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Podsjetimo, sve je počelo 2000. kada je međunarodna zajednica, pod vodstvom SAD-a odlučila u djelo provesti, tko zna čiju, teoriju da se „s onima koji su prouzročili rat ne može graditi mir“.
Priprema terena
Provodeći odluku Ustavnog suda, u kojem su većinu imali međunarodni i bošnjački sudci o konstitutivnosti sva tri naroda, u dotada hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji, Hrvati su izgubili paritet u Federalnoj vladi. Bez hrvatskih ministara i zamjenika Vlada F BiH do 2000-te nije mogla donijeti ni jednu odluku, da bi nakon nametnutih amandmana, hrvatska kvota u Vladi FBiH bila svedena na trećinu, čime je omogućeno njihovo preglasavanje u izvršnoj vlasti entiteta, u kojem su po Washingtonskom i Daytonskom sporazumu trebali biti ravnopravni s Bošnjacima.
Kako se u Zastupničkom (građanskom) domu, zbog toga jer su malobrojniji narod, mogao izglasati bilo koji zakon bez njih, trebalo je ukloniti i posljednji mehanizam njihove zaštite od majorizacije u drugom domu – Domu naroda Parlamenta F BiH. To je bila zadaća šefa OESS-a Roberta Berryja, koji je promijenio pravila izbora delegata u „gornji dom“ Federalnog parlamenta.
Umjesto dvotrećinske većine nametnute su odredbe da jedna trećina delegata svakog nacionalnog kluba može predložiti predsjednika i dopredsjednike F BiH, koje potom, potvrđuje Zastupnički dom, nakon čega oni imenuju Vladu. Uz to omogućeno je da se ta jedna trećina hrvatskih delegata može izabrati glasovima Bošnjaka, odnosno da kompletnu izvršnu vlast u Federaciji mogu izabrati stranke većinskog naroda.
Međunarodna je zajednica pod izgovorom eliminacije nacionalista i separatista odlučila eliminirati iz vlasti predstavnike jednog konstitutivnog naroda.
Kad su nametnuta ustavna i zakonska rješenja, američki veleposlanik Muller sklepao je „Alijansu za promjene“, koaliciju predvođenu Socijaldemokratskom partijom Zlatka Lagumdžije, a iz vlasti isključio najjaču hrvatsku stranku- HDZ BiH.
Blagoslov službenog Zagreba
Okolnosti za političko eliminiranje Hrvata pogodovale su realizaciji tog projektu. U Hrvatskoj je na vlast došao lijevi Račanov SDP i zagovornik unitarizma i dekonstituiranja vlastitih sunarodnjaka u susjednoj mu državi – Stipe Mesić. Umjesto zaštite bh Hrvata, što im je bila ustavna i daytonska obveza vlast u Zagrebu bezuvjetno je amenovala sve što je međunarodna zajednica na štetu pripadnika njihovog naroda u BiH radila.
Tenkovska revizija Hercegovačke banke
Kad su se Hrvati pobunili i proglasili samupravu, po američkom nalogu Austrijanac Petritsch, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, poslao je međunarodne vojne snage u Hercegovinu kako bi proveo „tenkovsku reviziju”“ Hercegovačke banke- njihove najjače financijske institucije. Uzurpirano je imovina Banke, djelatnici izbačeni na ulicu, a bh Hrvati, koji su, što kao poduzetnici, što kao štediše imali oko 150 milijuna depozita u ovoj banci, ekonomski su bačeni na koljena – nezakonitom blokadom njihovih računa. Umjesto pomoći iz Zagreba im je poručivano; okrenite se Sarajevu.
Eliminacijom do tada jedne od najuspiješnijih banaka u BiH raskrčen je put stranim, prije svega austrijskim i talijanskim bankama, a paralelno s tim mogao je krenuti i propagandni rat protiv Hrvata i njihovih političkih predstavnika i pretvaranja Federacije u entitet brojnijih, koji će oni sami financirati.
Kukićeva dvostruka uloga
Međunarodna zajednica na čelo Upravnog odbora, netom ustrojene Federalne televizije dovodi Slavu Kukića, za višegodišnje destruiranje svojih sunarodnjaka od Sarajeva nedavno nagrađenog titulom akademika. kojog SDP-ova Alijansa za promijene postavlja i na čelo Upravnog odbora HT Mostar, telekom operatera čiji su, ponovimo, korisnici bili, a i danas su, uglavnom Hrvati. Kukić, pak za direktora HT Mostar dovodi svoje podobnike Stipu Prlića i Zorana Bakulu.
Marketinška agencija S. V. R. S. A Nevena Kulenovića biskog lideru SDP BiH Zlatku Lagumdžiji, preko namještenog tendera dobiva monopol na Eronetov marketinški proračun.
S. V. R. S.A- kao transmisija u izvlačenju novca
Dok građani hrvatske nacionalnosti kao korisnici usluga HT Mostar osiguravaju glavninu prihoda ovoj kompaniji njihov novac Kukić, Prlić i Bakula usmjeravaju u Sarajevo S. V. R. S. A-i – agenciji koja je vodila sve predizborne kampanju SDP-a. Hrvati su tako posredno financirali i Lagumdžijinu organizaciju, koja ih je politički porobljavala, namećući im u vlasti svoje satelite, minorne hrvatske stranke; NHI i Lijanoviće 2001. , a deset godina kasnije HSP i Lijanoviće.
Ali ne samo SDP, financirali su Hrvati, korisnici usluga HT-a i odabrane medije od kojih su neki vodili propagandni rat protiv njih, časteći ih atributima separatista, fašista, dok je njihova najjača stranka predstavljanja kao kriminalna organizacija, zaslužna za sva zla koja su se Hrvatima dogodila u ratu i nakon njega. Za to vrijeme hrvatski mediji dobijali bi mrvice, jedva sastavljali kraj s krajem, pa su brojni hrvatski novinari posao morali potražiti kao dopisnici ili novinari sarajevskih medija, uklapajući se u njihove uređivačke politike. Neki od njih pri tom su kao Alijansini propagandisti dobili i urednička mjesta, uz dobre plaće, na kojima i danas sjede.
Financirajući Eronet Hrvati su stotine tisuća maraka usmjeravali i Sarajevo film festivalu da bi se glavni grad BiH mogao pohvaliti kako je izrastao u regionalno filmsko središte, privlačno svjetskom jet – setu, dok se u Mostaru zatvaralo Hrvatsko narodno kazalište i druge institucije jer, eto, za njih nije bilo novca.
No, novca nije nedostajalo sarajevskim medijima, SDP-ovcima, Kukiću, Prliću, Bakuli.
Ni, marketinški kreativci i uspješnici nisu sjedili u provinciji- Mostaru, već u Sarajevu. Renomirane marketinške agencije postale su, uz S. V. R. S. A.-u, Mita Group, koja je vodila kampanju SDA, Fabrika, i drugi. Njima i njihovim vlasnicima odlazile su stotine tisuća, ako ne i miijuni maraka novca korisnika mostarske telekom kompanije da bi bili uspiješni.
Razmjere šteta
Upućeni u izvlačenje novca iz mostarske telekom kompanije, tijekom razdoblja vladavine SDP-ovih projekata majorizacije Hrvata „Alijansa“ i „Platforma“, tvrde kako je iz Eroneta izvučeno više od 100 milijuna maraka para hrvatskih korisnika, kojima su Hrvati ekonomski i politički uništavani, i kojim su hranili i razvijali medijsko – marketinško – političko mafiju koja im je radila o glavi.
Pridodali se ovom 150 milijuna KM, koliko je Hrvatima oduzeto novca kroz uništavanje Hercegovačke banke, doći ćemo do iznosa koji predstavlja tek dio financijske štete koju su američki veleposlanici Muller , tvorac Alijanse za promijene i Moon, tvorac Platforme, koju je po njegovom nalogu nametnuo, visoki predstavnik, opet Austrijanac Valentin Inzko, napravili bh Hrvatima.
O ostalim posljedicama poslijeratnog američkog guranja prsta u oko bosanskohercegovačkim Hrvatima i bosanskohercegovačkoj stvarnosti drugi put.
Dobronamjerni, gluhi i slijepi
Za kraj ove kratke retrospektive ostaje samo izraziti nadu kako će dobronamjerni ljudi konačno početi uviđati kako nasilnim dovođenjem na vlast SDP-a BiH 2001. i 2011., američki veleposlanici u BiH, nisu eliminirali nacionaliste i instalirali u vlast bosanskohercegovačku multietničku stranku lijeve socijaldemokratske orijentacije, već omogućili da jedna predominantno jednonacionalna šovinističko-hegemonistička kleptomanska organizacija Zlatka Lagumdžije dva puta ponizili jedan narod, ekonomski ga unazadi i dodatno narušili ionako ne idilične poslijeratne hrvatsko-bošnjačke odnose.
Žalosti, međutim, što su sarajevski mediji, nakon drugog izbornog debakla SDP-a, gluhi i slijepi za ono što je ova stranka i njezin lider uradili bh Hrvatima i što se zamjerke na račun SDP BiH uglavnom svode na „lošu kadrovsku politiku“./HMS/
