U parku u središtu Almatija, grada cvijeća i zelenila, sa 750.00 stanovnika, koji je do 1996. bio glavni grad Kazahstana, a sada je poslovni i kulturni centar, u subotnje poslijepodne deseci mladih parova i njihovih gostiju čekali su u redu na ceremoniju sklapanja braka. Mladenci i njihovi gosti bili su većinom azijske fizionomije, pripadnici naroda Kazaha, a bilo je i nekoliko svjetloputih i plavokosih parova i njihovih prijatelja, članova ruske zajednice u Kazahstanu. Nismo, međutim, zamijetili niti jedan miješani par.
Jurij Kozlov, kompjutorski stručnjak, objasnio je kako se Kazahsi i Rusi vrlo rijetko druže, a još rjeđe međusobno žene.
- Prevelike su civilizacijske i kulturološke razlike da bi druženja i miješani brakovi uspjeli. Kazahsi se strogo pridržavaju tradicijskih običaja, roditelji utječu na život svoje djece dok su živi, a nerijetko im biraju i partnere. Nikada nisam hodao s djevojkom Kazahinjom jer sam siguran da bi mi od prvog dana na vrat sjela cijela njezina obitelj. Razlike se ne smanjuju, jer smo odvojeni već od djetinjstva. Kazahsi pohađaju škole u kojima se predaje na njihovom jeziku, a mi one u kojima se govori ruskim jezikom. I tako sve do fakulteta. No, za razliku od nas koji svaki dan učimo kazaški jezik, oni ruski uče samo jednom tjedno. Češće imaju satove engleskog nego ruskog. I to najbolje pokazuje koliko drže do nas.
Kazahsi i Rusi
Profesor matematike iz Almatija Erlan Raimbek smatra, pak, kako je problem Rusa u tome što se većina ne može pomiriti s time da više nemaju povlašteni status.
- Teško prihvaćaju da su postali manjina i kako više ne dominiraju političkim i društvenim životom kao u vrijeme kada je Kazahstan bio jedna od sovjetskih republika. Teško im pada to što Kazahstanci ne pamte sovjetsku eru po dobru: unatoč golemim nalazištima nafte i plina, Kazahstan je bio siromašna i nerazvijena republika, a za Staljinove strahovlade, tu je bilo 11 gulaga, zloglasnih logora kroz koje prošlo više stotina tisuća interniraca i njihovih obitelji. Nakon II. svjetskog rata Sovjeti su gotovo tri desetljeća koristili Kazahstan kao poligon za atomske pokuse. Posljedice se osjećaju i danas: ljudi u blizini poligona i dalje obolijevaju od raka, a djeca se rađaju kao invalidi.
Kako bi ilustrirala dubinu civilizacijskih i tradicijskih razlika između dva naroda, Julia, mlada menadžerica ruskog podrijetla iz Astane, ispričala je kako Kazahsi znaju imati i po nekoliko žena.
- Premda je to zakonski zabranjeno, mnogi imaju ženu i nekoliko službenih ljubavnica, i to se doživljava kao nešto normalno. Prva, ili “starija žena” ima privilegirani položaj u odnosu na prijateljice, ona daje suglasnost suprugu da živi s njima, a one su je dužne slušati. Zbog toga je Kazahstan zemlja s vrlo malo razvoda. Žene zbog tradicije i načina na koji su odgajane, bez obzira na obrazovanje, pristaju na takvu poziciju. Valjda i zbog toga što ih je u Kazahstanu mnogo više nego muškaraca”.
Kazahsi s kojima smo razgovarali bili su odreda na strani Ukrajinaca, a Rusi su podržavali politiku Putina. Pod dojmom tih događaja, Julija je priznala kako bi radije živjela u Rusiji, premda o tomu sada ne razmišlja, jer ima dobar posao i pristojnu plaću koju bi teško dobila negdje drugdje. No, ako joj se ukaže prilika, otići će bez mnogo razmišljanja.
- Premda sam ovdje rođena i školovana, ne znam kako će se stvari dalje razvijati, događaji u Ukrajini pokazuju da je sve moguće.
Kult ličnosti
Kazahstan je po površini deveta država na svijetu, veća od zapadne Europe i četiri puta veća od Teksasa, ali ima samo 16,5 milijuna stanovnika, od kojih su većina muslimani suniti, a Rusa je oko 4 milijuna. Predsjednik Komunističke partije Kazahstana Nursultan Nazarbajev proglasio je 1991., u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, samostalnost, a građani su ga izabrali za prvog predsjednika Kazahstana. Od tada Nazarbajev, kojega opisuju kao prosvijećenog apsolutista, komunista staroga kova, ali i novopečenog milijardera, bez ikakvih ograničenja upravlja državom pa ga na Zapadu optužuju da je diktator koji ne poštuje demokratske, medijske i građanske slobode. Nema sumnje da se u Kazahstanu gaji kult ličnosti prvog predsjednika, fotografije i izjave Nazarbajeva krase pročelja zgrada, izloga, njegovo ime nose parkovi, univerziteti, muzeji…
Ipak, nitko ne može poreći da je Kazahstan, od kada je stekao nezavisnost, ostvario golemi ekonomski napredak, kako životni standard raste iz dana u dan, da prosječne plaće već dosižu 1000 dolara mjesečno, kako su uložene milijarde dolara u izgradnju bolnica, škola, fakulteta, cesta, željeznice… Kao nekadašnji nomadi, Kazahstanci obožavaju putovanja svijetom, a kao ljubitelji konja, najviše vole voziti džipove i velika kola. Sve to zahvaljujući bogatim nalazištima nafte, plina, urana i drugih vrijednih ruda. Kazahstan dnevno proizvodi 1,608 milijuna barela nafte, a u rezervi ima čak 40 milijardi barela. Plinske rezerve prelaze 3 trilijarde kubnih metara, a posjeduje čak 15 posto svjetskih rezervi urana. Izvoz je prošle godine gotovo dosegao 60 milijardi dolara, a BDP je 178 milijardi dolara. U nacionalnom naftnom fondu pohranjeno je 60 milijardi dolara, a zlatne rezerve prelaze 30 milijardi dolara. Strani investitori uložili su u Kazahstan od 2005. čak 184 milijardi dolara. Predsjednik Nazarbajev drži u svom kabinetu mapu Kazahstana na kojoj su ucrtana nalazišta nafte, plina, urana, dijamanata i ostalih ruda. Pritiskom na dugme na nalazištima se pale lampice pa Nazarbajev može gostima zorno prikazati golemo nacionalno bogatstvo.
jutarnji.hr
Jurij Kozlov, kompjutorski stručnjak, objasnio je kako se Kazahsi i Rusi vrlo rijetko druže, a još rjeđe međusobno žene.
- Prevelike su civilizacijske i kulturološke razlike da bi druženja i miješani brakovi uspjeli. Kazahsi se strogo pridržavaju tradicijskih običaja, roditelji utječu na život svoje djece dok su živi, a nerijetko im biraju i partnere. Nikada nisam hodao s djevojkom Kazahinjom jer sam siguran da bi mi od prvog dana na vrat sjela cijela njezina obitelj. Razlike se ne smanjuju, jer smo odvojeni već od djetinjstva. Kazahsi pohađaju škole u kojima se predaje na njihovom jeziku, a mi one u kojima se govori ruskim jezikom. I tako sve do fakulteta. No, za razliku od nas koji svaki dan učimo kazaški jezik, oni ruski uče samo jednom tjedno. Češće imaju satove engleskog nego ruskog. I to najbolje pokazuje koliko drže do nas.
Kazahsi i Rusi
Profesor matematike iz Almatija Erlan Raimbek smatra, pak, kako je problem Rusa u tome što se većina ne može pomiriti s time da više nemaju povlašteni status.
- Teško prihvaćaju da su postali manjina i kako više ne dominiraju političkim i društvenim životom kao u vrijeme kada je Kazahstan bio jedna od sovjetskih republika. Teško im pada to što Kazahstanci ne pamte sovjetsku eru po dobru: unatoč golemim nalazištima nafte i plina, Kazahstan je bio siromašna i nerazvijena republika, a za Staljinove strahovlade, tu je bilo 11 gulaga, zloglasnih logora kroz koje prošlo više stotina tisuća interniraca i njihovih obitelji. Nakon II. svjetskog rata Sovjeti su gotovo tri desetljeća koristili Kazahstan kao poligon za atomske pokuse. Posljedice se osjećaju i danas: ljudi u blizini poligona i dalje obolijevaju od raka, a djeca se rađaju kao invalidi.
Kako bi ilustrirala dubinu civilizacijskih i tradicijskih razlika između dva naroda, Julia, mlada menadžerica ruskog podrijetla iz Astane, ispričala je kako Kazahsi znaju imati i po nekoliko žena.
- Premda je to zakonski zabranjeno, mnogi imaju ženu i nekoliko službenih ljubavnica, i to se doživljava kao nešto normalno. Prva, ili “starija žena” ima privilegirani položaj u odnosu na prijateljice, ona daje suglasnost suprugu da živi s njima, a one su je dužne slušati. Zbog toga je Kazahstan zemlja s vrlo malo razvoda. Žene zbog tradicije i načina na koji su odgajane, bez obzira na obrazovanje, pristaju na takvu poziciju. Valjda i zbog toga što ih je u Kazahstanu mnogo više nego muškaraca”.
Kazahsi s kojima smo razgovarali bili su odreda na strani Ukrajinaca, a Rusi su podržavali politiku Putina. Pod dojmom tih događaja, Julija je priznala kako bi radije živjela u Rusiji, premda o tomu sada ne razmišlja, jer ima dobar posao i pristojnu plaću koju bi teško dobila negdje drugdje. No, ako joj se ukaže prilika, otići će bez mnogo razmišljanja.
- Premda sam ovdje rođena i školovana, ne znam kako će se stvari dalje razvijati, događaji u Ukrajini pokazuju da je sve moguće.
Kult ličnosti
Kazahstan je po površini deveta država na svijetu, veća od zapadne Europe i četiri puta veća od Teksasa, ali ima samo 16,5 milijuna stanovnika, od kojih su većina muslimani suniti, a Rusa je oko 4 milijuna. Predsjednik Komunističke partije Kazahstana Nursultan Nazarbajev proglasio je 1991., u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, samostalnost, a građani su ga izabrali za prvog predsjednika Kazahstana. Od tada Nazarbajev, kojega opisuju kao prosvijećenog apsolutista, komunista staroga kova, ali i novopečenog milijardera, bez ikakvih ograničenja upravlja državom pa ga na Zapadu optužuju da je diktator koji ne poštuje demokratske, medijske i građanske slobode. Nema sumnje da se u Kazahstanu gaji kult ličnosti prvog predsjednika, fotografije i izjave Nazarbajeva krase pročelja zgrada, izloga, njegovo ime nose parkovi, univerziteti, muzeji…
Ipak, nitko ne može poreći da je Kazahstan, od kada je stekao nezavisnost, ostvario golemi ekonomski napredak, kako životni standard raste iz dana u dan, da prosječne plaće već dosižu 1000 dolara mjesečno, kako su uložene milijarde dolara u izgradnju bolnica, škola, fakulteta, cesta, željeznice… Kao nekadašnji nomadi, Kazahstanci obožavaju putovanja svijetom, a kao ljubitelji konja, najviše vole voziti džipove i velika kola. Sve to zahvaljujući bogatim nalazištima nafte, plina, urana i drugih vrijednih ruda. Kazahstan dnevno proizvodi 1,608 milijuna barela nafte, a u rezervi ima čak 40 milijardi barela. Plinske rezerve prelaze 3 trilijarde kubnih metara, a posjeduje čak 15 posto svjetskih rezervi urana. Izvoz je prošle godine gotovo dosegao 60 milijardi dolara, a BDP je 178 milijardi dolara. U nacionalnom naftnom fondu pohranjeno je 60 milijardi dolara, a zlatne rezerve prelaze 30 milijardi dolara. Strani investitori uložili su u Kazahstan od 2005. čak 184 milijardi dolara. Predsjednik Nazarbajev drži u svom kabinetu mapu Kazahstana na kojoj su ucrtana nalazišta nafte, plina, urana, dijamanata i ostalih ruda. Pritiskom na dugme na nalazištima se pale lampice pa Nazarbajev može gostima zorno prikazati golemo nacionalno bogatstvo.
jutarnji.hr
